Silazak u Zepu
Nisam iso puno a snijega nestade.
Iso sam niz jednu dolu a sa obadvije strane se prostrle livade ili
bolje reci pasnjaci, sa ponegdje ponekim listopadnim drvetom obojenim jesenjim bojama.
Uzivo sam u lijepim jesenjim bojama iako je rat, iako svoje najmilije nisam vidio vec mjesecima a znao sam da oca i brata nikada vise necu vidjeti.
Jednostavno sam i psihicki i fizicki uvijek bio jak i otporan.
Bio sam sretan sto sam medju svojima, sto cu jos danas biti u Zepi i sresti se sa puno meni poznatih i dragih osoba.
Kad ti je najteze nedaj se, misli pozitivno i gledaj naprijed ne okreci se.
Takav sam i danas i kad imam probleme samo se sjetim da sam ih imo milione i da sam ih sve rijesio i da jos ni jedan nije mene rijesio, i nece zadugo insAllah.
Nedugo poslije ukazo se put, koji je krivudo nasiroko.
Nisam iso njime osim kad sam ga presijeco ili kad bih negde nekoga ugledo.
Pravio sam precice.
U par navrata sam sreto ljude i prilazio bih im da se upitam i malo promuhabetim.
poslije poduzeg vremena pocela se ukazivati suma u daljini i to crnogoricna.
Nisam to ocekivo misleci da je nema do Zepe.
Najednom dole podaleko sam ugledo kucu.
Prilazio sam joj sa oprezom, ali niko se nije pojavljivo.
Bila je napustena, a to sam zakljucio po traktoru kog sam naso sakrivenog u jednom sumarku u blizini.
Nije bilo prikolice i sa zadnje strane kabine sam vidio okacena “zolja”.
Nisam je diro misleci da nije mozda minirana.
A znali su cetnici i mahsuz poturiti i kad probas da je razvuces, explodira ti na ramenu.
Rat je i moras biti oprezan u svemu zelis li preziviti.
Dalje sam moro ici cestom jer nije moglo drugacije.
Poslije opet nekog vremena u gustoj jelovoj sumi udario sam na barake.
Bile su potpuno prazne i napustene.
Tu su vjerovatno za mirna vremena zivjeli sumski radnici ili sjekaci kako smo ih zvali.
Nastavio sam dalje.
Nisam vise bio daleko od sela, znao sam to jer je suma postajala sve rjedja i pocele su se pokazivati livade.
Doso sam do prvih kuca, ali sablasno brate.
Nigdje se nista necuje, i uso sam oprezno dalje.
Znao sam da je teritorija pod nasom kontrolom i da su sela nasa, ali opet oprez nije na odmet.
Pokuco sam na jednu kucu i izaso je domacin.
Pito sam za izbjeglice iz Rogatice, ali nije znao.
Odveo me dalje kod drugih, koji su mi rekli da su se juce vratili dolje u Zepu jer je dolje sad sigurnije malo.
Nesto su mi dali prezalogajiti i uputili me dalje u pravcu Zepe.
Iduci tako dalje nanize ponovo pravim precice i ugledam u daljini ide covjek i vodi kravu.
Kako mu se priblizavam sve mi poznatiji.
Zahid Dedic iz Satorovica, kolega iz TPR-a
Iznenadjeni oba, drago nam da se vidimo.
Ispricam mu nabrzinu o mojim desavanjima, a on poso u Srebrenicu da zamijeni kravu za brasno.
On svojim ja svojim putom.
Opravljo mi Zahid odmah poslije rata kombije.
U Sarajvu na Grbavici odmah do pomocnog Zeljinog travnatog stadiona vodio ja radnje vulkanizersku i praonicu kod mog jarana Mirse Omerbasica, amidjica od Mase i rahmetli konobara Seleta.
A Zahid imo radionicu sa druge strane stadiona, auto limarsku.
I tako trebo meni majstor i ja cuo da tamo ima jedan.
Odem ja kad pored auta moj Zahid, ispravlja lim……
Idem ja dalje, letim bolje reci,
kad u visini Pripecka vidi ide opet vise osoba.
Zepa se nazire u dolini.
Prilazim onim osobama, opet poznati.
Zajko i Pemda Kulovac sa scerima, cini mi se.
Iznenadjeni oni, iznenadjen ja,
drago njima, drago meni.
Ispricamo se dobro, i svako svojim putom.
Zajko je nedugo zatim pogino u Srebrenici.
Bio je dobar i volio je raju.
Svagdje nas je nalazio, pod skolom, iza rijeke, na setalistu…..
I kad je bio na duznosti a i kad nije.
Volio je da prica sa nama, da nam soli pamet, kako smo to mi zvali……
A Pemba, nas spasioc.
Nije nama sudio Lazo, nego Pemba kad bi napravi kaku pizdariju.
Uvijek:”Sutite gledacu sto moze najmanje, i bice dobro”.
I Pembu sam vidio odmah poslije rata.
Koje li slucajnosti stanovala odmah preko puta radnji na Grbavici, tacnije u izgorenom plavom neboderu, na zadnjem spratu na “Trgu heroja”.
Mescin 19-i sprat i morala je sve nositi rucno,
uz stepeniste i vodu i drva i sve ostalo……..
Prolazim pored prvih kuca,
ulazim u centar Zepe i nezaustavljam se.
Znam tacno gdje idem, vidim moje odrediste………