Rusmir Ajanovic
Participant
    Post count: 8

    NASTAVAK
    //////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////
    21
    Emin učio suru E1 Furkkan i daje bio jako dobar u tome.Pozvao gaje nećeš
    vjerovati kaže Alma glavni imam džamije.Nemoj da ga koriš molim te Eminaga
    je tvoj samo tvoj .Ja sam kriv ono za Aminu.Nije on nju volio nikada.To je bila
    jeftina i površna simpatija a daleko od toga da se to može nazvati ljubav.Esma
    vjeruj daje tako.Samo se tako može da to okarakterizira.Govorim ti ko tvoj brat
    rođeni.Vjeruj da mu nezamjeram što mi je napravio ovo sa mojom Almom a ona
    je to primila kao tačan navod.He što ćeš valjda je on malo previše osjetljiv.Al
    zaslužio sam ja ovo on je pošten momak što se za mene nebi moglo reći.Trebaće
    mi vremena dosta da ja Almi objasnim svoju ljubav kako je vi osjećate jedno
    prema drugome.Draga i poštovana sestro Esma nebrini se ništa.Dao sam Eminu
    jednu veliku čokoladu Kraš Zagreb da ti je ponese.Neka zaradio sam ovih
    dana.Brač je moje slijedeće odredište.Alma hoće na more.Uslovila me sada
    pogotovu nakon Emionove šale samnom.Neka Vam je sretno i berićetno.Esma
    želim ti od srca svoga Krajiškoga sve najbolje u životu.Emina mi čuvaj i neka ti
    bude dobar.Alma te evo selami i kaže ti da kupiš jedan lenjir od 60 cm da ga sa
    njime odalamiš po leđima za svako malo ako te samo poprijeko
    pogleda…hahahahahahahaahahaahahaahahahaahahahaahha ….Ma šalimo se ja i
    Alma smo ti dvije velike saljivdžije.Da čuj još ovoga.Zvala je Mariju Amina iz
    Stutgarta…kaže daje sretna i daje udata za oildga moga zemljaka gore.Neka i
    V
    22
    ona je divna osoba.Zelimo ti svako dobro a i Amina je to poručila tebi ponajviše i
    Eminu.Neka vam Allah dragi naš Uzvišeni Gospodar da sve najboljeiz svoga
    rahmeta kako samo vaša srca budu željela amiiiiiin!!! sestro Esmahanma…svako
    dobro želi ti evo Alma:»Esma dušo draga nedaj se volimo te plaho.Čuj čim
    budemo mogli dočićemo da vas obiđemo kada budete bili zajedno
    V
    konačno.Cuvaj mi se a pazi i na Emina dobar je on opraštam mu ono za
    danas.Svako dobro i neka Vas Allah čuva dragi.!!»
    Samo je stigla da ih poselami i da im se zahvali a veza se prekinu.Da što ti
    je život.Esma je tek tada bila konačno smirena.Sa njena djevojačkoga srca bješe
    spao i zadnji kamen koji je pritiskao kao kuća.Ahhh, uzdahnu duboko jedared se
    nasmija tako slatko i jasno i otide u baštu da ubere jedan veliki buket ruža.Kada je
    izašla i približila se zidu avlije začula je divne stihove:»Esma…Esma…kako samo
    lijepo zvuči ime tvoje.Esma…Esma…kako samo srca tvoga glas miluje.Esma neka
    ti svakim sabahom…mahrama sa kojom lice brišeš dok se abdestiš…sabahskom
    rosom bude navlažena…Esma…Esma..tog istočnjačkoga srca glas….duše spokoj…i
    mir….
