[Kaza]

#5895

Hutbe
Naša briga o mezarjima i grobljima
مِنْ أَيِّ شَيْءٍ خَلَقَهُ
Od čega ga On stvara?
مِن نُّطْفَةٍ خَلَقَهُ فَقَدَّرَهُ
Od kapi sjemena ga stvori i za ono što je dobro za njega pripremi,
ثُمَّ السَّبِيلَ يَسَّرَهُ
i pravi put mu dostupnim učini,
ثُمَّ أَمَاتَهُ فَأَقْبَرَهُ
zatim mu život oduzme i učini da bude sahranjen,
ثُمَّ إِذَا شَاء أَنشَرَهُ
i poslije će ga, kada On bude htio, oživjeti. (Abasa,18-22.)
كُلُّ نَفْسٍ ذَائِقَةُ الْمَوْتِ ثُمَّ إِلَيْنَا تُرْجَعُونَ
” Svako živo biće će smrt okusiti, i Nama ćete se poslije vratiti”. Al-‘Ankebut, 57.)

«Grob je prvo ovosvjetsko stanište. Ko se spasi u njemu, kasnije će mu biti lahko. Ali ko se ne spasi kasnije će mu biti teško». (Hadis)

Draga braćo i sestre, danas je 10. rebiu-l-ahir 1428. hidžretske, 27. april 2007. godine.

Nema nikakve sumnje, da je ovaj svijet prolazan. Svako živo biće ima svoju smrt. Svako živo biće otići će sa ovog svijeta. Svako ljudsko biće čeka vječni svijet-ahiret. Nakon smrti prva onosvjetska stanica bit će naš boravak u kaburu.

Svi tim putem idemo. Čovjeku je smrt blizu, od nje se ne može pobjeći. Smrt svakom dolazi. Premda griješnici strepe i strahuju od smrti, ona je vjernicima prijatelj, jer nas udružuje sa onim, nama dragim osobama i ljudima koji su otišli prije nas i, iznad svega, vraća nas našem Iskonu. Smrt vjerniku donosi sreću, jer nakon nje vjernik ulazi, ako Bog da, u vječnu sreću. Smrt je istina, jer nam pomaže u spoznaji smisla boravka na ovom prolaznom dunjaluku.

U islamu smrt budi sjećanje na ahiretski život i zato se treba često sjećati smrti. Upravo kroz sjećanje na smrt musliman zadobija strah od činjenja grijeha i boji se grijeha, i istodobno moli se Uzvišenom Allahu da mu boravak u kaburu bude lahk.

Muhammed a.s. je rekao: «Posjećujte kaburove, oni vas podsjećaju na ahiret.» Sunnet je posjećivati kaburove i groblja i u toku posjete i boravka misliti o prolaznosti života i odgovornosti za svoja djela.

Kada govorimo o kaburovima i mezarjima, onda trebamo znati da islam od muslimana zahtijeva da groblja održavaju uređuju i čiste, te ujedno da ne dozvole da budu zapuštena i neuređena. Nema sjedenja i stajanja po kaburovima. Nema ljubljenja nišana. Kaburovima se ne moli, od njih se lijek za tijelo ne traži, njihova zemlja se ne ljubi, nad njima se ne plače, od njih se ne prave idoli niti mitovi. Kuburovi su za podsjećanje na našu prolaznost i smrt.

Draga braćo i sestre,

Medžlis Islamke zajednice Olovo pokrenu je već drugu godinu inicijativu uređenja naših grobalja i mezarova (kaburova). Želimo da to preraste u tradiciju da se zadnja subota u mjesecu aprilu posveti brizi, čišćenju, uređenju, sređivanju i uljepšavanju naših grobalja.

U vezi nišana i grobalja postoje vjerski propisi i narodni običaji. Nažalost, danas se muslimani više pridržavaju narodnih običaja nego vjerskih propisa. A pridržavanje obrnutog redoslijeda je naša obaveza.

Primjetno je da se prave razni nišani, nadgrobni spomenici, ispisuju razni tekstovi, više se vodi računa o izgledu nišana nego o uređenju okoliša oko kabura. Mnogi se nišani u ljeto od nepokošene trave i ne vide.

Može se obilježiti kabur sa skromnim nišanima i kratkim natpisom. Međutim, vidno je i upadljivo da pojedinci, nažalost, i preko svojih novčanih mogućnosti trude se napraviti raskošne nišane, a zaboravljaju koja je osnovna svrha kabura i nišana i općenito zapostavljaju uređivanje i održavanje naših mezarja kao jednog posebnog kompleksa i staništa naših umrlih. Nije pohvalno ograđivanje kaburova, a strogo je zabranjeno stavljanje slika po nišanima. Ima slučajeva da neki ljudi posvete veću pažnju mrtvim roditeljima nego dok su im bili živi. A obaveza je da se čini obrnuto.

Primjetno je da se više vodi računa o ukrašavanju kaburova nego o uređivanju grobalja. Što bi također trebalo biti obrnuto.

Žalosno je čuti izreku: «Neuredan i zapušten ko’ tursko groblje»! Uistinu potrebno je da pogledamo i zapitamo se, zašto su nam neuredna groblja? Zar ih ne možemo očistiti jednom godišnje? Zašto nam groblja ne mogu biti ograđena, trava pokošena i uređena? Naravno, da odgovornost i brigu imamo svi. Zato pozivamo da u toku ovih proljetnih dana povedemo računa o svojim grobljima, kako mahalskim, seoskim, tako i gradskim grobljima. Dovedimo svoja groblja u stanje kakvim držimo svoje bašče i parkove.

Naša groblja, a posebno naši merhumi (umrli) koji su ukopani u njima, zasigurno zaslužuju bolju pažnju, brigu i ljepšu uređenost.

Očekujemo da se sve naše džematlije uključe u akciju čišćenja mezarja, jer, nemojmo očekivati i misliti da neko drugi ima obavezu da održava i čisti naša mezarja i hareme. Nemojmo očekivati da neko drugi uredi i plati da se urede mezarja i groblja. Nema svako mezarje, kao što je to slučaj sa pojedinim mezarjima, pojedince ili više osoba koje se organiziraju i pobrinu da se ona urede i u park pretvore. Ali svako mezarje ima svoje buduće stanovnike. Upravo ti budući stanovnici imaju obavezu da svoje prvo stanište pripreme i da ima pristojan izgled.

Muhammed a.s. je rekao: «U ovom danu (petak) postoji jedan trenutak, u kojem klanjač kada nešto zamoli od Allaha zasigurno će to dobiti».

Daj Bože da je taj trenutak kada mi učimo dovu:

Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim što nemamo snage da podnesemo! Podari nam Svoju milost i oprosti nam grijehe.

Gospodaru naš, daj nam dobro i na ovom i na drugom svijetu i sačuvaj nas činjenja grijeha.

Uzvišeni Allah podari nam svijest da vodimo brigu i uredimo svoja mezarja i hareme. Uzvišeni Allahu podari nam smrt-lahku i radosnu, stanište u kaburu ugodno i lijepo, a proživljenje na ahiretu ispuni nam džennetskom nagradom.

Uzvišeni Allahu sačuvaj našu mladost od nemorala, alkohola i droge.

Džamija Gornje Olovo,
april, 2007.,
hatib: Esad ef. Pepić, glavni imam MIZ Olovo

[Mustafa]

#6128

BAJRAMSKI INTERVJU REISU-L-ULME DR. MUSTAFE CERIĆA ZA DNEVNI AVAZ

(Ramazan/Septembar 1429/2008)

Novinar: Tarik Lazović

Avaz: Poštovani reisu-l-ulema, ovog ramazana Islamska zajednica u BiH započela je generacijski projekt izgradnje sjedišta Rijasta IZ u Sarajevu. Nesumnjiv je značaj ovog prijekta, no da li je taj projekt donio jednu suštinsku promjenu u odnosu Bošnjaka prema vlastitim institucijama, imajući u vidu da se on realizira u prvom redu sredstvima Bošnjaka, uspješnih privrednika i biznismena?

Reisu-l-ulema: Definitvno, na primjeru izgradnje trajnog sjedišta Islamske zajednice na Kovačima u Sarajevu ustanovljen je novi kvalitet odnosa prema institucionalnom islamu u našoj zemlji. Naravno, došlo je i do značajnih promjena u Islamskj zajednici. Nadalje, privrednici-inicijatori, koji su opravdano dobili ime jedan plus sedam (1+7), označili su oslobađanje u našim unutarnjim odnosima, posebno u odnosu na islam i Islamsku zajednicu. Zahvaljujući ovoj inicijativi privrednika Islamska zajednica izlazi iz anonimnosti i otkriva svoj autentični identitet na najbolji način. Kroz projekat izgradnje trajnog sjedišta islama na Kovačima došlo je do povijesnog susreta među Bošnjacima u smislu njihovog vjerskog – musliman, njihovog etničkog – Bošnjak, njihovog nacionalnog – Bosanac i njihovog civilizacijskog identiteta – Europljanin. Dakle, onoliko koliko je važno da je ovaj projekat u znaku simbola sedam kubeta, što je bitna simbolika islamske univerzalne tradicije, toliko je važno da je autor ovog projekta Bosanac akademik Zlatko Ugljenin. Zasigurno, Islamska zajednica ne bi ušla u ovaj projekat da nije bilo inicijative bosansko-hercegovačkih privrednika. Zato je izgradnja trajnog sjedišta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na Kovačima u Sarajevu 2008. god. generacijski poduhvat, koji se može porediti sa izgradnjom Gazi Hurevbegovog središta islama 1537. godine. Gazi Husrevbegov vakuf ostaje povijesno i duhovno središte Bošnjak, kojem se sada vakuf bosanko-hercegovačkih privrednika na Kovačima pridružuje sa pogledom u budućnost u smislu sjedišta administracije Islamske zajednice, koju zahtjeva „mjesto i vrijeme” – dvadeset prvo stoljeće.

