–
KONJIC
Covjek i ne moze imati pravu mjeru o svom starenju
ako ne posjeti grad svoje mladosti.
Evo me u Konjicu u mojoj rodnoj kuci sa mojom tetkom Fatmom.
Prica moja tetka Fatma, da joj je jedan seljak donio jaja da kupi i ona da plati, da izruci jaja iz njegove torbe u neki sud, seljak je čučao u jednom ćosku i gledao slike moga oca i moje majke na zidu. I gledao je dugo sliku moga oca i pita moju tetku Fatmu : “Ko ti je ovo?”
Ona kaze : „To mi je brat:“ A on je pita poslije dugog razmisljanja: “ A gdje je on sad?” a
ona njemu kaze: “Da si ti ziv i zdrav , on je umro davno, ima dvadeset godina”
A onda se on zacudio, dobro otvorio oci, pogledao je i rekao:
A nu,tako ti Boga, i sad k`o ziv.
Svasta se ovdje zapamtilo i svasta se moze ispricati.
Kazu da je davno, za Švabinog vakta i zemana, ovdje bio predsjednik opcine,gradonacelnik, jedan ugledan i bogat covjek koji nije znao ni cirilicu ni latinicu. Onda, naravno, nije bilo ni stenografa, ni daktilografa, ni sekretara, ni sekretarice, pa kad bi se drzale sjednice opcinske, kad bi dosli vijecnici na sjednice, taj bi covjek uvijek vodio sa sobom svoga malog sina Husu koji je isao u osnovnu skolu, drugi, treci razred, imao fes koji bi mu pao na usi i vazda bi sjedio na sjednicama u celu, pored predsjednika, njegovog babe. I kad bi neki odbornik nesto pametno i dobro predlozio, da se to ne bi zaboravilo , posto nije bilo zapisnika, onda bi se on okrenuo i rekao: „Pamti Huso!”, a Huso bi skocio i rekao “Hocu babo!“, i onda bi ga posadio opet na svoje mjesto, tako do iduce sjednice. Na iducoj sjednici, predsjednik bi prvo pitao „Huso sta si zapamtio?” Onda bi Huso sve ponovio mjesto zapisnika.
Konjic je odvajkada bio omiljeno sastajaliste bosanskih kraljeva, hercegovackih vladara, plemstva i vlastele. U Konjicu su odrzavani znacajni sabori i zborovanja. Bio je veliki bogumilski centar. Za turske vlade veliki vezir Mehmed Pasa Sokolovic podize divnu kamenu cupriju na Neretvi. Tako Neretva dobi kameni prsten na svom dugom zelenom prstu.
Konjic je pored Jajca bio najstariji grad u Bosni i Hercegovini.
( text skinut sa emisije „Hodoljublja Zuke Dzumhura“
reprizirane na BHT1 2006.godine )