    Esma se približi vratima avlije i pođe da otvori kad li preko ograde u avliju
    upade velika čokolada.Hmmm pomisli ona ko li se ovo zeza sa njome:»Čuj
    dabogda te nebilo ko si da si nebudi mi babe i mame…beštijo mahalska…»Na te
    njene riječi začu se glasan smjeh…Esma se uplaši i uhvati za kvaku na avljiskim
    vratima.Odjednom se kvaka odpoče vrtititi gore dole, daje Esma jedva bila stigla
    da otključa.Kad je otvorila u avliju upade niko drugi do sam Emin.Bješe tek došo
    i pravo se sa stanice zaputio Esmi svojoj voljenoj .‘»Jedina moja
    Esmahanmice…kako sam sretan što te vidim.»Potom je Emin kleknuo na koljena i
    poče:»Jedina moja halali mi molim te tako ti Allaha Uzvišenoga…nemoj me
    grditi..srce moje jedino iz njedara…ja zaista neznam kako da ti kažem.Dao sam ti
    bio ono pismo.U njemu je sve bilo jasno ko Sunce naše mahalsko…Esma moja
    draga i jedina ljubavi…ja tvoj Emin srcem svojim te želim…dušom te
    svojom…snijem…daj mi šansu da ispravim sav bol koji sam ti nanio…znam ja da
    te nezaslužujem…ti koja si bila oduvjek…vjerna našoj velikoj ljubavi…medu
    moj…ja neznam ….srce moje drago…dali uopće mogu da dobijem izuna i halal
    kod tebe…al’ molim te kao Allaha dragoga da mi oprostiš i znaj da me je pekla
    savjest…čuuuuuj…srce moje…kada sam učio u Zagrebačkoj džamiji onu suru…svi
    su bili tako oduševljeni…vikali su Allahu Ekber…da i ja sam u svome srcu tada
    osjećao samo tebe…jedina moja ljubavi…Esma…Esma…Esma…to mi bješe davalo
    snage srce moje drago…kleknuo sam pred tebe…da ti dam do znanja…medu moj
    najslađi na svijetu…da te dišem volim i želim…!!!»Emin više nije mogo da izdrži
    te brižnu u plač.Velike suze ovoga mahalskoga uzora počele su da kvase
    presvijetlo lice.Velike kao krokodilske…ma da gaje samo tog momenta vidjela
    njegova majka Rabija istoga trena bi se rasplakala sa njim.Emin bješe jako
    potresen Esminim izrazom lica koji se nije mjenjalo niti trena.Esma je bila
    zaprepaštena njegovim nastupom.Njene krupne plave oke odavale su je.Emin je
    zamjetio konačno kroz rasplakano svoje lice da se ona ipak odaje…lagano i
    sigurno…Što su ti oči Insana…svako ga malo odaju…u najdubljim
    njegovim…osjećanjima kada se bude iz iskrene duše i poštenoga srca…koje voli i
    želi ono drugo a koje gaji sva svoja stremljenja, strahove, nadu i naravno ljubav…
    Nakon što se pribrala Esma izusti jedva čujno:»Eh, eh, beštijo mahalska…a ja
    mislila…da sam te zagubila bila…ma da mije samo onaj lenjir…al zaboravi
    23
    nato…kako da ti kažem…mene je isto tako pekla savjest.znala sam duboku u srcu
    svome da si ti bio i ostao dobri moj… dobri… i jedini voljeni…momak…ma daje
    samo da te vidi Rabijahanma…hahhaa…i šta bi rekla sada…sramoto jedna diži se
    diži se nanoge lahke…svoje te…da te vidim..a baš sam te se uželjela
    bila…ohhhhh…!!!» Odjednom Esma se poče ljuljati na nogama od silnih
    uzbuđenja koje je doživila bila…u zadnje vrijeme…Emin se naglo diže i uhvati je
    u svoje naručje.Esmina glava bješe klonula…Emin se prepade te je poduhvati i
    uze u naručje.Odnese je do ljetnjikovca.Polahko je postavi u stolicu ljetnju onu sa
    velikim naslonom.Potom je gledao sav izbezumljen neznavši šta dalje treba da
    uradi.
