[Anonymous]

#6224

Evo,uoci sutrasnjih lokalnih izbora u BiH ,da se podsjetimo i prvih visestranackih izbora u Rogatici,koji su odrzani takodjer u oktobru godine 1990.
Na prve demokratske viusestranacke izbore u Rogatici bile su prijavljene pet stranaka i to:Stranka demokratske akcije ,Srpska demokratska stranka,Socijalno-demokratska partija(ne znam da li se tada tacno tako zvala,a radi se o partiji nasljednici Saveza komunista),Socijalisticka partija(bivsi Socijalisticki savez radnog naroda) i Savez reformskih snaga za BiH.Izbori su imali do tada nezapamcen odziv,a glasalo se za sve nivoe vlast:lokalnu samoupravu,Skupstinu BiH i za clanove predsjednistva.Izbori su dali ocekivane rezultate.Za skupstinu opstine Rogatica pobijedila je SDA,za delegata u republicku skupstinu Senit Selimbegovic koji je kao clan SDA pobijedio u drugom krugu SDS kandidata Milicevica(Muhidin Behlulovic i Mirsad Colic otpali su u prvom krugu).Ostale tri stranke presle su cenzus i uspjele su obezbjediti 2o mjesta od ukupno 50.SDP je osvojio 14 dbornickih mjesta,a socijalisti i reformisti po 3.
Ubrzo je SDA kao pobjednik izbora stupila u koaliciju sa SDS-om prema ranije utvrdjenom dogovoru i formirana je lokalna vlast.Za predsjednika Skupstine opstine imenovan je rahm. Adil Lutvic,profesor matematike koji je na tu funkciju dosao iz Zepca,za predsjednika Izvrsnog odbora imenovan je Mile Ujic clan SDS-a,za nacelnika MUP-a rahm.Ismet Osmanovic(SDA),za komandira Stanice javne sigurnosti Mladen Vasiljevic(SDS),a Senit Selimbegovic je pored toga sto je obavljao funkciju delegata u Skupstini Republik BiH imenovan je za nacelnika sekretarijata za privredu i opstu upravu(nesto kao direktor opstine).Opozicione stranke su odbile ucesce u vlasti,a nije im se,bogme,nista ni nudilo.Nova vlast se nije dobro snalazila,iako je na funkciji sekretara zadrzala pravnika Ferida Kulovca(nestranacka licnost)a koji je zaista znao svoj posao,pa iz tih razloga nisu se petljali u kadrovska pitanja u javnim ustanovama i preduzecima,niti su,cini mi se,imali odgovarajucih ljudi.
Ovo sam iznio,na brzinu,fragmentarno,po sjecanju,pa ako sam sta i pogrijesio nije mi zamjeriti.Stoga,postavljajuci ovu temu,mislim da ce se javiti dosta sudionika tih sudbonosnih dogadjaja cime bi se upotpunila slika o tim burnim turbulentnim vremenima.Bice i koristi za mlade,ako se jednog dana bude pisala kakva povijest jer,predpostavljam,u vihoru agresije stradalo je m,nogo dokumenata,a ako je kome dopalo u ruke,onda je to SDS kome nikako nije u interesu da se dodje do objektivne ocjene,pa samim tim,obzirom da je na vlasti od 1992.,i cini tu gradju nedostiupnom.
Zato,evo interneta,ima,fala BOgu,zivih sudionika,pa da malo osvijetlimo i te dogadjaje da ih ne bi prkrila nasa poslovicna nemarnost prema vlastitoj sudbini i memla vremena i zaborava.

