Gradina-april i maj ’92
Na Gradinu se moze doci i drugim putem koji ide uporedo sa magistralnim,udaljen od njega nekih 300 do 400 metara,i taj put koriste mjestani.
Odmah na izlazu iz Vlasenice dolazi Toplik,pa onda Barice,Borici(borova zasada),pa Gradina,Bacino brdo….
Prvo selo dalje nekoliko kilometara je Donji zalukovik(srpsko selo) i ono nam je bilo najveci problem.Nalazili smo se fakticki u okruzenju.
Srpska barikada je bila na Topliku i nisu dozvoljavali nikome ni da udje ni da izadje iz grada.
U to vrijeme jos nisam bio svjestan sta se sprema i mislio sam da ipak rata nece biti.
Par mjeseci ranije kupio sam Rasidu(Dzenisovom dzedi) kalasnjikov,a “Dajdji”pozajmio marke da i on sebi kupi.
Ako se ne zarati vratice mi marke,a ako se zarati halalosom.
I tako je i bilo.
S obzirom da se vecina stanovnistva vratila ziviti na Gradinu,one koji su izginuli ili umrli kasnije zvacu imenom,a onima koji su zivi dacu nadimke kao sto sam to vec ucinio sa dajdjom.
Prvih par hefti zivjeli smo bez uznemiravanja,mi muskarci smo danju spavali a nocu strazarili.
Onda je stigla prva zena iz Vlasenice i pricala nam kroz koje golgote prolasi stanovnistvo u gradu.
Poslali je cetnici da nam prenese ultimatum da predamo oruzje,a morala se vratiti jer su kao taoci ostali muz joj i djeca.
Ni tada a ni dalje ni na jedan ultimatum nismo odgovorili.
Najvise su se cetnici bojali Gradine ,a to ce se pokazati i kroz to da ce nas zadnje napasti.
Danonocno su prolazile neprekidne kolone slepera i luksuznih auta za srbiju.Uvijek su bili praceni sa desetinama tenkova i drugih oklopnih vozila.Vozili su opljackano i sklanjali porodice na sigurno.
Gledali smo ih odozgo.
Bego mi je predlago da potrpamo porodice u auta i da se ukljucimo u kolonu i da idemo sa srbiju.Nisam pristo govoreci mu da ce nas skinuti na mostu u Zvorniku i mozda pobiti.
A tutnjalo je na Zvorniku.Kula je bila napadnuta i jos se drzala.
Slusali smo vijesti stalno.
Napadnuto je i Sarajevo,Boze da covjek ne povjeruje.
I tako proso je i april,pocelo se pomalo zeleniti,i onda su krenule cetnicke orgije po selima( u gradu su vec pobili i odveli koga su htjeli)
Nismo vise smjeli pustiti ni zene i djecu da spavaju u kucama.
Moji su bili na relaciji od Gradine do Piskavica ovisno od procjene gdje smo smatrali da je bilo sigurnije.
Onda je ponovo po ko zna koji put dosla neka zena iz Vlasenice i rekla nam da su cetnici poceli da deportuju zene i djecu za Kladanj.
Autobusima do tunela i onda pjeske.
Sa druge strane su bili nasi.
Vijecali smo dugo i dogovorili se da sve zene,starce i djecu posaljemo za Vlasenicu.
Naravno neki su bili protiv i nazivali nas budalama govoreci da nejac saljemo zvijerima u celjusti.
Dogovoreno i ucinjeno uz Allahovu pomoc.
Kasnije su pricale da su ih cetnici u cudu gledali i da im nista nije bilo jasno.Bila je to grupa od preko stotinu i pedeset osoba.
Valjda i cetnici iznenajdeni potrpali ih u autobuse i pravac Kladanj.
U Kladnju ih nasi prihvatili i odmah ih proslijedili za Zivinice.
Poslije par dana prebacili ih za Gasince u Hrvatsku.
Tu su ostali par mjeseci i onda ih prebacili u Pirmasens u Njemacku.
Culi smo mi preko vijesti kad su stigli u Kladanj, i tek cu za skoro godinu dana kasnije saznati sta je sa njima dalje bilo.
Cijelo vrijeme smo mislili da su negdje u Tuzli.
A nama su tek predstojali crni dani………..
Dzenis u kuci u Rogatici ( mart ’92 )
Dzenis na Gradini ( april ’92 )
obrati paznju jedna od zadnjih registarskih tablica izdata u Rogatici.
Dzenis na Piskavicama ( maj ’92 )