    Emin otide do avlijskoga zida zaskoči se na njega i uhvati se jednom
    rukom za ivicu koja je stršila duž zida…te otgmu nekoliko ruža i prinese ih do
    Esmina nosića te ova omirisa ražin cvat.Ubrzo dodje do sebe Alalhovom
    milošću.Kada su se otvorile krupne plave Esmine oči…ugledaše Emina kako nad
    njome bdi i gleda je netrmice.Kako se budila iz nesvjestice i gledala u njegove
    crne oči sve joj se više i više vraćala snaga:»Emine…ahhh…gdje…sam…oooooh
    Allahu dragi…biće da sam bila…vansebe…eeeeh…Allahu dragi a ovo je zaista
    previše za mene.Emine ljubavi moja jedina…nemoj ,me ostavljati samu…molim
    te…nemoj…nemoj…¡»Nakon toag Emin nemogavši više da se uzdrži a to mu bješe
    zabranom…prekrši je…te jednom onako slatko…po prvi puta od kada se
    zabavljaju…poljubi…poljubi….konačno Esmine tople usne…a ona Esma samo
    duboko uzdahnu…srcem prepunoga sevdaha….Cijele te noći samo njihove…noći
    Emin je probdio nad Esmom…i nježno joj na uho šaputao svoje
    pjesme…Esma…Esma…od imena tvoga…ja gubim dah…Esma…Esma…od
    plavetnia oka tvojih…i nebo se zastidi….Esma…Esma…od nježnoga glasa
    tvoga…mene hvata zebnja oko srca i uvlači u njega ljubav našu veliku i
    nezaboravnu….Esma….Esma…od lika tvoga…i ruže zatvore najljepši cvat
    svoj….Eeeeeeeeeeeeeeehhhh…Esma…Esma…dabogda ti svakim našim sabahom
    samo njegovom sabahskom rosom…bude navlažena mahrama kojom se brišeš po
    lijepome licu tom…. Eeeeeeeeeeeeeeehhhh…Esma…Esma…
    Uskoro se sa mahalske džamije začu topli zvuk ezana.Stari mutavelija
    pozivao je iskrene vjernike na sabah najbolji i naljepši namaz od pet vakata.Ko
    sabah klanja srcem i zaželi iskreno želju za sebe dowom Allah mu je iz Rahmeta
    svoga ispuni inshAllah amiiiiiin! !’!fCo iz nekoga čudnoa sna poluusnuli Emin
    pridiže svoju glavu koja mu bješe klonula nad Esminim licem…te se trže…otide
    do česme umi se i uze abdest.Učio je cijelo vrijeme abdeske dowe i molio se
    fatihom za rahmet svoj…inshAllah…amiiiiin.!!¡Esrrla bješe zaspala čvrsto i Emin
    nemogaše da jp bucjj.No kako je i ona vjernica…moaro je to da učini.Prouči još
    jednom fatihu dragome Allahu i nježno pomilova po licu Esmu.Ova se probudi i
    podiže se iz naslonjača:»Dragi moj zar je već sabah.Ohhhh, hajde de jesili ti ovo
    mene pokrio svojom jaknom bio?»Hahahah nasmija se Emin i Esma ustade te
    otide ukuću.Emin je izašao pred avlijska vrata i sačekao svoju voljenu.