Avaz: Je li vrijeme da se, imajući to u vidu, Bošnjaci okrenu sami sebi i riješenje svojih problema pronađu upravo u svojim resursima i potencijalima, a da se manje oslanjaju na pomoć prijatelja izvana?

Reisu-l-ulema: Naravno, najbolje je da svako ima vlastito rješenje za svoj problem. Jer, delegiranjem svog problema nekom drugom, vi gubite pravo vlasništva nad njim i, na taj način, dijelite dobit rješenja s onim koji vam je pomogao da problem riješite. Dakle, važno je da Bošnjaci sačuvaju pravo vlasništva nad svojim problemima, a to znači da ih rješavaju vlastitom pameću, koje ima, ali je rasuta u bezbroj nepovezanih dijelova. Upravo to – nama nedostaje ta ključna pamet koja može skupiti sve te male i velike dijelove naše pameti. Usuđujem se kazati da nema naroda na svijetu, kao što je bošnjački, koji ima toliki broj vrhunskih pojedinaca u svim oblastima ljudskog znanja i iskustva. Ali, isto tako, nema naroda na svijetu, kao bošnjački, koji ne umije da znanje i iskustvo pojedinaca pretvori u kolektivno ili opće-narodno dobro. Čini mi se da u zadnje vrijeme ima pokušaja na skupljanju bošnjačke pameti na jednom mjesti (ovogodišnji susret Bošnjaka znansvenika u Sarajevu), ali još uvijek je to monodsciplinarna pamet. Nama treba multidisciplinarna pamet, kroz koju treba da se naviknemo da jedni od drugih učimo, tj., da se više međusobno uvažavamo. Treba da pokažemo da jedan drugog trebamo na putu našeg općeg napretka. Jer, kada bi se međusobno uvažavali kao što se međusobno vole, Bošnjacima bi bilo mnogo bolje.

Avaz: Teška je ekonomska situacija i mnogi građani u BiH žive u siromaštvu, dok pojedinci i uska elita nimalo ne zaostaju od takvih elita mnogo bogatijih država. S druge strane, materijalno pomaganje onima kojima je ta pomoć potrebna je u osnovama islama, pa takva situacija govori da su Bošnjaci daleko od standarda da „musliman ne smije zanoćiti, a da mu je komšija gladan”?

Reisu-l-ulema: O tome koliko Bošnjaci brinu o komšiji najbolje zna tetka Zilha, direktorica javne kuhinje Stari grad u Sarajevu. Nažalost, postoji razlika između bogate manjine i siromašne većine. Očito da se izgubila srednja klasa. Ili si bogat ili si siromašan. Moralni zahtjev islama da se komšija brine o komšiji nije prestao biti imperativ. Međutim, pitanje siromaštva u društvo ne rješava se dobrovoljnom sadakom. To pitanje valja rješavati na principu društvene ili socijalne pravde, koju ustanovljava država, koja i postoji da „drži” ravnotežu među ljudima (građanima), na način obavezne solidarnosti, što je za muslimane propisano kroz šart zekata, gdje zdravi i snažni pomažu bolesne i slabe. Ne treba se vraćati nazad u socijalizam gdje čovjek ne umire od gladi, ali i ne živi u izobilju, ali ne smije se ni pristajati na kapitalizam, gdje čovjek može živjeti u izobilju, ali i umrijeti od zapuštenosti. Nedopustivo je što su neki ljudi, posebno povratnici, prepušteni samima sebi bez ičije brige. Tu ni mi u Islamskoj zajednici nismo nevini. Niko od nas nije oslobođen krivnje pred starim, nemoćnim i nezbrinutim ljudima, koji traže koru hljeba da prežive. Bez obzira koje su vjere i nacije, niko u našoj zemlji ne bi trebao da pati od samoće, od gladi, od zime i od bolesti. Osobno, osjećam stid pred ostavljenim i iznemoglim starcima i staricama u nekim našim krajevima, koji pate bez struje, vode i grijanja.

Avaz: Godinama već, različitim povodima, Bošnjaci u prvom redu govore o povratku protjeranih svojim domovima i problemima onih koji su se vratili. No, svih tih godina malo se šta suštinski promjenilo, a Bošnjaka je sve manje u mjestima odakle su protjerani. Provokacije, napadi na džamije i povratnike ne jenjavaju, a posljednji događaj u nizu je najava izgradnje spomen obilježja u blizini banjalučke Ferhadije. Kako sve to komentirate?

Reisu-l-ulema: Naravno, proces povratka prognanih je najsloženiji proces u postratnom oporavku svugdje u svijetu. I, naravno, nismo zadovoljni sa brojem povratnika Bošnjaka na područja u RS-u. No, priča o povratku ima dvije strane – jedna je, da tako kažemo, naša a druga je njihova. Ta naša strana, u što ubrajam stvarnu želju Bošnjaka da se vrate tamo odakle su prognani i stvarnu pomoć koju im (naši) pružaju da ostanu tamo gdje su se vratili. Prema mojim saznanjima veća je želja Bošnjaka nego pomoć onih koji su zaduženi da im omoguće održiv povratak (obnova kuće, džamija, škola, voda, struja, telefon, put, autobus, itd). Što se tiče, druge strane, tj., odnosa vlasti RS-u prema Bošnjacima povratnicima, nije svugdje isto stanje. Primjer Janje može biti svjetski primjer uspješnog povratka. Tu se dogodila pozitivna suradnja svih u procesu povratka: stopostotna želja povratnika, puna pomoć naših snaga i puno razumijevanje vlasti RS-a. Nažalost, mnogo je više primjera manje uspješnog povratka, npr., Bratunac, Vlasenica, Banja Luka, Prijedora, Trebinje, Nevesinje, Stolac i dr., ili nikakav uspjeh, kao što su Srebrenica, Foča, Višegrad, Čajniče, Rogatica, itd. Dakako, potrebno je stalno upozoravati na poteškoće povratka svih na svoje u Bosni i Hercegovini, i potrebno je osuditi svako uznemiravanje povratnika, kao što je kamenovanje džamija ili crkava, ali je također potrebno iznositi i pozitivne primjere. Ako iznosimo samo negativne primjere, mi time ne samo da obeshrabrijemo one koji su na vagi da se vrate ili ne vrate, već i one koji su se vratili ostavljamo u stanju straha i neizvjesnosti. Ima napretka u povratku Bošnjaka i ima primjera dobre volje u vlastima RS-a za povratak Bošnjaka. To nije dovoljno, ali i od nas ovisi kako će se dalje odvijati proces povratka Bošnjaka tamo odakle su prognani.

Avaz: Bajram koji nam predstoji vrijeme je kada se vjernici zbližavaju i druže. Ove će godine taj Bajram biti u jeku predizborne kampanje za lokalne izbore. Hoće li mnoga bajramska druženja i zbližavanja među vjernicima biti narušena političkim podjelama, koje često, posebno na lokalnom nivou znaju biti posebno duboke?

Reisu-l-ulema: Ne mislim da će bajramska druženja biti narušena. Naprotiv, Bajram će približiti i one kojima se čini da su međusobno daleko. Pa šta ih može zbližiti, ako ne Bajram. Nema drugog puta, već da budemo zajedno, posebno na Bajramu. Ne smije se zaboraviti da je baš na Bajram počela agresija na našu zemlju. Zbog toga je drugi dan Bajrama proglašen Danom šehida. Ne samo povodom ovih, već i svih narednih izbora, za vjeke vjekova, svi koji izlaze na izbore treba da znaju da ih šehidi gledaju i jasno ih podsjećaju na kur’ansku istinu: – Nemojte za nas reći da smo mrtvi! Mi smo živi samo što to vi ne viditi. Ali zato mi vidomo vas!

Aavaz: Međunarodna zajednica i ovaj put, kao i ranije, bh. političkim liderima – Bošnjacima, ali i drugima također, spočitava da stvaraju prvid teške političke situacije i opasnosti po opstanak naroda kako bi „kupili glasove” na izborima. Imamo li mi, po Vama, privid teškog položaja Bošnjaka ili je to realnost sa kojom se suočavamo?

