Teva
Participant
    Post count: 8872

    Da nas citaju i Vlasencani saznao sam nedavno kada su me neki od njih i kontaktirali. Rat me i jes ufatio tamo tako da sam iz ovog jednog javljanja mogao zakljuciti tacan datum masakra u selu Zaklopaca kao i tacan datum opsteg napada cetnika na Gradinu. Zakljucih i to (cega se nisam tacno sjecao) da sam ja 4 dana poslije tog opsteg napada cetnika otiso sa Gradine, sa grupom naroda, put Cerske…
    Nevzo, hvala ti sto si se javila i napisala ovo tvoje ratno svjedocenje. Nadam se da ce se javiti jos vise onih koji su sa nama prezivili pakao pocetkom srpske agresije na nasu Bosnu…

    [color=#0000FF]Eselamu alejkum.
    Evo kao sto sam ti i obecala pokusacu da ti opisem moje sjecanje na najteze dane mog zivota zbog tvoje knjige. Nasla sam na Vlasenickoj stranici opis prezivjelog iz Zaklopace. Zaklopaca je pobijena 16. 5.1992.
    Da je Gradina napadnuta 02. 06. 1992 znam jer prezivljavam te dane svake godine u isto vrijeme jer mi je rodendan bio 01.06., a moj rahmetli brat je poginuo tog prokletog 02. 06. 1992 na dan napada na Gradinu, kao i Muminovici: Irfan, otac mu Ahmo, Mehemed, Ibro. Muradif Muminovic i Hasan (ne znam kako se prezivao) su bili taj dan zarobljeni skupa sa nasim Begom i odvedeni na Bacino Brdo. Zavezali su ih za hrastove, tukli da priznaju gdje su nasi, poslije su ih tu ubili. Njihov plac smo culi jer smo bili tu u sumi u bajti: mama, ja, Mevlida, Meliha, moja tetka, Ajka, Fahrudin i Tima Hajrinica. Nas prilikom pretresa sume nisu pronasli jer je Hajro bio isrpred da ako nas zarobe ne bude s nama. Njega su ugledali i otrcali za njim tako da su nas promasili. Hajro nam se vratio navece oko 11 sati, bio je ranjen i mama mu je dezinfecirala ranu s rakijom koju smo imali za slucaj ako se tako nesto desi. Isto tako navece su nam dosli: Baze, Dule, Bahrudin. Babo je isto dosao, bio je sa Fatimom i nanom u drugoj bajti. Ko je sve ubijen tu noc nismo saznali, saznali smo samo da su cetnici odvezli (koliko se ja sjecam ) 2 autobusa zarobljenih iz suma sto su pronasli zena i djece. Od muskaraca medu njima kolko se sjecam su bili Fahir, Galib i Hasanov zet Hako. Hakina zena je bila trudna i porodila se gore kod cetnika. Bili smo u bajti do 06. 06. 1992 onda je pala odluka da se zene i djeca koji su jos uvijek bili po bajtama u sumi predaju cetnicima da bi muskarci mogli da idu preko suma.To smo i uradili, nanu rahmetli smo ostavili kod to dvoje starih ljudi u Fehratovicima, nije mogla hodati, a sad mislim da je to sve bio sok, zbog kojeg smo je ostavili. Nadali smo se zato sto je stara nece joj nista a ostavili smo je dusmanima da bi je zaklali. Kako smo culi cetnici su kod njih pronasli hljebove koje su oni pekli za one koji su bili jos po sumama. Sahranili smo je na mezarju Rakita, bez glave koja nikad nije pronadena. Ko je jos taj dan poginuo ne sjecam se vise.

    Nas je sa barikade kod Alpra poslije duzeg provociranja od cetnika (hvala Allahu i sad mogu reci i tom Srbinu ja mu se imena ne sjecam) neki Srbin odveo na stadion i rekao nam da sjedemo u cosak na stadionu gdje nas niko nemoze vidjeti i da nesmijemo pricati da nas ne cuju cetnici. A u slucaju da neko dodje rekao nam je ni u kom slucaju ako nas salju u logor Susicu nesmijemo ici. Tako je i bilo, navece je pocelo nevrijeme, dosli su neki kao bolje ce nam biti u Susici, da idemo, strina Razija se njima suprostavila rekla je da necemo, da su amidju pretukli, Gradinu pobili, sta hoce jos od zena i djece. Sreca ostavili su nas tu a onaj Srbin je donio kljuc od svlacionica pa nas tamo sakrio (pricao je kako moraju to da rade i plakao ). Do ujutro organizovao je 2 autobusa kojima smo prebaceni prema Kladnju. U tim trenutcima nismo ni svjesni bili sta je taj covjek uradio za nas. Prezivjeli jesmo mnogo, a od cega nas je spasio shvatili smo nekad kasnije…
    Toliko od mene.
    Selam. Nevza[/color]