[Mare]

#6251

Bijo sam sedam godina u Legiji stranaca.Nisam ponosan,ali se i ne stidim.Sjecam se tog Maja mjeseca 88 godine kad sam stigo u Francusku.Stigoh do Pariza.Ono para sto sam imo,ode brzo.Sjecam se ,sjedim na klupi zeljeznicke stranice.Umoran,gladan.Neznam nikoga.Na govorim Francuski.Osjecam se izgubljen.Dignem glavu,i vidim veliku plakatu.Vojnik sa bijelom kapom a ispod pise.Legion Etrangere.Engaze vous. Covjek koji je sjedijo pored mene,pitam ga,dali govori engleski.Kaze mi,malko.Zamolih ga da mi prevede ono sto pise na plakati.Objasni mi da to Legija Stranaca pravi reklamu i da poziva ljude da se angazuju.Gledam onu moju tetuazu na lijevoj ruci.Peace end lowe.Rekoh mi nemoze to zajedno,moja licna filozofija zivota i Legija.Ja u ono vrijeme isfoliro JNA,osto samo 4 mjeseca u vojsci.Sta da trazim u Legiji.Medzutim dva tri dana poslije,nemadoh vise para.I nadzem se ispred vrata TE kasarne.Sjedijo sam skoro tri sata na jednoj klupi u parku koji je bijo deset metara od te kasarne.Rezmisljo,sjeco se svega onoga sto sam cuo o Legiji Stranaca.Sjecam se bilo me je strah.Poslije tri sata smogo sam malko hrabrosti pa pridzem vtatima i pritisnem zvono.Vrata se otvore.Otvori mi vrata neki mali div.Najmanje dva metra u visini i metar i sirini.Vidim nosi kosulju kratkih rukava.Istetviran,ozbiljan,mrgudan.Prica mi na Francuskom.Kazem mu na engleskom da ne govorim francuski,i pitam ga dali govori engleski.Mali ironicni osmijeh pa mi rece da je on englez.U isto vrijeme me pita sta ja hocu.Polahko skoro stidljivo rekoh mu da hocu da se angazujem u Legiju.Pa hajde udzi rece mi.Prelazim preko vrata.Imam osjecaj da se bojim.Strah me je.Pitam se u kojem sranju ces se naci.

[Mare]

#6254

Uvede me u jednu prostoriju,ko cekaonica.Pa mi rece cekaj.Poslije pola sata dodze i rece.”Hajde sa mnom”.Pratim ga.Odvedeme u jednu kancelariju.Otvori mi vrata.Kaze udzi.Udzem.Jedan covjek me gleda.Rece mi po naski”Zatvori vrata i sjedi”.Zbunjen,zatvorim vrata i sjednuh na stolicu.Gleda me.Kako se zoves.Odgovorim.Odakle si.Odgovorim.Znas li gdje si.Sutim.Ponavlja pitanje.Neznam.Nikad nisam bijo.Odgovorih.Nasmija se.Rece mi”Pa u Legiji Stranaca”.Jasta odgovorih.Ma nisam nesto bijo siguran.Imo sam osjecaj da sanjam one lose snove.Evo,rece mi imam dvije knjige.Jedna je”Osobe koje trazi Francuska policija”,druga”Inrerpol”.Ako te nadzem u jednoj od ove dvije knjige ti ces u zatvor umjesto u Legiju.Jesil razumijo.Jesam,rekoh.Okrece listove.Ja cekam.Nema te.Za mene je u redu.Sad ce te doktori pregledati,pa ako nemas fizickih problema onda ces postati nas.Gledam ga.Koji nas.Sta to znaci,mislim.Vratim se sa onim “mojim” englezom.Odvede me u drugu prostoriju.Oduze mi sve licne stvari.Dade mi patike,carape,gace,majcu i trenerku na kojoj pise Francuska Vojska.Rece mi,”Tamo je tus.Idi okupaj se i stavi ovo sto sam ti dao.Ostalo je konfiskirano.

[Kaza]

#6255

Mare ovo je zaista intresantno i rijetka je prilika da se sazna nesto vise o Legiji.

Samo nastavi, ja bar to citam rado i sa nestrpljenjem ocekujem nastavak!

[Mustafa]

#6257

A ja bih Mareta zamolio da nastavi sa pisanjem, i misljenja sam da bi ovakva prica mogla ici na naslovnu stranu – kada se zavrsi (u jednom komadu ili u vise prica…)… “Rogaticanin u Legiji stranaca”

[webmaster]

#6261

I meni je ovo plaho interesantno…

[Ahmed]

#6264

Samo nastavi Mare

[Mare]