    Kada je ušla Senijahanma se začudi gdje je to bila Esma.Ona se nasmija i
    reče:»Majko nećeš vjerovati al’ me jutros nešto vuklo da se umijem na česmi
    avlijskoj.Ona hladana voda sa nje me povratila baš pravo Ja odoh sada na sabah u
    džamiju…»Senija je presječe i reče:»Vidi ti nje a hajde hajde…Alalh ti se
    smilovao…drago moje dijete!! !»Nakon što je uzela abdest Esma izađe u
    avliju.Kad je bila na sred avlije ugleda onu čokoladu.Podiže je i otavi je pod stolić
    u ljetnjikovcu.No unutar omota bješe jedna poruka.Na njoj je pisalo:»Draga
    24
    Esma…tvog srca snujem…tvoga imena živim…tvoj Emin!»Ona uze poruku i stavi
    je u njedra…Nasmija se slatko i prisjeti se da nije sinoć nabrala ruža:»Esma hajde
    vallahi ćemo zakasniti…subhanallah…šta to radiš više…»Esma uze one merdevine
    i nasloni hi na zid avlije i pope se na njih.Uze da bere veliki buket ruža.Kako je
    trgala ruže…učila je fatihu svome voljenome Eminu.U tom momentu na vratiam
    se pojavi Emin a u avliju izađe Mujaga.Kada su se zgledali Mujaga će:»Hooooo,
    Eminaga dragi desi ti…?»Emin se poselami sa Mujagom a Esma siđe sa
    merdevina.Na avliji bješe oko dvadesetak crvenih pupoljaka ruža.Mujaga pogleda
    ruže i iznenadi se otkada to Esma trga njegove ruže.Nasmija se i sa Eminom
    pokupiše ruže i složiše ih u predivan buket.Emin uze buket i poselami se sa
    Esmom i reče:»Draga sestro Esma…ovaj buket ruža…poklanjam ti i dajem od
    svoga srca da mi halališ i oprostiš ako možeš…!!!»Esma uze buket i nasmija
    se:»Halal osum Emine…dragi brate…hahahha!!»
    Nakon nekoliko dana sve je bilo spremno za veliku svadbu.Na avlijskim
    vratima Emina i u samoj avliji bješe ukrasa od ruža i cvatova.Cijela njegova avlija
    je mirisala ražinim cvatom i miomirisom razmarina.Rabijahanma je od sabaha svo
    vrijeme strepila i svako malo ulazila u sobu i provjeravala pripreme Emina za
    svadbu:»Majkino zlato lijepo…kako mi samo lijepo izgledaš…moj ekonomista i
    čojek inshAllah…hahaha!!!»
    Emin je bio pomalo nervozan i nestrpljiv al’ se smirivao i pokušavao da se
    smiri.Cekao je nervozno svoga kuma Saliha…da mu dođe da se zdogovore okolo
    detalja.Mehaga je navlačio onaj prsluk i nošnju narodnu je obukao.Svo vrijeme
    Rabijahanma je peglala bajrak Muhaemdov Alejhiselamov…uskoro sve je bilo
    spremno.Hamedaginca je bila stigla da pomogne Rabiji i obje bijahu jako
    sretne.Uksoro se mahalom začuo lagani a potom sve jači i jači zvuk tekbira koje
    su svatovi i maldoženja donosili dragome Allahu i učeći tako odlazili niz mahali
    do Mujagine kuće.
    Za to vrijeme Senija bješe opremila i obukla svoju dragu Esmu.Haljina i
    mantil koji je bila obukla bijahu bež boje koja se tako lijepo isticala na nj oj… sve
    to Esma uzdahnuvši prekri velikim bijelim hiđžabom.Bješe spremna.Mujaga nije
    bio naročito bogat te je sve izgledalo skromno i stoje najvažnije od srca.Kada su
    svatovi stigli Mehaga reče:»Selam alejkum Mujaga…imali izuna?»Na to će
    Mujaga koji se pojavi pred vratima:»Alejkumu Selam braćo bujrum uđite…!!!»Na
    te riječi dva se prijatelja zagrliše i poljubiše tri puta kao što bijaše običaj.Emin je
    ostao da čeka vani sa Salihom:»Vallahi brate Emine drago mi je za tebe…znaš