Reisu-l-ulema: Nije položaj Bošnjaka ni gori ni bolji od ostalih. Nastale države i narodi nakon raspada Jugoslavije prolaze kroz ista iskušenja. Možda je položaj Bošnjaka nešto drugačiji obzirom da im je nacionalna i državotvorna svijest bila zapuštana. No, generalno svi smo u istoj „ugroženosti” od velikog svjetskog poskupljenja energenata i minerala i od svjetske financijske krize. Govorili su nam o blagodatima slobodnog tržišta, ali vidimo da se novonastale države i društva teško snalazeu u zagrljaju tržišta gdje su mnogi podivljali u pohlepi za lahkom zaradom. Zapravo, dilema je kako se nositi sa državnim liberalizmom, prema kojem država ne bi smjela ništa ni imati ni proizvoditi; ne bi smjela nadzirati svoje granice i ne bi se smjela zakonima ili odlukama upletati u ekonomiju. Osim ubiranja poreza od građana, sve svoje funkcije država bi trebala prepustiti „slobodnom tržištu”. Na prvi pogled to lijepo zvuči. Pa ipak, država mora biti regulator odnosa između domaćeg i svjetskog tržišta u korist svojih građana. Država i postoji zato da bdije nad interesima građana i da racionalno i domaćinski upravlja prirodnim resursima i društvenim proizvodom. No, za bosansku državu je najvažnija unutarnja harmonizacija odnosa različitih političkih opcija. Nije teško naći razloge za konflikte. To može svako. Mudrost je naći razloge za suradnju. Jer, neće ni slabi ni agresivbni naslijediti zemlju, već oni koju znaju naći put za suradnju i sa svojim protivnicima. Rekao bih, danas više nego ikada Bosancima trebaju ljudi koji znaju da spajaju različitosti Bosne i Hercegovine, koji vole bosansko jedinstvo u različitosti i koji vide više i dalje od svoje avlije.

Avaz: Vjera je ukovana u temelje Bošnjačkog identiteta, što potvrđuje i jačanje institucija Islamske zajednice, no takvog jačanja već dugo vremena nema na drugom temelju identiteta – državi. BiH je u ovo vrijeme govora o ustavnim promjenama na udaru dezintegracijskih snaga koje slabe državne institucije. Imaju li Bošnjaci kojima je BiH jedini životni prostor i mjesto pod suncem odgovor na takve udare?

Reisu-l-ulema: Bošnjaci moraju imati odgovore na pitanja s kojima se suočavaju. Posebno moraju znati odgovor na pitanje oko države, koja mora osigurati prava na život, vjeru, slobodu, imetak i čast svim ljudima i narodima u Bosni i Hercegovini. Treba uzeti pouke od naših daljnjih i bliskih predaka o načinu bošnjačkog opstanka i razvoja u zadnjem stoljeću. Treba biti principijelan, ali ne treba biti inačija do te mjere da se pokidaju veze između nas i naših komšija. Naše je da tražimo i najmanju mogućnost suradnje sa svima, pa i sa onim sa kojima se ne slažemo. Historičarima treba ostaviti da pišu o recentnoj historiji Bosne i Hercegovine. Za to imaju izobilje dokumenta sa međunarodnog suđenja, gdje se jasno može saznati istina o svemu. Treba osigrati uvjete pravnicim da otkrivaju i razvijaju sve aspekte pravde i pravičnosti u odnosu na počinjene zločine. Međutim, Bosni i Hercegovini trebaju vizionari koji su vješti da bosansko-hercegovačke suprotnosti spoje u zajednički interes svih ljudi i naroda. Zato se za politiku kaže da je umjeće mogućeg, odnosno, u bosanskom slučaju, politika je umijeće pretvaranja nemogućeg u moguće. To su naši preci dobro radili i zato smo mi, njihovi potomci, ovdje ostali. Naša je obaveza da i naši potomci ovdje ostanu i da budu ponosni na naše djelo.

Avaz: Integracija u EU je jedna od rijetkih stvari oko kojih se većina građana BiH slaže, no među nekim Bošnjacima postoji dilema, da ne kažem strah da li će se daljnja integracija sukobiti sa tradicijskim, pa i vjerskim načelima po kojima Bošnjaci žive. Ima li mjesta takvim osjećajima i dilemama?

Reisu-l-ulema: Bosanski muslimani nisu ksenofobični. U njihovim genima je usađeno viševjekovno iskustvo da su u odnosu na strance ili strano iskustvo radoznali, ostajući vjerni svojoj tradiciji i kulturi. Imprsivna je povijesna činjenica kako su bosanski muslimani sačuvali svoju vjeru i kulturu u tako burnoj povijesti Europe od raspada Osmanskog carstva, preko pada Austrougarske monarhije, te nastanka i nestanka stare i nove Jugoslavije. Posebno je fenomenalno kako su uspjeli preživjeti agresivnu ateizaciju (čitaj: deislamizaciju) za vrijeme komunizma. Stoga, bosanski muslimani su spremni za izazove euro-atlanskih integracija, jer su u društvu velikih i jakih nacija i država radoznali a prema malim i slabim su tolerantni. Kod bosanskih muslimani jedna stvar nije nikad bila upitna bez obzira na povjesne okolnosti, a to je njihov islam i njihova bosanska kultura. Ovo vrijeme, međutim, traži od bosanskih muslimana nešto drugu, a to je da jasnije i glasnije artikuliraju svoju naciju. Njihova dosadašnja naglašena preukupacija vjerom (islamom) razumljiva je zato što im je bila uskraćena slobada da artikuliraju bosansku naciju. Nema sumnje, bosanski muslimani će uvijek biti ponosni na svoju vjeru, ali u porodici europskih država i nacija, bosanski muslimani imaju svoje državno-nacionalno ime i takvim ih Europa treba prepoznati. Kao što nije za kršćanstvo, tako nije primjereno ni za islam da se svodi na određenu naciju. I kao što neko može biti Englez samo po rođenja, ali Britanac po državnoj pripadnosti, tako isto Bošnjak, Srbin i Hrvat, može se biti samo po rođenju, ali po državnoj pripadnosti svi su Bosanci. To je ono u čemu Bošnjaci treba da budu avangarda na putu prema europskim integracijama – da afirmiraju bosanstvo kao zajedniči državni imenitelj, gdje će se svi ugodno usjećati u svojoj vjeri, kulturi i etničkoj pripadnosti. Bosanstvo nije isto što i jugoslovenstvo. Prvo je povijesna činjenica a drugo je vještačka tvorevina.

Avaz: Međunarodni politički krugovim, pa i pojedine analize često navode kao značajku situacije u BiH snažan uticaj vjerskih autoriteta na politiku i živote građana. No, to nije rijetkost ni u političkim zbiljama zapadnih država, može li se takvo stanje, ukoliko je ono doista takvo, tumačiti kao negativnost?

Reisu-l-ulema: Žao mi je što neki ljudi nikako da izađu iz svojih indeoloških čahura, gdje im je misao okamenjena i vidokrug zamračen. Posebno kad se radi o fenomenu vjere i vjerskih institucija. Kao i druge društvene aktivnosti ni politika nije ničiji monopol. Vjerske zajednice i crkve su javne ustanove, koje po tome što postoje imaju i političku vrijednost. Pa niko u povijesti nije tako ružno i nepoštedno manipulirao vjerom i vjerskim predstavnicima kao što su to radili komistički režimi u ime odvojenosti države od vjere. To je ustvari podrazumijevalo totalnu kontrolu vjere i vjerskih zajednica od strane države. Jer, i kad šutite, vi politički govorite o pitanjima od javnog interesa. A kad govorite i djelujete važno je da vaš govor i vaše djelovanje koristi ljudima, posebno onima koje službeno predstavljate. Kad se govori o sekularizmu važno je razlučiti pojam državnog od društvenog sekularizma. Ako je država sekularna, kao što je bosanska, u smislu da je otvorena za sve vjerske zajednice, to ne znči da je i bosansko društvo sekularno u smislu da nije vjerski javno aktivno.

Avaz: Institucionaliziranje vjerskog (moralnog) odgoja djece je krupan korak, a od uvođenja vjeronauke u školama u BiH je prošlo skoro 15 godina. Postoji li dovoljnja vremenska distanca i potrebno iskustvo da se sada kaže, je li taj korak ispunio očekivanja i postigao traženi efekat?

Reisu-l-ulema: Iako je Marks osudio religiju na smrt, religija je preživjela vješanje i nastavlja da živi. Marks je mrtav. Tu je, dakle, bīt oko pitanja vjerskoj odgoja u državnim školama – da se vjera, kao pojava i kao svjetonazor, oslobodi od višedecenijskih predrasuda. I baš kad smo pomislili da se to i dogodilo, iznenadio nas je agresivni napad na vjerski odgoj u državnim školama. U svakom poslu, pa tako i u vjerskom odgoju, može biti bolje i treba da se uvijek iznova provjeravaju rezultati rada vjeroučitelja. Treba praviti programe vjerskog odgoja u dječijim vrtičima, kao u osnovnim i srednjim školama, prema uzrastu djece. Vjerski odgoj treba da bude atraktivam, poučan i, nada sve, odgojan u smislu da odgaja zdravu ličnost, koja je sposobna da se suoči sa svim izazovima društva. Zadovoljan sam dosadšnjim rezultatima vjeronaukle u školama.