#6275

Ja se okupo i presvuko.”Englez” me ceka u hodniku.Uze onu moju “civilnu”odjecu.Pokazuje mi da ga pratim.Popesmo se na sprat.Otvori mi jedna vrata,pusti me da udzem pa zatvori.Unutra desetak ljudi.Veliki sto ,stolice i kreveti.Oni vojnicki,na sprat.Ostadoh tu dvije sedmice.Nista se ne dogadza.Dani prolaze monotono.Budzenje,sredzivanje kreveta,ciscenje sobe,hodnika i ostalih prostorija.Dorucak,rucak vecera,pa na spavanje.Svaki dan dolaze novi kandidati za Legiju.Ima nas vec tridesetak.Kinez,Amerikanac,nekoliko Francuza,Rusa,Rumuna….i ja.I dodze to vece,kad nam dadose nasu licnu odjecu.Sutra cemo vozom ici u sabirnu kasarnu Legije Stranaca.Sutradan poslije pet sati voza,stigli smo.Na ulazu zeljeznicke stanice pise Marseille.Na peronu nas cekaju dvojica legionera.Napolju nas ceka autobus pa pravac kasarna.Velika kasarna.Autobus prolazi polahko kroz kasarnu.Gledam kroz prozor.Puno legionera.Jedni trce,drugi marsiraju.Autobus se zaustavi pred jednom zgradom.Izlazimo.Gledam.Na zgradi pise.”Regrutni centar Legije Stranaca”

[Mare]

#6282

Ostadoh tu skoro mjesec dana.Nadzoh i neke “zemljake”.Pricamo isti jezik,pa nako na stranu,pricamo izmedzu nas.Zezaju nas.Kazu Yugo-mafija.Medzutim niko nas ne dira.Dani prolaze.Izmedzu posjeta doktorima i ispitivanja po raznim kancelarijama.Doktori hoce da vide jesil zdrav.Oni u kancelarijama da sazne ko si, sta si,odakle si.I narocito pitanje.”Kakva ti je motivacija.zasto ti hoces uci u Legiju”?Bijo jedan mali,19 godina,odgovorijo da voli rat i da bi volio ubijati.Sutradan ga odvedose do ulazne kapije.Izbacise ga napolje.U medzu vremenu svi smo prosli kod brice.Svi na nulu.Dodze i taj dan.Prolazim u kancelariji kod pukovnika koji je sef za regrutaciju.On ti kaze dali ces ostati ili ces se popeti u autobus,koji ce te vratiti na zeljeznicku stanicu.Naucili nas kako se treba ponasati u kancelariji visokih oficira.Udzem predstavim se.Kaze mi da sjednem.Nisam znao da je to zadnji put da mogu da sjednem u kancelariji jednog oficira.

[Teva]

#6283

Aferim komso.
Nisu Gracanicu djaba zvali Holivud:woohoo:

[Mare]

#6325

Gleda papire.Svrijemena na vrijeme me pogleda.U kancelariji sa nama onaj podoficir.”Zemljak”.Tu je da prevodi.Zavrsi citanje,gleda me pa rece.”Znaci ti hoces da postanes Legioner.Sto se mene tice nema problema,medzutim moja je duznost i obaveza de ti postavim ovo pitanje.Jesili siguran.Dali si spreman odreci se svoje drzave i uci u porodicu koja se zove Legija Stranaca.Nasa deviza je LEGIO PATRIA NOSTRA.Ako si spreman evo ovdje je tvoj ugovor od 5 godina.Potpisem nako na brzinu.Bez razmisljanja.Rece mi da mu je “draga moja odluka i da cu za dva tri dana ici u jedan drugi grad gdje je kasarna gdje Legija formira buduce legionere.Izadzoh u hodnik.Oni sto cekaju u hodniku pitaju me kako je bilo.Primljen.Odgovaram a u glavi mi postavljam hiljadu pitanja.Kako to,zasto to,sta te ceka….Tri dana poslije javise nam da cemo biti prebaceni nekih 350km.Pravac vojna obuka.

[Mare]

#6343

Evo stigosmo na ulaznu kapiju.Legijonera sa bijelim kapama,podoficira i oficira sa crnim.Zelene beretke.Gledam kroz prozor autobusa.Velika i moderna kasarna.Ko mravinjac.Trce ,marsiraju,pjevaju iz sveg glasa,one,poslije sam ukapiro,vojnicke pjesme.Pjesme Legije.Autobus se zaustavi.I tada je pocelo.Docekase nas onako ko u Legiji.Vicu,galame.Postrojavaju nas.Ti ces tamo ti tamo.Mi ko kokos.Tjeraju nas u kokosinjac.Pokazase nam nase sobe,krevete,licne ormare.Sutradan u 5 sati utrcase u sobu.Ustaj te bando lijencuga.Ovdje je Legija,niste vise civili.Dorucak pa pravo u,ja je nazvo komunisticka radnja,Sve ti daju i dzaba.Vise uniformi.Cizme,vojnicke,gace,potkosulje,carape,sve.Pa nazad u sobu.Treba sve ispeglati i srediti u ormar.Tako tri dana.Pa cetvrtog poce obuka.