[Mustafa]

#6227

MALO STATISTIKE BIH:

Na izbore u novembru 1990. godine izaslo je petnaest stranaka ili koalicija, za cije kandidate je glasalo 2.300.000 biraca. Njihovim glasovima izabrano je 6.419 vijecnika u 110 opcinskih skupstina i Skupstini grada Sarajeva. Karakteristika ovih izbora je apsolutna pobjeda tri nacionalne stranke koje su osigurale apsolutnu ili relativnu vecinu u 104 od 110 opcina osvojivsi 75 posto svih opcinskih mandata. Stranka demokratske akcije osvojila je skoro 30 posto (1.888) mandata, Srpska demokratska stranka oko 28 posto (1.801), a Hrvatska demokratska zajednica oko 17 posto (1.085) mandata. Uz njih blizu 20 posto mandata zajedno su osvojile SK-SDP i SRSJ za BiH, dok su ostale stranke osvojile nesto vise od cetiri posto mjesta u opcinskim skupstinama.

MALO STATISTIKE ROGATICA:

Na višestranackim izborima u Rogatici, održanim 1990 godine, oni koji su imali pravo glasanja, a iskoristili su to pravo glasali su i svoje glasove su dali sljedecim strankama.

Stranka Broj glasaca Broj odbornika u SO
SDA 5020 glasova 22 odbornika
SDS 3547 ” 15 ”
SDP 2105 ” 9 ”
SRS 557 ” 2 ”
DSS 347 ” 2 “

[Kaza]

#6265

Tema veoma interesantna. Bilo bi dobro predstaviti atmosferu i zbivanja pred prve visestranacke izbore u bivsoj nam drzavi. Ja sam nasao neke citate koje cu ovdje postaviti kako bi se sto bolje podsjetili te uzarene atmosfere.

Naravno atmosfera u Rogatici je posebno bila nabijena i interesantna. Posto sam u tim izborima ucestvovao direktno kao kandidat SDP-a za Skupstinu BiH ti izbori su mi posebno ostali u sjecanju. Sele je zaista dosta toga upamtio i samo jedna mala ispravka. Kandidat za Skupstinu BiH ispred SDP-a sam bio ja a ne Muhidin Behlulovic.
Naravno uvijek se nerado sjecam toga jer smo tada bili potuceni do nogu od nacionalnih stranaka. U drugi krug su prosli Milovan Milicevic SDS i Selimbegovic Senit SDA a potom je Senit izabran u drugom krugu za delegate u Skupstinu BiH.

A evo malo prdizborne atmosphere u nastavcima kao I obecanja nekih stranaka. One sa ove distance izgledaju zaista smijesne.

[color=#0000FF]Izbori 1990, povratak u budućnost

Obećanje – ludom glasovanje

Jesen. Gaza je pod blokadom, pogibije Palestinaca i Izraelaca svakodnevne. Svijet čeka da američki predsjednik Bush organizira napad na Irak Sadama Huseina. U Bosni kasne penzije, i čekaju se izbori. Tako je bilo prije 18 godina, kad smo otkrivali strast glasovanja, mitinge, spektakle. I obećanja: obećavali su Švicarsku, autoput, kompjutere, zaposlenje… Sve što i danas grickamo na predizbornim udicama

“Nacionalne stranke su kao dječije bolesti: brzo se jave, obično sa visokom temperaturom, ali brzo i prođu. Liječe se čajem i andolom. A mi, hvala bogu, imamo i čaja i andola”, izrekao je tog novembra u Bosanskoj krajini Nijaz Duraković, tada “glavnokomandujući” SK BiH SDP, o onima koji će njegovu i sve ostale lijevo orijentirane bh. stranke do nogu potući na izborima par sedmica potom. Narod je, naime, mislio drukčije. Ili nacije. One tri glavne koje su se naslušale obećanja slijeva i zdesna, pa izglasale ono što će im uokviriti predstojeću deceniju: trolist SDA-SDS-HDZ. “Rasturanje Bosne ne može da prođe bezbolno, bojim se da bi došlo do krvavog građanskog rata. Mislim da smo se mi pojavili da to sprečimo”, zborio je Alija Izetbegović “reklamirajući” SDA u Borbi. “Ako bi SDA pobijedila, BiH bismo uredili da bude građanska republika u kojoj ne bi bilo bitno da li je neko Srbin, Hrvat ili Musliman – već šta zna i može da radi…”, obećat će u Banjoj Luci, istakavši, kako je zabilježio tadašnji reporter Glasa Željko Kopanja, “da Jugoslavija treba da opstane i da je jugoslovenska opcija dominantna u svemu za šta se zalaže SDA”. [/color]