    prstenje je predivno.Ma znao sam ja vaše mjere a i sam Hamdija zlatar je to
    znao…eh što će sve ovo biti ko u snu jednome…valalhi…!! ¡»Nakon što Mujaga
    pozva svoga zeta da uđe u avliju Eminovo srce poče da kuca tako jako da mu se
    bješe napela vratna žila koja je kucala sve brže i brže a uzbuđenje raslo do te
    mjere…da je htio da sustane.U sebi na brzinu prouči jedan Elhami Šerif i bi mu
    malo lakše al ga srce nije popuštalo.Kada gaje vidjela Senija sjetila se svoga
    Mujage kada je sa svojim bratom nako skromno obučen došao po nju….eh pusta
    mladosti gdje si sada…Srcem snijem…srcem živim…da te kujem da te…svome
    skrijem….Emin onda reče:»Selam alejkum svima dragi moji….došao sam da
    uzmeme ruku vaše lijepe kćeri Esme…u ime Allaha dragoga.¡»Nakon tih riječi
    začu se glasan zvuk tekbira koji svi proučiše tri puta i nakon toga Mujaga se
    poselami i zagrli sa svojim budućim zetom:»Emine dragi moj sine…neka ti je
    Allahovom milošću sretna i berićetna ruka moje drage jedinice šćerane
    Esme…dajem ti je od srca svoga i duše moje…čuvaj mije kao zjenicu oka svoga…i
    25
    da vam Allah dragi da iz svoga rahmeta sve kako samo najbolje može da
    bude…amiiiiiin!!»
    Nakon toga svatovi posjedaše u avliju u ljetnjikovac a Enisa prinese svima
    po šerbe i kahvu te po jedan kolač…koga bješe umjesila Esma za svoje svatove
    drage….Dok su jeli i pili svi su bili jako zadovoljni i sretni.Berićet je polagano i
    sigurno ulazio u srca vjernika koji su gledali ovu predivnu svadbu Mehaginu koji
    je napokon doživio da oženi svoga diplomca jedinca.Kada su popili i šerbe u
    avliju izađe Esma u svoj svojoj ljepoti.Hidžab je tako lijepo stajao i otkrivao
    njeno predivno Božijim rahmetom umiveno lice.Krupne plave oči su se isticale i
    stidljivo u zemlju gledale.Kada je prišla Eminu Senija uze ruku Emina i Esme i
    spoji ih rekavši:»Alalhu dragi a ti svoj rahmet u njihov berićet spusti i daj da ja
    majak njihova dočekam unučad svoju i vidm ih sretne i zadovoljne…amiiiiin Ja
    Rabbi!! ¡»Nakon što je uzela za ruku Emina…Esma pogleda u njegovecme oči i
    vidje savsvoj dotadašnji mladalački život.Konačno je postajala ženom dostojnom
    mahale i Božijega Rahmeta….amiiiiiin Ja Rabbi!
    Uskoro se povorka pokrenuala prema džamiji.Stari hadžija je bio spremio
    po običaju jedno od najljepših ukrasa mahale u kojoj je bio imam.Šerijatsko
    vjenčanje dvoje najboljih mu i najmilijh mu vjernika iz njegova džemaata…
    Kada su klanjali podne…imam pozva mladence da dođu i sjednu pred
    njega.Okupiše se svatovi iza njih a svjedoci Salih, Edin i Senad sa Eminove
    strane posjedaše i upisaše se u vjenčanu knjigu.Tada imam prouči jednu suru iz
    Kurana koja bješe prigodna za to vjenčanje i reče:»Allahovom milošću i
    rahmetom okupili smo se ovdje da ovo dvoje vjernika iskrenih uvedemo u bračnu
    zajednicu jednu od najsvetijih obaveza Islama. Allahu Uzvišeni ti primi u svoj
    rahmet ovoga Emina i njegovu buduću ženu Esmu…neka im je berićetno amiiiiiin
    Ja Rabbi!!!»Imam stari hadžija održa još jedan prigodan vaz:
    »Islamom je zagarantovana dužnost i obaveza muža i žene u braku.Ta