[Haris]

#6346

Tvoja prica je vrlo interesantana.Jedva cekam nastavak

[Mare]

#6361

Ona prava vojnicka.Ustvari,obuka je pocela prvog dana.Svaki dan u jutro,trcimo.U pocetku u sportskoj odjeci.Poslije u vojnickoj.Uniforma i cizme.Na kraju uniforma,cizme i rusak od 35 kila.U to vrijeme zaradih puno zuljeva.Na nogama zbog novih cizama,na ledzima zbog ruksaka.Preko dana nedaju nam vise od deset minuta odmora.Osim za rucak i veceru,pola sata.Prvih mjesec i po “teorija”.Casevi francuskog jezika.Montiranje i demontiranje puske.Pranje i peglanje uniformi.Inspekcija sobe ,ormara.Ako ormar nije sredzen,bace sve na patos.Imas pola sata sve to srediti.Pa se vrate.Gledaju i ponovo sve izbace.Moras sve ponovo sloziti.Taman zaspis a oni galame”Uzbuna”.Moramo se obuci i postrojiti u hodnik.Poslije mjesec i po svi sa ruksacima penjemo se na kamijone.Pravac “nasa” farma.Legija kupila jedno veliko imanje.Kuca ,stala i puno zemlje okolo.Oni sa cinovima su u kuci.Mi ko stoka u ,fala bogu ,ociscenoj stali.

[Mare]

#6364

Ostadosmo mjesec i po.Tu zbog tezine zivota pocese da se desavaju i prve dezertacije.Iz kasarne kad smo dosli na farmu bilo nas je 42.U povratku ostalo 34.Osam je zbrisalo.Nisu izdrzali pritisak.To vam je legijin nacin da se otarasi slabih.Vracamo se.Pijeske.Kasarna je negdje oko 55 km.Tri dana poslije.Umorni smo.Kazu nam “Popravite vase uniforme,Ucicemo u kasarnu.Pjevajte.55 km sa rusakom od 35 kila.Pjevaj.Pjevamo.Ulazimo u kasarnu.Ceka nas pukovnik.Cestita nam za uspijesno izveden zadatak.Od 34 ostalo 25.Ostali u bolnici.A poslije saznah bacili ih napolje.Bog oprosti ma Legija,ona ne oprosti.Nastavljamo nasu obuku.Sve nas je manje.Ostadosmo 21.Od 42.Evo stize dan zakletve.Do sad nismo imali pravo nositi bijele kape.Taj dan postadoh pravi Legioner.Stavih onu bijelu po prvi put na glavu.Bijo sam u isto vrijeme srecan i tuzan.Srecan jer sam uspijo, tuzan jer sam izgubijo.

[Mare]

#6437

Bijo sam srecan,ponosan na mene.Nisani znao da sam u stanju uraditi sve to sto traze ze vrijeme obuke.Trcati i marsirati kilometrima,natovaren ko magare,pucati,skakati,puzati kroz kanalizaciju.Onu pravu kanalizaciju.Tada sam i ukapiro onu nasu izrecicu.”Naci se u govnima do usta”150 metara.Povratijo sam ja mislim tri ili cetri puta.Izlazimo iz kanalizacije.Smrdimo ko tvorovi.Noc je.Pa hajde trcecim korakom pravac”jezero”.Ustvari bila je to velika bara.Duboka oko 1,5 metara i siroka stotinjak.Zadatak je preci baru.Ulazim u vodu.Hladna.Cizme propadaju u blato.Imam osjecaj da ja zivi pijesak.Treba mi pet minuta da predzem jedan metar.Kad smo bili na pola puta isfoliram da sam se ko bajagi zaglavijo.Ustvari malko cucnuo pa pod vodom trljam onu moju uniformu.Perem se.Pa nastavljam.Sat vremena za 100 metara.Kad sam iziso iz vode,padoh.Noge vise ne drze.Nema ni jedan dijo tijela koji me ne boli.Imam osjecaj da ce mi pluca eksplodirati.Umjesto da nam cestitaju starijesine galame.”Sta je bando ljencuga.Da sam poslo moju nanu bolje bi uradila ovo.Hajde ustaj te,necemo ovdje spavati.Vracamo se na farmu.Cizme su pune vode,kao i uniforma.Da ne govorim za rusak.Deset puta tezi.Kad smo stigli,oko 6 sati rekose nam prvo svi da se istusiramo.Ja mislijo da cemo poslije ici na spavanje.Treba te oprati sve sto ste isprljali u kanalizaciji rece nam starijesina.Umorni smo.nismo spavali ima 36 sati.Pa sa svim onim sto smo prodeverali oci se zatvaraju same.Ima ljudi koji peru sjedeci pa se samo svale.Spavaju.Starjesine ga ufate,tresu ga,galame da se probudi.Odgovaraju ko bokseri koji su dobili jedan dobar aperkat u bradu.Jedan im rece da je umoran.”U Legiji nema umornih.U Legiji su Legijoneri i oni nkad nisu umorni”Odbrusi mu komandir.Poslije mi nastavismo ono pranje.Onaj sa puskom u zraku,za kaznu, trci oko farme i mora da se dere.”U Legiji nema umornih,U Legiji su Legioneri koji neznaju sta je umor”.Dva dana poslije je dezertiro.Eto zasto sam bijo srecan i ponosan.

[Author]

Posts