VISEGRAD (Mededa) – FOCA (Jelic)
Iftari su radosni i u Međeđi i u Jeleču
Jedino dijete među povratnicima u Jeleč je kćerkica ef. Arifovića Amila…
Prošlo je nekoliko godina od kako su se prognani tokom agresije počeli vraćati na svoja ognjišta. Nažalost, održivi povratak i normalan život mnogima je samo san.
Ipak, Međeđa, povratničko naselje pored magistralnog puta Sarajevo -Višegrad, mjesto je u kojem živi nada. Tako su nam kazali Bošnjaci povratnici.
Moje sunce
Stižemo u vrijeme podne-namaza. Tiho je. Četiri žene izlaze iz nedavno obnovljene džamije i s osmijehom na licu nas pozdravljaju.
U ove mubarek dane mjeseca ramazana one, pričaju nam, same sebi pripremaju iftarsku sofru. Omladine nema da pomogne. Habiba Rešić (76) kaže kako uvijek nastoji da joj “iftar bude fin”. U blizini nema prodavnice, ali kada ode u grad, sofra bude bogatija. No, velikih iftara kao nekada nema, jer nema ni naroda.
– Džamija je nekada bila puna. Ljudi su odlazili na namaze, a vidiš, sine, sada. Prazno je. Ovdje smo k’o vuci na kijametu. Niko nas skoro nikada nije obišao. Ja sam se sa sinovima vratila. Njih su šestorica, a imam i 29 unučadi i četvero praunučadi. Svi smo tu. Ovo je moje sunce – kaže nam Devleta Duran.
Ševka Kurtić (80) u Međeđi živi sama, samo je ponekad obiđu kćerke.
– I uz teškoće, opet je, hvala Allahu dž.š., dobro. Lijepi ramazan je i ovdje, pa je još ljepše – govori Kurtić.
Mjesni imam tokom ramazana u džamiji u Međeđi je Ahmed Smolo, student FIN-a u Sarajevu.
Ramazan je prisutan i među povratnicima u Jeleč, u blizini Foče, gdje je nekada bilo više od 400 domaćinstava, a danas tamo živi četrdesetak povratnika. Među starijim povratnicima jedino dijete je djevojčica Amila, kćerkica efendije Fadila Arifovića.
Radosni su što mogu pripremati veliki zajednički iftar u Sinan-pašinoj džamiji, obnovljenoj 2001. godine. Kažu nam kako je baš prije nekoliko dana najstarija povratnica Izeta Suljević, koja ima oko 80 godina, pripremila iftar za 25 ljudi.
Novi put
– Bilo je svega na sofri. I baklave i pite i mesa – kaže nam Izeta, koja se u Jeleč vratila prije 10 godina, a u ratu je izgubila dva sina.
Iako je život u ovom selu sada težak, a povratnici još nemaju uvjeta za život koje su imali prije nego što su istjerani iz svojih domova, ne žale se. Vjeruju da će biti nafake i poručuju da bi ovdje dolazilo više ljudi kada bi bio izgrađen novi put do sela.
Život nije kao u Sarajevu
Drugi ramazan u Jeleču dočekuje i ef. Arifović, imam Sinan-pašine džamije. Kaže nam kako na dnevnim namazima bude po desetak džematlija, ali da ih na teravijama bude više.
– Život nije kao u Sarajevu, ovdje svašta fali. Prosječna starost populacije je 70 godina. Nema doktora, ambulante, prodavnice. Za sve moramo putovati do Miljevine – kaže ef. Arifović.