–
JAJCE
Procitao sam negdje, doduse poodavno, kako su cuveni filmski glumci, Kirk Daglas i Gregori Pek ustvari nasi zemljaci. Poslije, jedan moj prijatelj otisao je dalje, pa se nasalio kako je ustvari Carli Caplin Hercegovac odn. Capljinac- Caplin iz Capljine.
I sada ja ovdje na izvoru sumne Plive istinski iskreno povjerovah da je ustvari ovo pravi djevicanski izvor a ne tamo neki film cuvenog rezisera Bergmana snimljen u dalekoj Svedskoj.
Uceniji Turci nekad su govorili da je nasa Bosna srebrena najljepsa i najcarobnija zemlja njihovog mocnog i prostranog carstva, jer gdje god zakopas potece izvor svjeze i hladne vode, a gdje god padne sjeme nikne drvo i na njemu bogat plod.
Za mene su danas, tacnije u srijedu na pazarni dan, najljepsi ukras Jajca, njegovih sokaka i pijaca, zene u zivopisnim narodnim nosnjama. Daleko odavde, cak na sjeveru Evrope, u dalekoj Holandiji, u malom zivopisnom mjestu Sheveningenu opstina, zenama i djevojkama, koje uporno cuvaju narodnu nosnju daje posebnu nagradu, mjesecnu platu.
U ovoj zgradi osnovana je pozne `943-ce godine novinska agencija Tanjug.
Odkako je svijeta i vijeka ispred ratova su isle glasine i haberi. Kako su se borbe rasplamsavale, glasine su se pretvarale u snaznu grmljavinu, koja je vojska jaca, bolja, pravednija, pobjedonosnija. Glasove su nekada nosili putnici, trgovci, uhode, tatari, telali. Mnogo kasnije dosla je stampa, agencije, ratni dopisnici, radio i televizija. O borbama partizana govorio je i pjevao i narod ali od 43-ce godine i agencija Tanjug.
U svojim poodmaklim godinama veliki vojvoda bosanski i hercegsplitski Hrvoje Vukcic cesto je poboljevao. Dolazili su vidari i travari sa raznih strana, ali slaba fajda. Jedanput vojvoda zamoli Dubrovcane da mu posalju nekoga od njihovih cuvenih ljekara. Medjutim, lukavi dubrovacki ljekar ne ode pravo u Jajcenego svrati na Vinac I dobro se raspita koja jela I pica vojvoda najvise voli. Rekose mu da uziva u bijelom vinu sa svojih vinograda oko Vinca. Tada ljekar ode u Jajce, dobro pregleda vojvodu i rece mu: Niposto crveno vino! Vojvoda se silno obveseli i dade mu punu saku dukata.
Iz carstva svjetla sidjoh za trenutak u kraljevstvo tame. Citav ovaj hram isklesan je golemom ljudskom mukom u stijeni. Od davnina narod ga zove Katakombe. Povjesnicar pocetkom ovog stoljeca zapisa da ga je narod ovoga kraja zvao i Halvatom.
Da li je ovdje veliki bosanski vojvoda Hrvoje Vukcic pravio sebi kriptu, da li su ovo bile nekada i tamnice u kojima su cvilili suznji…narod se je ovdje sklanjao za vrijeme Omer pasine vojne na Bosnu…za vrijeme Svabina ulaska u ove krajeve bila je i pivnica…?
Ko bi nam odgovorio na sva ova pitanja, povjesnicari, arheolozi, volsebnjaci ili opstenari…
Tama, nesigurnost i nedostatak pisanih spomenika natjeruju me da kazem poput pjesnika Dobrice Cesarica:
“Krhko je ljudsko znanje”
Pa ipak jedno znam sigurno. Na ovoj bosanskoj vjetrometini poceo je da se klese krinov cvijet, simbol bosanske drzavnosti i stajao je tako dugo, dugo sve do drugog zasjedanja AVNOJ-a kada je zasijao u svoj svojoj ljepoti velicini i ljudskosti.
( text skinut sa emisije „Hodoljublja Zuke Dzumhura“
reprizirane na BHT1 2006.godine )