[Mustafa]

#6129

[b]BAJRAMSKA HUTBA-PORUKA REISU-L-ULEME

DR. MUSTAFE CERIĆA

RAMAZAN

1429.

SEPTEMBAR

2008.[/b]

Hvala Allahu, kojem pripada sve što je na nebesima i na Zemlji. On je Mudar i Sveznajući. On zna šta u zemlju ulazi, a šta iz nje izlazi, i šta s neba silazi, a šta na nebo uzlazi. Allah je Milostiv i oprašta grijehe. Oni koji zapreću istinu govore: – Neće biti proživljenja nakon smrti! Reci im: – Hoće, tako mi Gospodara mog, koji zna i ono što je odsutno vašem oku. Nema ništa što je izvan Allahovog znanja, ni trun jedan ni na nebesima ni na Zemlji, nema ništa ni manje ni veće od toga, što nije u jasnoj Knjizi – da nagradi one koji vjeruju i dobra djela čine, – njih čeka oprost i dar veliki, a da patnju osjete oni koji poriču Božije znakove. Ima onih koji dobro znaju da je ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina i da vodi do Allaha Dragog i Hvaljenog. Neka je salavat i selam na Allahove vjerovjesnike: Adema, Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa i Muhammeda, a.s., na njihove ashabe i na sve one koji su živjeli i umrli s Istinom u srcu i u djelu. I neka je selam na bosanske sinove, šehide, koji su, na Allahovom putu, dali svoje živote.

Draga braćo i sestre,

Danas je Bajram – vrijeme zadovoljstva onih koji su se kroz ibadet posta oslobodili čahure u kojoj samoljubivi čovjek vidi samo sebe i nikog više. Ibadet posta uči čovjeka da on nije sam na svijetu, već da postoje ljudi i stvari oko njega koje treba da upozna. Post je uzvišeno stanje duše koja se odmara dok posmatra, koja se hrani dok razmišlja, koja se liječi dok razgovara.

Ramazan nam donosi mnoštvo darova, koji nas obavezuju da i mi darujemo naš život Stvoritelju, zahvalnost i poslušnost našim roditeljima, vjernost našim prijateljima, lijep primjer našoj djeci, ljubav i vjeru našim bračnim drugovima, oprost našim protivnicima, pomoć našim slabim i nemoćnim, te ispunjenje našeg obećanja i našeg emaneta. To je bît vjere i morala – kad obećaš da ne slažeš i kad ti se povjeri emanet da ga ne iznevjeriš. Jer, Alejhiseelam kaže: – Nema īmāna onaj u kojeg se ne može imati povjerenje i nema dīna onaj koji ne ispunjava svoje obećanje (لا إيمان لمن لا أمانة له ولا دين لمن لا عهد له).

To su dva stuba na kojima počiva svijet – emanet i obećanje. Emanet se preuzima, hrabro nosi i pouzdano čuva u korist općeg dobra; obećanje se daje, zatim ne poriče i dosljedno se ispunjava u korist općeg napretka.

No, povjereni emanet i dato obećanje nisu privilegija pojedinca, nitu su iznevjereni emanet i neispunjeno obećanje grijeh jednog čovjeka. Ako se prešućuje iznevjeravanje emaneta i ako nema odgovornosti za neispunjena obećanja, onda to znači da je društvu u dubokoj moralnoj krizi. Jer, kao što je neko rekao: Moguće je prevariti sve ljude neko vrijeme, čak je moguće neke ljudi uvijek varati, ali nije moguće sve ljude uvijek varati. Nažalost, oni koji varaju uvijek će naći one koji pristaju da budu prevareni.

No, za moralnu obnovu društva potrebno je da svaki pojedinac pođe od sebe, jer prvo se ti moraš promjeniti da bi promijenio svijet oko sebe, o čemu nam Kur’an Časni najbolje govori: – Allah neće promijeniti stanje jednog društva dok se samo društvo ne promjeni… (Kur’an, 13:11) […إن الله لا يغيّر ما بقوم حتيّ يغيّروا ما بأنفسهم …], a to znači dok se svaki pojedinac u drušvu ne promjeni. Alejihsselam kaže: – Khabīs (korumpirana osoba) nikad ne napada drugu korumpiranu osobu. Moralnu obnovu društva treba da vode oni koji su i sami moralni.

Zato smo dužni da ovdje i sada ukažemo na anomalije u društvu, kao što su bogaćenje bez truda i rada; uživanje bez svijesti i savjesti; obrazovanje bez odgoja; poslovanje bez etike i morala; politika bez principa; i vjera bez odricanja. Naravno, moralna obnova društva bit će uspješna ako svako od nas pođe od samoga sebe, jer u Kur’anu Časnom nam se lijepo kaže: – Zar drugima o moralu pričate, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete (Kur’an, 2:44). [أ تأمرون الناس بالبرّ و تنسون انفسكم وأنتم تتلون الكتاب أفلا تعقلون].

# Bogatstvo bez truda i rada

Nije grijeh biti bogat, ali je grije bogatiti se na račun truda i rada drugoga. Jer, Uzvišeni Allah kaže : ) و أن ليس للانسان إلا ما سعي) – Čovjeku pripada samo ono što zaradi svojim vlastitim trudom i radom (Kur’an, 53:39). Ne može se ničim opravdati da se jedni bogate bez truda, dok drugi jedva preživljavaju od napornog rada. Nema sreće i napretka u društvu bez društvene pravde. Jer, pravda je, kao što kažu mudri ljudi, nužna vrlina da bi društvo preživjelo. Zato pravedan čovjek treba da uvjeri i druge ljude da se bore za društvenu pravdu. Država ne može opstati, niti se njome može upravljati, bez društvene pravde. Ljubav za pravdom treba da nadvlada strast za slavom i bogatstvom. Čovjek u svojoj naravi treba da bude sklon pravdi i da podržava pravedne ljude; treba da mrzi tlačenje i tlačitelje; treba da pomogne potlačene da se oslobode od tlačenja; ne smije se biti neudlučan, niti se smije biti popustljiv ako se traži istina i pravda; ne smije se pristajati na laž i nepravdu. Kukavičluk pred prijateljem isto je što i kukavičluk pred neprijateljem. Makar bio u manjini sam, istina uvijek ostaje istina i pravda uvijek ostaje pravda.

# Uživanje bez svijesti i savjesti

U Kur’anu Časnom jasno se kaže: (وما خلقنا السماء و الأرض وما بينهما لاعبين ) – Uzvišeni Allah nije stvorio ni nebo, ni Zemlju, ni ono što je između njih iz potrebe za igrom i zabavom (Kur’an, 21:16). Naprotiv, (وهو الذي خلق السماوات و الارض بالحق) – Allah je stvorio nebesa i Zemlju sa određenim ciljem (Kur’an, 6:73), a to je da čovjek vidi veličinu Božanskog stvaranja. Ovaj svijet je samo igra i zabava za one koji su svoj život sveli na besvjesno uživanje. To je samo jedan pogled na svijet i život, koji nam nije nepoznat, ali nam se u zadnje vrijeme nameće kao agresivni način života kroz ljude i medije, koji su sebi umislili da su mjera za sve stvari. Međutim, filozofija prirodnog determinizma, na koju se pozivaju jednospolni uživatelji, isto je što i filozofija vjerskog fatalizma. Prvi su podanici besvjesnog uživanja, a drugi su poklonici besvjesne sudbine. Hvala Bogu da znamo i vjerujemo da naš život nije samo besvjesno uživanje, već svejsni i savjesni put od prolaznosti do vječnosti. Zato treba da budemo otporni na sve provokacije; treba da ostanemo ustrajni u vjeri i dosljedni u suživotu i toleranciji. Istina se ne nameće silom, i prisilom, niti se etika i moral ustanovljavaju nasiljem. Islam nije vjera sile i prisile, niti su etika i moral muslimana nasilje. Allah je stvorio sve ljude, pa neki od njih ne vjeruju, a neki vjeruju. Allah sve zna i sve vidi!

# Obrazovanje bez odgoja

U dovi, koju je Alejhisselam učio, kaže se: – Bože, sačuvaj me beskorisnog znanja (أللهم أعوذ بك من علم لا ينفع). To je ono znanje koje kod čovjeka ne pobuđuje plemenitost i dobrotu. Jer, kao što nas drevna mudrost uči: kad se stvari proučavaju, znanje se uvečava; kad se znanje uveča, volja postaje iskrena; kad je volja iskrena, um je ispravan; kad je um ispravan, čovjek je odgojen. Nažalost, na nekim fakultetima znanje se možda uvečava, ali se ne odgaja iskrena volja, ne odgaja se ispravan um, ne odgaja se čovjek. Ovdje i sada dižemo svoj glas protiv mita i korupcije i tražimo da se ustanove moralno-etičke norme za obrazovanje i odgoj naše djece, tako da neodgovorni pojedinci ne kaljaju čast profesorskog poziva, tako da neodgovorni profesori ne ucjenjuju studente i da na radna mjesta ne dolaze pijani. Naša djeca treba da se odgajaju na argumentu moralnog primjera, a ne na argumentu ličnog interesa profesora. Društvo koje ima obrazovanje bez odgoja, slično je skeletu bez duše. Nema niko prava da truje našu dušu, misleći da otrovano stablo može donijeti jestive plodove. Hoće li sadašnjim roditeljima njihova djece postavljati ista pitanja, koja su oni postavljali svojim roditeljima: – Niste li znali šta rade? Zašto niste nešto učinili da ih zaustavite!?

