Jos malo o ratnom Gorazdu
Kazu kad se zaratilo i pocela raznositi drustvena imovina, narod je letio po samoposlugama i prodavnicama i nosio prehrambene artikle.
Svi nosili hranu osim Ziska, on garderobu.
Umjesto po samoposlugama Zisko iso po textilnim radnjama i buticima i nosio odijela, dzempere, pantole, majice i tako to.
Ispostavilo se da je bio najpametniji.
Rat traje vec nekoliko mjeseci, svakodnevno pada na grad na stotine pa i hiljade granata, ali narod oguglo i zivi normalno koliko se moze.
Radi nesto kafica, raja izlazi, slave se rodzendani, prave se svadbe.
I Zisko profitira.
Hoce se raja obuci, a u njega sve markirana garderoba.
Dobro je prodaje i od toga zivi ko bubreg u loju……
Kad sam slobodan odem do trga i do radio amatera.
Na trgu se okupimo Rogaticani i muhabetimo dok nas cetnicka bratija ne rascera granatama.
Vidjam Semija i Edu Bugara, Tajzu i Micu Mehmedovice, Kizu Feriza, Macka i buraza mu Muftice i jos dosta nasih.
Mica se oporavlja od ranjavanja ali eto pozeli raju pa izadje.
Ranilo ga bobro.
Mislim da i danas ima posledica.
Cujem pricaju kako se negdje gore valjda prema Mesicima, nasi pomijesali bili sa cetnicima.
Zaboravio sam tacno kako je bilo pa cu ispricai onoliko koliko se sjecam.
Od nasih bili izmedju ostalih Pika Bradarac, Besim nas Begic i Rizo Ramic-kondukter.
Prvi skonto Rizo i bacio rucne bombe.
Pobili su cetnike ali posto su bili izmijesani izranjavalo i nase.
Uglavnom sto je bilo cetnika izginulo je a ne sjecam se da li je bilo poginulih na nasoj strani.
Rizo legenda.
Od ove trojice nasih poslije rata su umrli Rizo i Besim, a Pika zivi u Fojnici.
Slabog je zdravlja nas planinar.
Prije rata izgubio saku, osjekla mu je masina u stolariji gdje je radio.
Poslije rata obolili mu bubrezi i ide na dijalizu.
Moj buraz kava ga obidje svake godine.
Ranceve na ledja i odu na planinu Vranicu i na Prokosko jezero.
A tek branje borovnica.
Ko nije gore nikad bio, trebo bi otici da vidi sta je ljepota Bosanska.
A taj odusak dusi treba nam svake godine i te kako, poslije 11 mjeseci “zapada”……
Kod radio amatera odem jer uvijek nesto o nekome cujes a tamo je i moj jaran Edo Cuplov.
Od njega sam cini mi se i sazno za mater moju, da je negdje kod Visokog.
Obavio je hejbet razgovora sa srednjom Bosnom dok mi nije sazno.
To je znacilo da “ratni nomad” mora ponovo prnje pakovati u svoj otrcani ranac i “fatati se noge”.
Necu zuriti ko ni dosad, sabur i cekaj povoljnu priliku.
Edo je brat od rahmetli Cunija.
A Cuni bio ozeljen nasom Mensudijom.
Muzicar po zanimanju bio, i sviro cesto u Rogatickom hotelu Park.
Pogino od zlotvorske ruke u Gracanici u maloj ulici sa velikim brojem zrtava.
U ulici koja se i zvala Gracanica, pa po njoj i citav kvart.
Ide od Rotexa pa prema Holucu tamo.
Dole kod donjeg mosta s desne strane Drine, kod betonare, bila i farma.
Farma krava a vodio je nas agronom Hajrudin Ajanavoc.
Mlijeko se dijelilo bolesnicima, ranjenicima, starim i nemocnim i djeci.
Rat je ali sve funkcionise dobro.
Znali su to i cetnici dobro, mada su bili i te kako iznenadjeni otporom i tvrdocom naseg naroda.
Mislili su da ce sve pregaziti za nekoliko dana.
I jesu ali tamo gdje im nije pruzen otpor.
Jadni narod nije ni mogo jer nije imo cime, a kad se malo pribro i grupiso, naletio je zlotvor cetnicki na tvrd orah i osto runjava nosa.
Od svega sam kivan na NATO i UN sto u jeku nase nadmoci nad cetnicima
prekidose nase ofanzive i sto ne oslobodismo Banjaluku i cijelu Bosnu, kosto Tudjman oslobodi svoju Krajinu, pa jos onom cetniku autonomasu 35 godina zatvora dodijeli tribunal u Haagu.
Kazu da su se cetnici u Banjaluci vec bili poceli pakovati i bjezati braci preko Drine……
Idu dani i vec je decembar’92 koji neznam.
Idem ti ja poso na trg, skupio se, zima, kad
stade dzip, otvorise se vrata.
“Hoces li sa nama” prolomi se glas.
“Dje”, upitah.
“U jednu akciju, traze te “mitraljesci”.
“Hocu, kada” ?
“Za koji dan, cuces”.
“Treba mi puska, nemam”.
“Donijecu ti ja”.
Eto takav je bio nas Peda.
Nije nikog gonio, uvijek je trazio samo dobrovoljce.
Ako hoces, hoces.
Ako neces, nek ti je na dusu.
A kako da nepodjes, da se makar djelimicno osvetis dusmanima za sve ono sto nam ucinise iz cista mira…..
Par dana poslije naso me opet Peda.
Isturio mi “cetnikusu”, automat i dodo.
“Cuces od Choke gdje i kada treba da se javite”……