(BH Dani)

[Kaza]

#10583

Evo nekih predizbornih obecanja koja su data 1990. godine prlikom prvih stranackih izbora u bivsoj nam drzavi.
Citajuci ova obecanja covjek ima pomjesana osjecanja kada uporedi sta smo nakon tih izbora dobili. Smijesno a bogami i tragicno.
Ovo su izvodi iz arhive BH Dana.

Tramvaj zvani težnja

“Komunisti kažu da ćemo živjeti zajedno, što je i laiku jasno. Ali ne kažu da ćemo živjeti ravnopravno. Zbog toga HDZ traži ravnopravnost i zbog toga vjerujem da komunisti napokon silaze sa scene. Pa neće valjda uz Albaniju i Kubu Bosna i Hercegovina jedina biti komunistička zemlja”, grmio je s tribina, glavom, bradom i lulom, današnji čelnik Republikanske stranke, a tadašnji prvi hadezeovac Stjepan Kljuić, dodajući i da “Herceg-Bosna mora preći Zapadu, jer već imamo program Alpe-Adria”. Teško je, zaista, bosanskoj kvaziljevici, izrasloj na ostacima ustroja KPJ i njenih satelitskih samoupravnih izdanaka, bilo ponuditi išta što nije bilo već viđeno, rečeno, učinjeno. Doduše, bh. čelnik Saveza reformskih snaga Jugoslavije Nenad Kecmanović “otkrio” je nešto što bi i danas zazvučalo globalno revolucionarno na planu političkog marketinga: na optužbe opozicije da se predizborna kampanja “reformista” finansira državnim parama, Kec je iz rukava opleo da to “nije istina, i da će oni potpuno modernim, tržišnim pristupom finansiranju, od kampanje čak i profitirati”. Kako je to “perpetuum mobile” finansiranje bilo zamišljeno, ostaje i danas tajna. A nije ni uspjelo. “Nacionalne” su stranke, pak, imale dosta manevarskog prostora da vakuum neminovnog prelaska “tržišnoj privredi” i “višepartijskoj demokratiji” ispune magluštinom obećanja. Stjepan Kljuić, Radovan Karadžić i Alija Izetbegović: Kleli su se da neće koaliciju

Poput ove vizije banjalučkog hadezeovca Ante Ćosića:

“Borit ćemo se za čist grad s tramvajem, za čistu industriju (prehrambenu), borit ćemo se da naši ljudi trguju slobodno, pišu slobodno, da žive životom prosječnog Europljanina – Austrijanca, Švicarca, Francuza, koji će u svom gradu moći birati i kupiti sve vrste auta: Kadet, Renault, Mercedes ili bilo koji drugi… Nudimo dakle sistem iz kojeg ljudi neće bježati u Njemačku, Francusku, Švicarsku (Europu) jer ćemo ovdje stvoriti europske uvjete za život. U nas neće biti podobnih i nepodobnih, crnih i bijelih. Postojat će naprosto ljudi koji će se voljeti, slagati i raditi pošteno.” Alija Izetbegović je tvrdio da će se “Muslimanska stranka” u ekonomiji “zalagati za privredu malih, efikasnih i tržištu prilagodljivih firmi, hiljade njih ako je moguće, a u kulturi i prosvjeti za naše autentične vrijednosti”. Toga se valjda ni sam ne sjeća, ali Radovan Karadžić je netom po osnivanju SDS-a objavio: “Osnova našeg ekonomskog programa je socijaldemokratija.” Kasnije se to pretočilo u tirade o “osjećaju za socijalnu pravdu, koji je ukorijenjen u pravoslavlju”.

[Author]

Posts