# Poslovanje bez etike i morala

Uzvišeni Allah kaže: – A onima s kojima ste sklopili ugovore – podajte njihovo pravo. I upamtite Allah je svemu svjedok (Kur’an, 4:33) [والذين عقدتْ أيمانكم فآتوهم نصيبهم إن لله علي كل شيء شهيد]. To su jasne poruke da poslodavci moraju poštivati prava radnika. I, doista, ima časnih poslodavaca, koji vode računa o svakom svom zaposleniku. Nažalost, ima i onih koji radnike bespoštedno iskorištavaju. Oni koji to rade nepošteni su, a odgovorni su oni koji im to dopuštaju. Alejhisselam kaže: – Dužan si zaštiti mazlūma, onoga koji je žrtva nepravde, ali i zālima, onoga koji je nepravedan, tako što ćeš ga spriječiti da bude nepravedan. A to znači primorat ćeš poslodavca da poštuje prava radnika, koja su utemeljana na etici i moralu. U socijalizmu nije se umiralo od gladi, ali se nije ni živjelo obilato; u kapitalizmu možeš da živiš bogato, ali i da umreš od gladi ako se ne snađeš. Mora se stati tom divljem kapitalizmu koji kao razjularena zvijer ždere malog čovjeka, koji nije vješt da se od nje brani. Ne može se sve podvesti pod zakon slobodnog tržišta u situaciji kad se društvo nije odučilo od starih navika i kad je upoznavanje sa novim pravilima poslovanja privilegija odabranih. Odnosi u poslovanju se moraju regulirati zakonima, koji će zaštiti slabe i nemoćne i obavezati bogate i moćne da njihovo bogatsvo i moć budu u službi čovjeka. Allah je uz čovjeka dok je čovjek na usluzi svome bratu.

# Politika bez principa

Nije čudno što neki predstavnici međunarodne zajednice nisu uvijek dosljedni svojim principima u politici prema našoj zemlji. Ali je čudno što je domaća politika bez principa, koji treba da našu zemlju vode u bolju budućnost. Za bosanske muslimane princip usaglašenog jedninstva oko bitnih pitanja za opstanak i razavoj bosanske države nema alternativu. Dužan sam da to ovdje danas kažem zato što su nam, posebno u ovome Ramazanu, mnogi Bošnjaci izrazili svoju zabrinutost zbog nejedinstva među njihivim predstavnicima o pitanjima oko kojih nema i ne smije biti razilaženja. Njih iritiraju privatne politike nekih medija, koji umjesto poruka nade šire beznađe. Mi ne možemo promijeniti prošlost, ali štetimo sadašnjosti ako ne gradimo budućnost. Braćo i sestre, ova vaša poruka o nužnosti našega jedinstva je sada svima jasna i zato vjerujem da ćemo je svi ozbiljno prihvatiti. Nema drugog puta, već da se savjesno i odgovorno dogovaramo o zajedničkoj nam sudbini. Molim Allaha, dž.š., da nas u tome pomogne.

# Vjera bez odricanja

Ima ljudi koji misle da je dovoljno da kažu: “Mi vjerujemo”, a da pri tom nisu spremni na bilo kakva odricanja. Oni čekaju da se Bog približi njima a ne oni Uzvišenog Bogu. Ali Bog nije ovisan o čovjeku, čovjek je ovisan o Uzvišenom Bogu. Zato se čovjek treba predati cijelim svojim bićem Svevišnjem Bogu. Što se više predaješ Bogu, sve više je Svemogući Bog s tobom u svakom trenutku, u svim tvojim mislima, za sve tvoje potrebe. Ti tada osjećaš Božju blizinu, dok šetaš i dok radiš, dok jedeš i dok spavaš. Zato se treba predati Sveznajućem Bogu cijelim svojim bićem, jer samo tako čovjek će osjetiti radost i ljepotu Božje milosti, jer samo tako čovjek može shvatiti da njegova vjera nije dovoljno jaka ako zna da mu je komšija gladan a ništa ne čini da ga nahrani, jer jedino tako čovjeku će biti jasno zašto je Allahov Poslanik Muhammed, a.s., rekao: – Džennent se ne zarađuje mnoštvom namaza i posta, već širinom duše, darežljivošću ruke i suosjećajnošću sa ljudima dobre volje.

Danas je Bajram, dan radosni onima koji su se u ime Allaha mjesec dana odricali jela i pića, pa im je danas duša široka, i ruka darežljiva, i srce puno suosjećanja prema roditeljima, siročadima, siromasima, komšijama, bližim i daljnim rođacima, te svim ljudima dobre volje.

Allahu Svemogući,
Sačuvaj nas bogatstva bez truda i rada,
Uživanja bez svijest i savjesti,
Obrazovanje bez odgoja,
Poslovanja bez etike i morala,
Politike bez principa i
Vjere bez odricanja!

Allahu Milostivi,
Učini da samo Tebi služimo!
Da se grijeha klonimo!
Dua istinu govorimo!
Da o dobru mislimo!
Da dobra djela činimo!
Da se tuđeg hakka klonimo!
Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

Allahu Samilosni,
Podari bolesnima zdravlje!
Siromašnima opskrbu!
Prognanima povratak domovima njihovim!
Zarobljenicima slobodu!
Našim braniocima pomoć!
Našoj domovini mir i slobodu!
Osnaži naše prvake mudrošću i hrabrošću!
Našu ulemu znanjem i iskrenošću!

Allahu Milostivi,
Oplemeni sve ljude ljubavlju i milošću!
Očisti ljudska srca od mržnje i zla!
Podari cijelome svijetu Tvoju uputu i milost!
Tako Ti Tvoje neizmjerne dobrote,
I tako Ti Tvoje milosti u ovome velikom danu!

Braćo i sestre,
Podijelite radost Bajrama među sobom i ne zaboravite da sutra, na Dan šehida, odate počast najboljim sinovima, šehidima, naše domovine!

Svima vam od srca želim sretan Bajram, moleći dragog Allaha (dž.š.) za vaše zdravlje i uspjeh u životu i radu. Posebno želim Bajram čestitati prognanim, bolesnim i nemoćnim sa dovom Stvoritelju Uzvišenom da im bude na pomoći!

Sa osobitim željama Bajram čestitam našoj braći u Hrvatskoj, Sloveniji, Sandžaku, Kosovu, Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji, te bošnjačkoj dijaspori i svim muslimanima i muslimankama u svijetu:

Bajram šerif mubarek olsun!

[Mustafa]

#9276

Hutba reisu-l-uleme sa mimbera džamije u Kaljini

[b]
REIS CERIĆ MEĐU POVRATNICIMA U KALJINI NA SOKOCU[/b]

MINA

Dolazak Reisa u džamiju u Kaljini

Reis u razgovoru s džematlijama u džamiji u Kaljini
Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u pratnji muftije sarajevskog Husein ef. Smajića i Generalnog sekretara Rijaseta Muhameda ef. Salkića posjetio Medžlis Islamske zajednice Kaljina u opštini Sokolac gdje su ga dočekali džematije povratnici s imamom Jasminom ef. Bajrićem, jedinim imamom u ovom medžlisu.
Reisu-l-ulema dr. Cerić je razgovarao s džematlijama koji su se vratili u ovaj kraj, ali koji su, kako su istakli, zapostavljani u pogledu pomoći koja bi im omogućila održiv povratak. Reisu-l-ulema je apelirao da država kroz svoje institucije omogući ljudima da ostvaruju svoja institucionalna prava kako bi im se omogućilo da se vrate na svoja imanja.
Reisu-l-ulema je izrazio zadovoljstvo da u Kaljini djeluje Islamska zajednica, da je obnovljena džamija i imamska kuća i da aktivno radi imam.To je dobar znak da će se ovdje povratak intenzivirati, rekao je reisu-l-ulema.
Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić, muftija sarajevski Husein ef. Smajić i Generalni sekretar Rijaseta IZ Muhamed Salkić održali su i sastanak s Izvršnim odborom Medžlisa Islamske zajednice Kaljina.

Razgovarano je o prioritetnim poslovima koje treba uraditi u narednom periodu kako bi se povratak džematlija intenzivirao i oživio rad i u drugim džematima. U tu svrhu na ovom sastanku obećana je i pomoč iz Fonda Rijaseta za povratak.

