Osveta…
Ustao sam teško,
A bolje da nisam,
Tog prokletog jutra,
Što mi dušu uze.
Probuđen granatom,
Iz dušmanske ruke,
Kroz prašinu sivu,
Smrt u sobu uđe.
Brži sam od vjetra,
Dok ka šumi trčim,
A ni svjestan nisam,
Pobjeći ne mogu.
Dim se nebu vije,
Šuma bolno huči,
Usnula mi majka,
Ostade u kići.
I dok bolno vrište,
Ja skamenjen stojim,
Pomoći ne mogu,
Najmilijim svojim.
Čovjek više nisam,
Kao zvijer sam neka,
Što strpljivo šuti,
Na osvetu čeka.
12-11-2007 **BEHAR**