Zebina suma
Evo prije odmora jos ovaj nastavak mog ratnog puta, pa kad prodje ljeto onda nastavljam dalje preko Grepka, Igmana, Sarajva, Tarcina do Visokog, Kaknja i dalje………
Automatska puska (cetnicka) koju sam dobio od Pede,
bila je puska Gorazdaka, veziste na Trovrhu.
Ostecena ali funkcionise.
Rukohvat joj je bio unisten pa je neki “majstor” stolar napravi drugi.
I na metalnim dijelovima se vide ostecenja.
Sa njom u rukama je pogino cetnik.
Eto ona prezivi i sad puca na drugu stranu, prema cetnicima,
a ceto nikad vise zapucati nece.
Tog dana nas je moja prija Mima trojicu ispratila iz kuce,
i po nasem obicaju prosula vodu za nama da se vratimo zivi i zdravi.
Mirso ide u svoju jedinicu koja drzi liniju prema Foci,
a ja i Choka na zborno mjesto da se nadjemo sa mojim Rogaticanima.
Mladji je i vidim da je usplahiren i nestrpljiv.
Za njega je to avantura i imam osjecaj da nije svjestan ozbiljnosti situacije.
Imamo pozadugo ici i usput mu pricam o situacijama u kojima sam se nalazio i o pogibijama mojih jarana.
Sve to ne bi li malo shvatio gdje stvarno idemo.
Onda je on meni prico o svojim ratnim iskustvima i vidio sam da je i on proso svasta.
To me je malo smirilo.
Shvati sam da je on jednostavno takav po prirodi i da se nicega ne boji.
To ce se i pokazati sutradan.
Stigli smo na odrediste i zatekli vec mozda pedesetak nasih Rogaticana.
Boze mili vojske.
Ni na kome uniforme, osim sto nas nekoliko ima cetnicke vjetrovke na sebi.
Mahom poznata lica, raja sa svih dijelova nase opcine.
Vecina ima ranceve na sebi u kojima se pored potrebnih stvari nadje i komad hljeba jal kukuruze.
Neznas koliko ostajes pa moras imati koji zalogaj.
Vecina je ostavila “kuci” porodicu ja li roditelje, gladne.
Ponovo razmisljam kako sam sreckovic da su moj sin i njegova mater na sigurnom i da imaju dovoljno jesti.
Bar ja to tako mislim i to me drzi.
Nisam ih vidio vec vise od 8 mjeseci.
Neznaju ni gdje sam, ni dali sam ziv.
Kad smo se svi iskupili pala je komanda da se postrojimo.
Onda je komandant Peda odrzo govor,
jos ne govoreci gdje tacno idemo.
Nagovijestio je da cetnici pojacavaju napade od Foce,
sto sam ja povezo sa Mirsinim odlaskom na tu stranu i
donio zakljucak da ce mo i mi na tu stranu.
Reko je da je nas zadatak da skupa sa Pelamovim (Gorazdacima),
zadjemo cetnicima iza ledja i da ih “rasturimo”.
Pelam Sijercic, znacajno ime ratnog Gorazda.
Prijeratni ugostitelj, u ratu veliki vojskovodja.
Prepoznatljiv po prosijedoj bradi i maramom povezanoj na glavi na gusarski nacin.
Ucinio i jos uvijek puno cini za svoje Gorazde.
S mrakom smo krenuli desnom obalom Drine u pravcu Ustikoline odnosno Foce.
Duga kolona koja nijemo krivuda uz Drinu.
Cujem idu i konji natovareni gumenim camcima kojima treba da se prebacimo na drugu stranu Drineda bi se nasli cetama iza ledja.
Isli smo do duboko u noc i zaustavili se.
Doslo je do promjene plana i morali smo se vratiti.
Sto, kako i zasto, neznam ali do jutra smo se vratili na pocetnu poziciju.
Odatle smo se prebacili cestom do Sadbe jal Osanice (nisam siguran kako se mjesto tacno zvase), koja se nalazi na putu Gorazde- Foca.
Smjestili smo se u skolu i vecina je legla da spava.
Imali smo slobodno do mraka.
Povaljali smo se nako po ucionicama.
Neko na podu, neko na klupama.
Uvece smo imali postrojavanje i pripremu za pokret.
Nas zadatak je da izadjemo skroz gore na RTV relej i udarimo u sabah na cetnike.
isli smo navise kroz sela.
Pucnjava je bila sve jaca i jaca.
Pri vrhu kod zadnjih kuca smo se sreli sa nasima koji su se vracali.
Vukli su na granama mrtve cetnike.
Trebaju im za razmjene.
Rekli su da je relej vec oslobodjen i da je probjena cetnicka linija.
Mi treba da se rasporedimo po oslobodjenim bajtama i ujutro da krnemo sa oslobadjanjem Zebine sume koja se proteze sve dole do Drine.
Medjutim nije bilo dovoljno bajti za sve.
Donesena je odluka da ipak uzmemo rizik iako je mrak i oslobodimo jos nekoliko bajti.
Osuli smo paljbu po dogovoru i okrsaj je trajo otprilike jedan sat.
Trestalo je na sve stranei polahko smo napredovali.
Tada je izdata komanda da prestanemo i smjestimo se po bajtama.
Bilo je mjesta za sve.