Hutba reisu-l-uleme

Pozivamo sve da se zajednički udružimo u obnivi društva i države po mjeri svakog čovjeka

Na džumi namazu u džamiji u Kaljini bilo je više džematlija nego obično, došli su i oni iz drugih mjesta, upravo iz razloga što je hutbu držao reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić. MINA u cjelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme:

Reis drži hutbu u džamiji u Kaljini

Džematlije pažljivo prate hutbu reisu-l-uleme/center>
Reci: – Ko će vas osim Allaha zaštititi ako vas zlo snađe!? Ako vam Allah podari milost, niko vam je ne može oduzeti, a oni koji hoće da vas unesreće ostat će bez zaštitnika i pomagača. Allah dobro zna one među vama koji su druge nagovarali da vas ostave i prijateljima svojim govorili: – Nama se pridružite! A kad je zavladao strah, vidiio si ih kako gledaju u tebe kolutajući svojim očima smrtno uplašeni. No, čim nema straha, oni vas psuju svojim oštrim jezicima, škrti da učine bilo kakvo dobro. Oni poriču istinu, i zato njihova djele Uzvišeni Allah odbacuje, jer to je Allahu lahko! (Kur’an, 33:17-19).

Prva kur’anska poruka

U ovim kur’anskim ajetima imamo tri jasne poruke.
Prva poruka je da nikakvo zlo ne može nam nauditi ako nas prati Allahova milost koju treba zaslužiti znanjem, vjerom i moralom. Jer, kao što nam kažu mudri ljudi: uči dovu Allahu Uzvišenom sa vjerom da sve što radiš ovisi o Njegovoj milosti, ali i radi vrijedno kao da sve što radiš ovisi o tvom znanju i moralu. Ko može svjedočiti ovu kur’ansku istinu uvjerljivije od nas ovdje, koji smo toliko puta osjetili Allahovu milost kad nas je snalazilo zlo?! Niko ne može tako snažno svjedočiti istinu o Allahovoj milosti kao što možemo mi koji smo toliko puta bili na iskušenju da budemo ili ne budemo muslimani i da ostanemo ili ne ostanemo u svom domu i svojoj domovini.

Druga kur’anska poruka

Druga poruka iz spomenutih kur’anskih ajeta podsjeća nas na istinu o ljudima koji su stameni i pouzdani u svako vrijeme i na svakom mjestu i onih drugih koji su slabi i nepouzdani pred teškim izazovima za odbranu svoje i slobode svoje braće. Oni su nam dobro poznati. Kad je bilo biti ili ne biti tražili su zaštitu od onih koji su čvrste vjere i hrabre borbe. Međutim, kada su se oslobodili straha od onih koji su im prijetili da ih porobe, oni su se okrenuli protiv onih koji su ih od ropstva slobodili. Nažalost, oni svoje oslobodioce sada, kao što se u Kur’anu Časnom kaže: – Psuju svojim oštrim jezicima!

Treća kur’anska poruka

I treća kur’anska poruka je da to što čine nezahvalnici svojim „oštrim jezicima“ i to što su „škrti da učine bilo kakvo dobro“, kratko traje zato što njihova riječ i njihovo djelo nisu utemeljeni na istini i pravdi. Zato ne treba da nas uznemirava njihova hajka, niti treba da nas ometa njihova galama, već mi treba da radimo pametno i hrabro za opće dobro svih ljudi dobre volje.
Draga braćo i sestre, mi smo danas došli u džemat Kaljinu na područje Medžlisa Islamske zajednice Kaljina da s vama podijelimo mubarek današnjeg dana džume-namaza i da iskažemo svoju podršku vama koji ste se vratili u Kaljinu, posebno imamu Jasminu ef. Bajriću, koji je u ime vaše progovorio i podsjetio odgovorne iz našeg naroda da vam treba pomoć u vašem nastojanju da ovdje ostanete u svom domu i na svom topraku.

Ko žali i želi stare i nove bosanske muslimane

Vi ste stari bosanski muslimani za koje kažu da su poželjni i kažu da im je žao što vas nema više, jer im smetaju novi muslimani koje nazivaju vehabijama. I nama je žao što hiljade „poželjnih“ starih bosanskih muslimana nisu preživjeli srebrenički genocid. Također, žao nam je što su stotine „poželjnih“ starih bosanskih muslimana morali proći kroz dreteljski i druge logore u Hercegovini i što u dvadeset prvom stoljeću „poželjni“ stari bosanski muslimani žive pod režimom apartheida. Neprihvatljivo je i zlonamjerno širiti strah od „novih“ bosanskih muslimana zato što su preživjeli genocid i zato što se protive apartheidskom režimu.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je slobodna i sposobna da se nosi sa svim izazovima interpretacije islama i zato joj nije potreban ničiji paternalizam. Bosanski muslimani, ni „stari“, koje su ubijeni zato što su bili slabi i nejaki, ni „novi“ koji su spremni braniti svoju čast i slobodu, nisu i niti će ikada ugrožavali ničije pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast.

Oni koji nas okrivljuju da im je stanje loše zbog islama i „novih“ muslimana, pridružuju se islamofobiji

Odbacujemo krivnju koja nam se decenijama nameće za bilo čije stanje u Bosni i Hercegovini, već pozivamo sve da se zajednički udružimo u obnivi društva i države po mjeri svakog čovjeka na svakom mjestu u našoj nam zajedničkoj domovini.
Oni koji nas okrivljuju da im je stanje loše zbog islama i „novih“ muslimana, pridružuju se islamofobiji, koja nas bosanske muslimane, „stare“ i „nove“, podsjeća na iskustvo preživljenog genocida. Umjesto toga mi pozivamo na dijalog koji će nam donijeti komšijsko povjerenje i osigurati nam potrebni mir u duši.
Mi vjerujemo u Allahovu milost, koja nas čuva od svakog zla i vjerujemo u zajedništvo u vjeri koja nas hrabri na ljubav prema Uzvišenom Bogu i ljubav prema komšiji.
Allahu Svemoćni, osnaži nas u našoj namjeri da budemo neustrašivi pred naletom laži i nepravde!
Allahu Sveznajući, pouči nas da volimo svoga brata uvijek i na svakom mjestu!
Allahu Milostivi, obaspi nas Tvojom milošću koja će nas sačuvati od svakog zla! Amin!

[Mustafa]

#15128

Vi kroz sabur i namaz treba da dobijete snagu

Reisu-l-ulema Mustafa Cerić održao prvu hutbu u ovogodišnjem Ramazanu…

Reisu-l-ulema Mustafa Cerić imamio je danas džumu namaz u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu te održao prvu ramazansku hutbu u ovom Ramazanu, javlja MINA.

U cjelosti prenosimo hutbu reisu-l-uleme:

“Hvala Allahu koji je oduvijek prvi u odnosu na sve što je postalo i što postaje, koji je zauvijek posljednji u odnosu na sve što nestaje i što će nestati. Hvala Allahu koji je pojavan u Svojoj uzvišenosti i Svojoj moći bez udaljenosti, koji je tajan u Svojoj prisutnosti i blizini bez dodira, koji je svakom biću posvetio Svoju milost i svakoj stvari odredio pravu mjeru. Hvala Allahu koji nas obasipa Svojom milošću, koju vidimo i koju nevidimo.

Hvala Allahu koji je poslao vjerovjesnika Muhammeda, a.s., koji nas je poučio pravoj vjeri, koji nam je donio radosnu vijest o šefa’atu, koji nas je uputio u tajne uspjeha na ovom svijetu i tajne spasa na drugom svijetu. Hvala Allahu koji nam je u Ramazanu propisao ibadet posta, koji nas štiti od svega što nas udaljava od ljubavi prema Njemu i Njegovom stvorenju.

Draga braćo i sestre, Uzvišeni Allah u Kur’anu Časnom kaže: – Vi kroz sabur i namaz treba da dobijete snagu (Kur’an, 2:153). A sabur je post. Alejhisselam je Ramazan nazvao „mjesecom sabura“, jer se kroz sabur duša odgaja i navikava da bude pokorna Uzvišenom Allahu. Alejhisselam kaže: – Sabur je pola vjere, a post je pola sabura, Dakle, bît vjere je sabur – upornost, stamenost, odlučnost, sigurnost i izdržljivost na putu općeg dobra i vlastite sreće.

I kao što se treba učiti i navikavati svakoj plemenitoj osobini, tako se čovjek treba učiti i navikavati na plemenitu osobinu sabura kroz post, kao najbolji način da čovjek upozna samog sebe, da se uvjeri u sposobnost vlastite duše, da osjeti radost ličnog uspjeha. Jer, doista, svaki dan posta u Ramazanu je svaki dan lična pobjeda na iftaru, posebno za omladinu.

Zato Uzvišeni Allah, kako nam se prenosi od Alejhisselama, pobožnog mladića uspoređuje sa melekima, pa mu kaže: – Mladiću, ti koji si ostavio svoje mladalačke strasti zbog Mene, ti si kod Mene kao neki meleki. Slično je i sa postačem kojeg Uzvišni Allah hvali melekima, pa im kaže: – O meleki, pogledajte mog pokornika, mog abda, ostavio je svoje požude i svoje strasti, ostavio je hranu i vodu zbog Mene.

Zato je post vrijednost koja se ne može mjeriti ni sa kakvom dunjalučkom vrijednošću: – Sve što čovjek radi pripada njemu samome osim posta, jer post je Moj i Ja ću to posebno nagraditi – kaže Uzvišeni Allah. Slično je i sa džamijama za koje Allah kaže: – Džamije pripadaju Allahu i zato u njima nemoj prizivati nikoga drugog (Kur’an, 72:18).

