Opsti napad cetnika na Gradinu
Znali smo sta nas ocekuje poslije naseg prvog okrsaja s cetnicima.
Dogovorili smo se da se razidjemo svi svojim kucama ili bolje reci “bajtama”.
Kucama smo prilazili samo jednom u dva-tri dana da se na smjenu okupamo i u rani sabah da skuhamo hranu za dva tri dana.
Ja i Rasid smo spremali piletinu.Uvijek po pet-sest komada,nesto skuhaj u velikoj serpi a nesto zapeci u rerni.
Usput bi zamijesi i ispeci veliku pogacu.
Ja tada tridesetogodisnjak,a Rasid je imo tada pedeset i sedam godina.
Rasid je kasnije izaso u Njemacku kod zene i djece,pa onda su otisli u Ameriku jer nisu mogli ostati u Njemackoj.
Imo je sedam sceri.Pet su otisle sa njima,jedna je sa porodicom u Francuskoj a Dzenisova mama je ovdje u Holandiji.
Rasida,Allah mu rahmetile sam zadnji put vidio prije par godina.
Obolio od onog dusmanina i u povratku za Bosnu svratio kod sceri u Holandiju tako da sam otiso da ga vidim.
Vratio se na svoju Gradinu i tamo poslije kraceg vremena umro.
Na Gradini mu je mezar…..
Imali smo nas dvojica dvije male bajte u koje smo mogli stati samo nas dvojica,a koristili smo uglavnom veliku koju su iskopali Berbicani.
Po njoj su odozgo bili poredani balvani i onda zatrpani zemljom.
Svakodnevno smo osluskivali grmljavinu granata na Zvorniku i Srebrenici.
I onda je pocelo granatiranje sireg dijela Gradine.
Brzo smo odlucili da odemo sumom nekoliko kilometara prema Pijucima, koji su bili sravljeni do zemlje.
Vecina nas je to ucinila.
Nije imalo sanse upustati se u okrsaj videci koliko ih ima.
Pored nesto preko dvadeset naoruzanih tu na Gradini se nalazilo jos sigurno dva puta toliko nenaoruzanih i u Ferhatovicima jos dvoje staraca.
Nepokretan ,tesko bolesni covjek i njegova zena koja je ostala uz njega.
Oni nisu htjeli da idu sa Gradine.
Bio je to sveopsti napad cetnika.
Spalili su sve samo je ostala Rasidova kuca.
Ostavili su je vjerovatno zato sto je bila usamljena na samom vrhu Gradine,pa su je htjeli koristiti za sebe.
Medjutim i nju su zapalili poslije nekoliko dana.
To poslijepodne je pocela kisa koja kao da je oplakivala Gradinu.
Tu noc smo ja i Rasid mokri ko misevi dosli na Pesica brdo i prespavali u jednoj kuci kojoj je prvi sprat bio izgorio a drugi nije jer nije bio uradjen
Ujutro smo bili suhi i u sami cik zore culi smo komesanje i pomislili smo da su cetnici.
Na nasu srecu bila je to zena gazde kuce koja je dosla da sta nadje za pojesti.
Taj dan smo proveli u sumi i u sumrak rijesili da idemo nazad na Gradinu.
To smo i ucinili i nasli smo dosta nasih.
Saznali smo da je Enver uspio ubiti jednog cetnika kog su kasnije trazili i dozivali nadimkom Zuco.
Nisu ga nasli.
Enver je i sam pogino nekoliko mjeseci kasnije negdje kod Kalesije
Rahmet mu dusi,bio je dobar momak.
Od nasih su koliko ja znam poginula dvojica i dvojica zarobljena.
Sta je sa njima dalje bilo nepoznato mi je.
Pogino je Bego Muminovic koji je otiso od oca i brata govoreci im da ako nisu zajedno imaju vecu sansu da se izvuku.
Drugi poginuli je Muhamed Ferhatovic koji je videci dvojicu Becara
kako idu u grupi sa jos dvojicom izaso iz skrovista vicuci:”Hej Becari gdje ste to vi posli”.
Druga dvojica su bili cetnici u civilkama koji su bili zarobili Becare.
Jedan od dvojice cetnika ga je zrezo rafalom.
Nasi su ih vec bili zakopai. Allahrahmetile im.
Poslije nekoliko dana cetnici su ubili i ono dvoje staraca.
Zivili smo tako neko vrijeme i jednog dana je Rasid otiso dole na Bacino brdo i vratio se trceci.
“Leti Nedo veli dole na Bacino brdo.Pao je dogovor, posto nas je puno da se ide za Cersku u dvije grupe.Ti ides sa prvom grupom jer je dogovoreno da u obadvije bude isti broj cijevi”.
Jos mi je reko da u Pijucima cekaju vodici i da se u prvi sumrak krece .
Morali smo odmah krenuti jer do Pijuka nam treba nekoliko sahata jer se moramo se oprezno kretati.
Rasid ce ostati da posakriva psenicu i jos neke stvari da imamo kad se vratimo,pa ce sutra sa drugom grupom……
Otrco sam na Bacino brdo ne ponijevsi moj ranac koji je osto u bajti, a u kom sam imo kosulju,dvije majice i nekoliko gaca i carapa……….