    prava odnose se na međusobno i uzajamno poštivanje i ispomaganje prvo kao
    vjernika a onda kao bračnih drugova.Islam daje garanciju ženi da ona ima jednaka
    prava sa svojim mužem u bračnoj zajednici.Tako mi Uzvišenoga Allaha molim
    dowom za vas dvoje da ćete ispunjavati srcima vaše obaveze bračne…Želim da
    naglasim da se muž treba da brine jednako za svoje evlade ako Bog da i da im
    potrebnu zaštitu i izvede ih na pravi put Islama i od njih zajedno sa svojom ženom
    učini sve da oni postanu i ostanu muslimani od kojih se neće niti oni niti ummet
    Allahova Poslanika stidjeti….Ovim bih zaključio ovu uvodnu ceremoniju
    vjenčanaj ovdje prisutnih Emina Salihagića i Esme Ahmedagić.Molim
    Uzvišenoga Allaha da im podari dug i berićetan život u dvoje i da im evlada kako
    sam ON njabolje zna inshAllah….Ja Rabbi a ti primi njihova pokjanja i upiši
    njihove namjere u dobra djela njihova ako Bog da…»
    Nakon vaza imam upita mladence redom:»Da li ti Emine nudiš svoj rahmet
    u ime Uzvišenoga Gospodara ovoj ovdje prisutnoj sestri Esmi?»
    Emin se bijaše malo zgrcnuo te se najednom zatiša sve ali ga Salih malo očepi po
    nozi i Emin izusti:»Nudim tako mi Allaha Uzvišenoga…. Nudim tako mi Allaha
    Uzvišenoga…. Nudim tako mi Allaha Uzvišenoga….!!!»Nakon toga imam se malo
    osmjehnu sretan što je Emin postao mužem te upita:» Da li ti Esma prihvataš
    rahmet u ime Uzvišenoga Gospodara ovog ovdje prisutnog brata Emina?»Esma
    kao nikada do tada odmah odgovori :»Prihvatam tako mi Allaha
    26
    Uzvišenoga…Prihvatam tako mi Allaha Uzvišenoga…Prihvatam tako mi Allaha
    Uzvišenoga!! !»Kako ona to izusti a džamijom se prolomi tekbir tako jak resak i
    jasan: »Allahu Ekber!!! Allahu Ekber!!! Allahu Ekber!!!»
    Nakon toag imam upita svjedoke da potvrde iskrene želje mladenaca na što
    ovi to potvrdiše i reče zatim nakon što se svi upisaše u knjigu vjenačanu:»Neka
    Alah dragi svojom milošću obasja ovaj sveti brak ovdje danas berićetno i u
    Njegovo ime sklopljen između naših najmilijh vjernika džemaata. Proglašavam
    vaš brak sklopljenim amiiiiiin!!!»
    Kada su se mladenci konačno postali mužem i ženom pogledaše se i u
    očima im zasja nebo mahale koje se nadvija samo ponekad u svoj svojoj ljepoti i
    rahmetu Božijem.Svadba bješe nakon toga vallahi za priču.Ostalo je bilo da se
    vjenčanje u općini održi sam sa svjedocima i u najmanjem obliku.Nakon svadbe
    koja je bila predivan i na kojoj su učili ilahije i dowe hor Careve džamije ali sa
    Enisom umjesto Esme bijaše za priču…zar i bajka nemože da oživi…zar i naša
    Mahala necvjeta ružinim pupoljcimai rahmetulahom Alalhovim amiiiiiiin!!!
    Dok se nakon jacije čulo samo toplo uzdisanje dvoje zaljubljenih
    mladenaca iznad svoda koji ih je pokrivao u hairli djelu u ime Allaha dragoga
    sijao je mjesec stidljivo obasjavajući njihov berićet i sreću im Amiiiiiin!!!…….
    *********************************************************************************************************************************************
    Eto nadam se da ćete pročitati ovaj moj roman i da ćete uživati u njemu.Kasnije obećavam objavu još tri moja romana.Ali otom potom

    Selamim Vas sve i primite puno selama od Rusme Rusmira Ajanovića