Tako isto je i Mekka, za koju Allah Uzvišeni veli vjerovjesniku Muhammedu, a.s., da kaže: – Zapovijeđeno mi je da obožavam Gospodara ovoga grada kojeg je On učinio svetim! (Kur’an, 27:91). Dakle, poput Allahu najdražih mjesta, kao što su džamije i grad Mekka, post je Allahu najdraži čovjekov ibadet i zato je ibadet posta izdvojen iz nagodbe za bilo kakvu nadoknadu pa se stoga kaže: – Sve što čovjek radi dobroga na dunjaluku podložno je izuzimanju za njegova loša djela osim ibadet posta, koji ne ulazi u bilo kakvu nadoknadu.

Lijepo je da se podsjetimo na ovaj kur’anski ajet u kojem se nagovještava ta posebna nagrada: – Niko ne zna šta se skriva kao utjeha i kao nagrada za ono što su dobroga uradili (Kur’an, 32:17). Također, kur’anski ajet: – Saburom oplemenjeni ljudi bit će neograničeno nagrađeni (Kur’an, 39:10), govori nam o ibadetu posta kao najvišem stepenu čovjekove vjere, koja zaslužuje posebnu Allahovu nagradu.

U jednom hadisu se kaže da je Uzvišeni Allah rekao: – Onaj koji se Mene sjeti u svojoj duši i Ja ću se njega sjetiti u Svojoj Duši. Nije li post upravo taj trenutak u kojem se naša duša najiskrenije sjeća svoga Gospodara, Koji se onda sjeća nas sa svim našim potrebama, od kojih je najvažnija ona da ne budemo sami, da ne budemo zaboravljeni.

Post je, dakle, povratak sebi i svojoj duši koja se sjeća svog porijekla i svog imena kako bi znala gdje je i šta je u ovom svijetu samoće i zaborava. Ima li šta vrjednije od spoznaje da ste baš vi u duši vašeg Gospodara!? Ima li šta uzvišenije od osjećanja da ste baš vi danas dok postite u Allahovoj milosti koja se ne može ničim izmjeriti!?

Ima li ljepšeg trenutka u vašem životu od trenutka kad ste svjesni da vam se i meleki dive dok veličate Uzvišenog Allaha! Ima li veće sreće od sreće iftara u kojem je samo još jedna vaša pobjeda na putu do vašeg velikog uspjeha, a to je ulazak u zonu Allahovog raziluka!? Nema ništa vrjednije, nema ništa uzvišenije, nema ništa ljepše, i nema ništa veće od naše sreće što znamo, možemo i hoćemo da budemo zajedno u ibadetu posta, koji nas snaži u našoj namjeri da budemo primjer dobrote i mira uvijek i na svakom mjestu.

Zato, draga braćo i sestre, nemojte propustiti priliku da u Ramazanu oplemenite svoju dušu i osnažite svoju volju na putu našeg moralnog oporavka. Allahu Sveznajući, pouči nas da volimo sve što ti voliš i da radimo sve što ti voliš da radimo! Allahu Svemoćni, osnaži nas na putu istine i pravde! Allahu Milostivi obaspi nas Tvojom neizmjernom milošću!”

Autor: Fena

[Mustafa]

#24665

Igmanska hutba Reisu-l-uleme

KOLIKO BUDE ISKRENOSTI MEĐU NAMA TOLIKO ĆE BITI SLOBODE I DOSTOJANSTVA U NAŠEM NARODU I NAŠOJ DOMOVINI

Autor: Dr. Mustafa Cerić, Reisu-l-ulema

Nije isto zlo i dobro, makar što te iznenađuje mnoštvo zla. Zato vi koji ste umom obdareni tražite zaštitu kod Allaha da biste bili uspješni (Kur’an, 5:100).

Draga braćo i sestre,

GOVORITE ISTINU DA BISTE BILI ZDRAVI:

Nije isto laž i istina, makar što te zbunjuje mnoštvo laži. Zato vi koji imate dušu govorite istinu da biste bili zdravi. „Držite se istine, jer istina upučuje na dobročinstvo, a dobročinstvo vodi čovjeka u Džennet…“ – kaže Alejhisselam.

Dakle, govoriti istinu i biti iskren prema svom bratu spada u najviše vrijednosti vjere islama koje treba da krase vjernika. Prema tome, najgora osobina je govoriti laž i biti neiskren prema svom bratu. Upitan „da li musliman može biti škrt i kukavica“ – Alejhisselam je odgovorio –Da, musliman može ponekad biti škrt i kukavica. Ali na pitanje „može li musliman biti lažov“ – Alejhisselam je odlučno odgovorio – Musliman ne može biti lažov.

To je mjera koliko je neko musliman – po istini njegova govora i po iskrenosti njegovog odnosa prema svom bratu. Zato treba upamtiti ovaj Alejhisselamov hadis u kojem se kaže: „Kad musliman sretne svoga brata i stisne mu ruku, obojica se oslobađaju grijeha kao što se drvo oslobađa suhog lišća…“… Isto tako, „kad se dva muslimana sretnu i rukuju, stotine blagosti se spušta na njih…“ – kaže Alejhisselam.

LAŽ JE NAJVEĆE ZLO OVOG SVIJETA: Jasno je, dva su uvjeta da se spasimo od mnoštava zla koje nas „iznenađuje“ i mnoštva laži koje nas „zbunjuje“ – istina govora sa samim sobom i iskrenost odnosa sa drugim – sa svojim bratom. Jer laž je najveće zlo ovoga svijeta zato što nanosi boli ljudskoj duši koji se teško liječe. Jer neiskren ili dvoličan odnos prema bratu ostavlja mrlju na ljudskom srcu koju je teško oprati.

Zato je važno da danas i ovdje na Igmanu kažemo istinu, a to je da među nama ima onih koji govore laž da bi ostvarili ovozemaljsku korist; i ima među nama onih koji nisu iskreni u odnosu na svog brata u poslovima od općeg dobra za vjeru, narod i domovinu.

No, istina je i to da ima među nama onih koji govore istinu, pa makar bila gorka; i ima među nama onih koji su iskreni u odnosu na svog brata u poslovima od općeg dobra za vjeru, narod i domovinu.

PREPOZNAJMO RAZLIKU IZMEĐU ISTINE I LAŽI: Naša je obaveza da prepoznamo razliku između istine i laži te da podržimo istinu. Također, naša je dužnost da na svaki način širimo povjerenje među sobom i snažimo iskren međusobni odnos, jer jedino tako možemo svi zajedno uspjeti na ovome svijeti i nadati se spasu na drugome svijetu.

Naše stanje mnogo više ovisi o našem unutarnjem povjerenju koje treba da se temelji na istini i međusobnoj iskrenosti, nego o vanjskim napadima i podvalama.

DANAS JE JUNAK ONAJ KOJI JE SPREMAN BRANITI ČAST I UGLED SVOG BRATA: Vremena se mijenjaju, pa tako i uvjeti našeg opstanaka i napretka. Mijenja se i karakter našeg junaštva. Danas je junak onaj koji umije zbližiti braću do zajedničkog cilja, koji zna širiti povjerenje među braćom tako da smo svi jači na putu istine i pravde, jer Allahu je draži jaki nego slabi vjernik. Danas nije junak onaj koji razdvaja braću, koji širi među braćom nepovjerenje i koji nije spreman braniti čast i ugled svoga brata.

Niko ne zna koliko će naša borba za slobodu i dostojanstvo da traje, ali svi treba da znamo da onoliko koliko bude istine u nama i iskrenosti među nama, toliko će biti i slobode i dostojanstva u našem narodu i našoj domovini.

Braćo i sestre, ako hoćete da znate šta je danas najbitnije za naš život, vjeru, slobodu, imetak i čast, onda pažljivo saslušajte ove Alejhisselamove hadise:
Pored glavnih farzova, Allahu je nadraže da čovjek obraduje svoga brata!
Ako naumiš da govoriš o mahanama drugoga, sjeti se svoji vlastitih mahana!
Najbolje vrline su da obnoviš prekinutu vezu, da uzvratiš lijepim onome koji ti je pravo uskratio, da oprostiš onome koji ti je nepravdu učinio!

Vjernost uvećava nafaku a izdaja nafaku umanjuje!
Onoga koji gleda kako mu brata ponižavaju, a ništa ne poduzima da to sprijeći, Allah će njega poniziti na Sudnjemu danu!

Mi smo ovdje na Igmanu da donesemo istigfar – pokajanje za naše grijhe, da očitujemo isti’azu – tražimo utočište kod Allah od svakog belaja, te da proučimo tesliju – salavat i selam na našeg Pjegambera Muhammeda, alejhisselama.