Bio sam ponovo sa Muhamedom, mada je moja duznost da budem pomocnik mitraljesca Hameda.
On se smjestio u susjednu bajtu sa bratom i rodjakom.
Naso sam vjetrovku cetnikusu sa postavom u bajti i zamijeni je za onu moju bez postave.
I tako sam se zausljo.
To cu otkriti po povratku u Gorazde.
Ujutro u sami sabah smo krenuli dalje.
Rasporedili se i ponovo je prokljucalo.
Bog dao municije izobila.
Cetnicki sanduci svuda, puni.
Mitraljesci zauzeli pozicije.
Mujo, Muhamed, Hamed i Dzemo.
Problem moj je sto Hamed ne voli da puca redenicima nego malih metalnih sanduka.
Zaposlio sam Kuju iz Vragolova da slaze lijepo redenike u sanduke i da reda metke u Redenike, a ja puzeci dobavljam do Hameda a ponekad odpuzim i do ostalih da im odnesem napravljenih redenika.
Cetnici pruzaju zestok otpor, ali se i povlace polahko.
Dolazimo i do prvih poginulih cetnika.
Tu je i jedan Gorazdak koji ima konopac i veze mrtvog cetnika.
Peda mu galami i vice da ga ne vuce prije nego mi budemo na sigurnoj udaljenosti.
Neznam o cemu se radi.
Majstor za trkeljanje mrtvih cetnika.
Kad nema nikog u blizini tek tada smije povuci i prevrnuti mrtvog cetu i pretrkeljati ga trazeci cigare i druge stvari.
Ranije nesmije jer cetnici znaju minirati svoje poginule i kad ga okrenes eksplodira i moze neko poginuti.
Dan odmice a mi polahko ali sigurno napredujemo.
Kako izbismo na jednu kosu tako se Peda ufati za nadlanicu.
Poce krvariti.
Brzo se povucemo malo jer ufatise nas cetnicki snajperisti.
Iz pozadine stigose sanitetlije.
Prepoznajem jednu curu sa Mesica (neznam joj ime) i Devlu koja je zivjela negdje prema Kukavicama.
Hrabre i odvazne cure.
Dobrovoljno krenule sa svojom rajom, da pomognu u zbrinjavanju ranjenih, da daju svoj doprinos.
Gledam ih i divim im se.
Svaka cast.
Peda je bio prvi ranjeni, ali srecom nije osto metak i bio je prisutan do kraja akcije.
Svaka cast Komandante !
Dan odmice a otpor cetnika je sve slabiji.
Pred sumrak stize tuzna vijest.
Pogino je Drina.
Pucnjava na nasem rejonu utihnu.
Mitraljezi ne stekcu vise.
Pogledam Hameda, suze mu niz obraze.
Gleda u pravcu cetnika, opsova tiho cetnicku majku, ustade i pognut zapuca krecuci se povijeno naprijed.
Upozorih ga da se pripazi.
Nije me mogo ni cuti jer je ponovo trestalo na sve strane.
A Drina rahmetli nije mogo da ceka.
Kreno da ih zive fata.
Kazu da je to volio.
Pogodio ga snajper.
Nek ti je rahmet “lovce”.
U sami sumrak naredba da se odmah prestane sa pucanjem.
Pucamo po Pavinim ( Raja sa Rogaticke opcine koja je bila smjestena na Ustipraci).
Ono cetnika sto nije izginulo pobjeglo je glavom bez obzira.
Plijen: Desetine lahkog oruzja, municije na tone, minobacaci, dajcevi, tenk, samohotka…..
Kad smo se prebrojali, pogino Drina i ranjen Peda.
Ostali svi zivi i zdravi.
Veliki uspjeh ali nema slavlja, svi tuzni zbog zbog pogibije naseg Drine.
Komanda je da se rasporedimo po transeima i bajtama i da sacekamo cetnicku kontraofanzivu.
Taj dan i sutradan je izostala.
Sve mirno ko da ih Bog nije ni dao.
Kreno sam prema jednoj bajti i uzasno se prizorom koji sam ugledo.
Odozgo se prema meni kotrljala celava bradata glava.
Pomislio sam da je to neko od nasih osjeko cetniku glavu, ali se ispostavilo drugacije.
Doso je jedan mjestanin musliman da trazi brata.
Brat mu je bio psihicki bolestan i iso je cesto cetnicima.
Tako se tamo i zadesio i kad su cetnici poceli dobijati po nosu
zaklali su ga.
Odvuko ga je u civarama prema selu…
Iduci uz brijeg Ibro se oklizno i zakacio me cijevi od pusko mitraljeza, onog novijeg, po arkadi.
Prokrvavio sam ali nije bilo strasno.
Usto sam i krenuo dalje.
Kad smo se smjestili iznenada se cula jaka eksplozija u blizini.
Istrcali smo i vidjeli Hameda Alispahica-Debu iz Gracanice kako lezi krvav.
Aktiviro vjerovatno poteznu minu i ranilo ga u obraz i po vratu.
Brzo je malo prevjen i prebacen u bolnicu u Gorazde.
Tu smo proveli noc i cijeli sutrasnji dan.
Nije bilo cetnickih napada.
Pred mrak je stigla smjena i mi smo se vratili u Gorazde.
Ja sam se vratio na dajcu punom konzervi,
naravno sa punim rancem……..