Teva
Participant
    Post count: 8872

    Sta nas je u Kaknju, MasaAllah

    Kazem ja mami neka tebe i ovdje i tamo.
    Nek mi imamo svoj kutak a ti budi gdje ti je lijepo.
    Sutradan poranim ja sa rancom na ledjima i kantom u ruci da uradim generalku nasem novom domu.
    Kikic porucio i dodjose po njega autom oni dobri mjestani Kakanjci da ga vode sebi
    i da se brinu o njemu.
    Citav dan sam cistio sobe, hodnik i kupatilo.
    Sve je staro ali ipak je sad privremeno moje pa mi se mili.
    Navece sam se vratio u Dobrinje i ponijo sto sam mogo da operu mama i Munira.
    I naredni dan sam otiso kuci u Kakanj, nesto malo poradio i otiso u centar grada.
    U centru koji se nalazi na desnoj obali rijeke Bosne nisam nikad bio.
    Ko i sve manje kasabe jedna dugacka ulica od par kilometara i to ti je to.
    Sve radi sasvim normalno ko da nije rat a nije ni skupo.
    Ovdje se jos nije ni zaratilo a sta predevera onaj jadni narod u Istocnoj Bosni i kuda sve jos nije.
    Vidim biblioteku i udjem da se raspitam.
    Bibliotekaru, hrvat inace, ispricam da sam doselio u Kakanj i da bih se rado uclanio
    i uzimo knjige na citanje.
    I tako u pricu sa njim vidim da smo prilicno istog kova,
    bar sto se tice muzike i nacina prijeratnog zivota.
    Pitam ga za jednog Amira mog jarana iz Kaknja koji je jedno vrijeme bio i rogaticki zet.
    Ispade da smo vjerovatno u istom drustvu nekad bili i na koncertima u Sarajvu.
    Hele da bi se mogo uclaniti treba mi izbjeglicki karton ali mi do tada dade knjigu da ponesem na citanje.
    Kalifornija Bluz.
    Davno je bilo kad sam je zadnji put procito….

    Tih dana sam sreo dosta nasih iz Rogatice i narednih vise od godinu dana cu najvise vremena provoditi sa nasim sugradjanima: Hamdom Smajlovicem, Fadilom Lihicem, Aganom Zivaljem, Munibom Mufticem, Munibom Lukacem, Osmanom Alajbegovicem, Rifetom Medosevicem, Sulejmenom Barjaktarevicem…..
    Za lijepa vremena kad izadjemo uvijek se sretnemo pa ili hodamo i pricamo ili negdje stojimo.
    Uvijek je neko na carsiji a i sta drugo da se radi.
    Pazarnim danom smo svi tu i ponekad se okrene i jedan litrenjak ukrug.
    Posebno u prvo vrijeme him ja pricam kud sam sve obiso, sta sam predevero i gdje sam koga sreto.
    Za neke stvari me savjetuje Munib Muftic da ne pricam okolo, jer nikad se ne zna.
    Tako teku moji prvi dani u Kaknju, mirno.
    Pomalo odjekuju detonacije sa Visokog i odozgo sa Vozuce i to je sve.
    Sad za sad kontam u sebi…..:)