Senad Stile
Uobicajena pitanja.
Ko si ? Odakle si ? Gdje si poso i sto…….?
Ni danas mi nije jasno kako,
ali uglavno nadjosmo se sa nasom “pratnjom” u hotelu Igman.
Zaprepastio sam se kad sam vidio koliko je splacina iza menze.
Ko prije rata u TPR-u.
Pomislih kako je ovdje dobro.
Istovremeno mi se vrati slika gladne Zepe i gladnog Gorazda.
Ovi su ovdje na odmoru, jes da razlijezu granate ali hrane izobila.
U to cu se uvjeriti malo kasnije na zajednickom rucku skupa sa zarobljenim cetnicima.
Fakticki nismo bili zarobljeni ali smo imali pratnju.
Rucak pun tanjir graha i cetvrt bijelog hljeba.
Ako pojedes mozes i repetirati.
Bogami i jesam.
Nisam jeo bijelog hljeba kako u cetnickim bajtama na Zebinoj sumi.
Onda su bile vekne.
Poslije rucka cetnici gdje im je i mjesto a mi u komandu.
Nasi pratioci su nas predali u komandu i otisli na svoj zadatak.
Dobar bijase neki komandir.
Popricamo fino i on nam kaze da nemozemo nastaviti put,
nego da se mobilisemo, pa za koji dan mozemo obici svoje.
Dobicemo i propusnice, ali da se vratimo.
Mi jos bolji i pristanemo.
Onda nas posalje u drugi objekat gdje treba da obavimo formalnosti mobilizacije.
Izadjemo napolje niko nas ne prati.
Meni sijevnu i pozovem moje saputnike da smugnemo u sumu.
Visok snijeg a homore se savile do zemlje.
Niko nije toliko lud da nas trazi.
A i da podju za nama nema sile da nas stignu onako okrijepljene puna stomaka.
Zima i jes a dan poodmako.
I isli smo tako nekoliko kilometara sve prateci Igmansku cestu.
U neko doba vidimo jednog momka kako ide cestom
u istom pravcu ko i mi.
Zimska kapa navucena preko usiju, rukavice na rukama i mali borbeni
(citaj cetnicki) ranac na ledjima.
Nabrzinu odlucimo da mu se javimo.
Ispricamo mu sve i on veli da je poso u Hrasnicu.
Mozemo sa njim slobodno cestom a zna i gdje su nasi punktovi pa ce nam reci na vrijeme da obidjemo sumom.
I nastavimo dalje, ali Bogami osluskujemo svaki zvuk.
Kad smo bili na Hrasnickoj cesti, hoce i aksam vec.
Tu je raskrsnica: za Hrasnicu desno, lijevo za Pazaric i Tarcin,
a pravo za Hadzice.
Ratna raskrsnica.
Prica nam nas saputnik da nije daleko dole do linije razdvajanja.
Linija je na Brezovaci prema Hadzicima.
Cetnici sve minirali.
Prosle godine vidim mineri jos ciste mine.
Potrajace dok sve bude deminirane.
Da sam tad mogo i pomisliti da ce mi poslije rata moju mahalu u Rogatici
zamijeniti Brezovacka ulica u Hadzicima….
….pa makar i u vrijeme odmora, a i u stare dane ako Bog da.
I idemo ti mi tako nanize prema Hrasnici.
Nas saputnik nam prica da kamioni prolaze samo nocu bez svjetala,
jer vide cetnici farove i onda tuku beztrzajnim topovima i svim ostalim.
Beztrzajnim topovima jer su precizni.
Gadjaju i nako nasumice kad cuju buku kamiona.
Pada aksam i cujemo mi ide kamion iza nas u istom pravcu.
Kad je bio blizu stanemo mi da ga probamo zaustaviti da nas povuce.
Kad neko zavika: Teeeevaaaa !!!!
Trznem se ja kad ko ce ti biti.
Na kamionu punom drva sjede trojica.
Senad Stitkovac, jedan od njih.
Poznado ga odmah i obradovah mu se.
Stade kamion i mi se zacas uspentrasmo sva cetvorica.
Zagrlimo se ko braca rodjena, ja i Senad.
Znamo se dobro, generacija.
A i komsije Bogami.
Ja iz Gracanice a on sa Ceste (Holuca).
Krene kamion polahko.
Pricam tako sa Senadom.
On stanuje u Hrasnici u zgradi sa svojima i
obavlja duznost ratnog sumskog tehnicara.
To je kod njih malo u fameliji.
Ja mu ispricam o mojim namjerama.
Odmah onako srcano veli da ce mo sva cetvorica veceras konaciti kod njega.
Trojica kazem ja, cetvrti ide jos veceras preko aerodromske piste svojoj kuci u Sarajevo.
I mi ce mo, ali sutra navece.
Preumorni smo da se upustamo u tu avanturu veceras
kad vec imamo obezbijedjen konak.
Od buke kamiona ne cujemo pucnjavu ali vidimo svijetlece metke kako prolijecu na sve strane.
S hairom i hairli stizemo u Hrasnicu.
Sta bi sa kamionom neznam ali mi odosmo kod Senada.
Tu me doceka prijatno iznenadjenje.
Sretoh jos vise Rogaticana.
Tu su i “prijatelji”:
Sabit Ajanovic, sa biroa rada i
Omer Sirucic, nastavnik jezika, sa porodicama.
Gledajuci nedavno na forumu slike iz Rogaticke dzamije vidjoh ih na namazu jednog pored drugog.
Prodje mi osmijeh licem, kako tada tako i sad.
Lijepo vidjeti da se neko tako pazi.
Dva prijatelja, dva ratna druga.
Omerov sin, mescin stariji, je ozenjen jednom od Sabitovih sceri.
Sabit ima inace tri sceri, cini mi se.
Sabit je sin Idrizbega Ajanovica iz Sljedovica,
a braca mu Rusidbeg A.r. i Omerbeg A.r.
Omerbeg je umro mlad i imo dva sina i haman dvije sceri.
Sinovi mu Senad la i Sinan (Cigo).
Rodzaci mi blizi Bogami jer je mog babu A.r. rodila Ajanovicka.
Mojoj neni bijase ime Izeta a svi je zvali Hamma, zasto neznam.
Hele iako je rat provedosmo lijepu vece uz uljaricu, eglenisuci i
sjecajuci se na nasu carsiju i njenu raju…..
A sad moram ici po moju Sumejicu.
Otisla da se igra kod drugarice………..