POGLEDAJMO JEDNI DRUGIMA U OČI: Mi smo ovdje da se vidimo i da jedni drugima u oči pogledamo pred Bogom i pred samim sobom. Ovdje smo i da provjerimo da li nam je žila kucavica u dobrom stanju, da li su nam sve žile od kojih ovisi naša nam zajednička sudbina u zdravom odnosu. Ovdje smo i da se podsjetimo da nas vjera uči bratskom suosjećanju i bratskoj samilosti kao najvišim moralnim vrijednostima. Jer, „u Džennet će samo suosjećajni“- kaže Alejhisselam.Neki su na to kazali: – Pa, Božji Poslaniče, svi smo mi suosjećajni. Ali – dodao je Alejhisselam – nije suosjećajan onaj koji misli samo na sebe, već je suosjećajan onaj koji misli na sebe i vodi računa i o drugima. Misliti na sebe znači čuvati se harama i činiti tevbu od grijeha, te uvijek misliti i raditi dobro. Voditi računa o drugome znači nikoga ne uznemirvati. – Musliman je onaj od čijih ruku i jezika su ljudi mirni.

Zajedništvo u vjeri je najsnažniji poticaj za suosjećanje sa ljudima. Primjeri suosjećanja i odgovornosti za zajedničko dobro zajednice koji nam se nude u kazivanjima o prvim muslimanima, imaju trajnu vrijednost. U tome naročito prednjači Hazreti Omer, pravedni Halifa, koji je, kako se prenosi, prolazeći noću pored jedne družine, koja je nakon dugog puta pospala na otvorenom, ostao budan pored nje. To je primjetio Amr ibn As pa ga je upitao: – Vladaru pravednih, šta te, ponukalo da bdiješ nad tim ljudima? – Prolazeći pored ovih ljudi, vidio sam da su svi pospali od umora. Pobojao sam se da ih neko ne pokrade, pa sam ostao ovdje na straži da bi oni mirno spavali.
Čuvši to, Amr ibn As mu se pridruži i tako su obojica ostali do sabaha na straži. Tako je radio Hazreti Omer i zato ga mi ovdje spominjemo, jer svi oni koji su bili na straži na Igmanu radi mira i sigurnosti našeg grada i naše zemlje su kao Hazreti Omer i kao Amr ibn As. Oni su naši zaštitnici na Dunjaluku i na Ahiretu. Alejhisselam kaže: – Zastupnici moga ummeta neće unići u Džennet zato što su mnogo klanjali i postili, već zato što su imali veliko srce, darežljivu dušu i zato što su bili suosjećajni prema muslimanima.

Zato je važno da danas čujemo da je Alejhisselam rekao, kako prenosi Enes ibn Malik: – Trebaš znati da muslimani imaju četri haka (prava) kod tebe: prvo, da podržiš dobročinitelja među njima; drugo, da tražiš oprost grijeha griješniku među njima; treće, da posjetiš bolesnog među njima; i, četvrto, da voliš pokajnika (taiba) među njima.

USPJEŠNI, GRIJEŠNI, BOLESNI, ISKRENO POKAJANI…: Ima među nama uspješnih ljudi koje treba podržati da budu još uspješniji; ima među nama griješnih ljudi kojima treba ukazati na greške i ohrabriti ih da se pokaju pred Bogom i pred ljudima i treba učiti dovu da im Allah oprosti grijehe tako da više nikad ne ponove svoj počinjeni grijeh; ima među nam bolesnih ljudi koje treba da posjetimo i sa njima podijelimo suosjećanje; ima među nama ljudi koji su se iskreno pokajali i zato im treba pomoći da u svom pokajanju ustraju. To je ono što treba da učimo i naučimo ovdje na Igmanu – da učimo dovu da se ljudska srca otvore kao što se otvorilo zemezem verelo u Meki i kao što se otvorio put ovdje na bosanskom brdu kroz koju je dolazila pomoć našem voljenom Sarajevu, kao ljubav koja treba da potekne kroz ljudska srca. Nije bez razloga rečeno: – Darežljivi neznlica je draži Allahu od pobožnog škrtice.

NE ZABORAVITI: Darežljivost podrazumijeva široku ruku, ali i široku riječ koja potiče kod ljudi blagost i mir u duši. Zato, draga braćo i sestre, ako ništa drugo budite daražljivi jedni prema drugima u lijepoj riječi i habrite jedni druge na dobrom i plemenitom putu. I nemojte nikad zaboraviti našu braću koji su ovdje na Igmanu bili na straži, a i dana su, kako bismo mi mogli mirno spavati u našem lijepom Sarajevu i u našoj dragoj domovini Bosni i Hercegovini.

Allahu Svemogući, osnaži nas istinom i osposobi nas iskrenošću u međusobnom odnosu!
Allahu Sveznajući, nauči nas da budemo suosjećajni i samilosni jedni drugima! Amin!
Allahu Plemeniti, pouči nas da znamo razlikovati istinu od laži!
Allahu Milostivi, obaspi nas bratskim povjerenjem kojim se postiže uspjeh na ovome svijetu i spas na drugome svijetu! Amin!
(Petak, šaban 25, 1431/august 6, 2010)

[Mustafa]

#24674

Povodom predstojećeg mjeseca Ramazana reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić uputio je ramazansku čestitku.

Čestitku prenosimo u cjelosti:

“Draga braćo i sestre,

U srijedu 11. augusta 2010. god. po Miladu pada 1. dan ramazana u 1431. god. po Hidžri. Ovo je 1429. Ramazan od kako je Uzvišeni Allah objavio svom Poslaniku Muhammedu, a.s., da je mjesec Ramazan vrijeme posta: – O vjernici neka znate da vam se propisuje post kao što je bio propisan i onima prije vas da biste bili pobožni i skrušeni (Bakare, 179). Vjera nas uči da postoje tri vrste bića: meleki sa razumom bez strasti, životinje sa strastima bez razuma, i čovjek sa razumom i sa strastima. Ako strasti nadvladaju razum, onda je životinja bolja od čovjeka, ali ako razum nadvlada strasti, onda je čovjek bolji od meleka. Prema tome, čovjek je u sredini između razuma duše i požude tijela.

U tom stalnom nadmetanju između čovjekovog duha i čovjekovog tijela najbolji sudija je pobožnost i skrušenost koju propisuje vjera kroz post. Jer u postu duša i tijelo postaju jedno biće u pokornosti Uzvišenom Bogu.

Mubarek Ramazan je vrijeme u kojem se najsnažnije očituje ta osobna pobožnost čovjeka za koju Uzvišeni Allah kaže da se ne može mjeriti ni sa jednom ovodunjalučkom vrijednosti.

“Post je – kaže Uzvišeni Allah – moja stvar i ja ću to posebno vrednovati.” Pred nama je mjesec Ramazan u kojem ćemo postiti sa željom da se učimo samodisciplini tijela i duše u pokornosti Allahu Uzvišenom. Ibadet posta uči čovjeka da nije sam na svijetu, već da postoje ljudi i stvari oko njega koje treba da upozna.

Post je uzvišeno stanje duše koja se odmara dok posmatra, koja se hrani dok razmišlja, koja se liječi dok razgovara. Ramazan nam donosi mnoštvo darova, koji nas obavezuju da i mi darujemo: naš život i našu pobožnost Stvoritelju, našu zahvalnost i poslušnost roditeljima, našu vjernost i pouzdanost prijateljima, našu brigu i naš lijep primjer našoj djeci, našu ljubav i vjernost bračnom drugu i drugarici, te da darujemo otvorenost naše duše, širinu našega srca i pružnost naše ruke braći i sestrama kojima dugujemo našu brigu i našu ljubav.

Stoga pozivam sve imućne ljude i one koji zbog bolesti, starosti ili nekog drugog razloga ne mogu postiti pa su, stoga, dužni podijeliti fidju (otplatu duga posta u visini jednodnevne ishrane za jednu osobu) da ovoga Ramazana umjesto velikih iftara uplate iftar na račun kuhinje Stari grad u Sarajevu sa ciljem da se svakim danom organizira pet hiljada iftara za sve one koji zaslužuju našu kolektivnu brigu i ljubav širom naše domovine. Posebno, pozivam omladinu-studente da svojim dobrovoljnim radom pomognu ovu plemenitu ramazansku akciju sa ciljem da u našoj zemlji niko ne bude gladan. Ramazan je radost na nebu i na Zemlji za one koji će se u ime uzvišenih ideala pobožnosti i humanizma mjesec dana odricati jela i pića da bi im duša bila široka, i ruka darežljiva, i srce puno suosjećanja prema roditeljima, siročadima, siromasima, komšijama, bližim i daljnjim rođacima, te svim ljudima dobre volje.

Svima vam od srca želim sretan Ramazan, moleći dragog Allaha (dž.š.) za vaše zdravlje i uspjeh u životu i radu. Posebno želim Ramazan čestitati prognanim, bolesnim i nemoćnim sa dovom Stvoritelju Uzvišenom da im bude na pomoći! Sa osobitim željama Ramazan čestitam našoj braći u Hrvatskoj, Sloveniji, Sandžaku, Kosovu, Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji, te bošnjačkoj dijaspori i svim muslimanima i muslimankama u svijetu, navodi se u ramazanskom čestitanju reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića.

Tetki Zilki uručeno 5.000 KM

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić posjetio je u utorak narodnu kuhinju Stari Grad na Baščaršiji te tetki Zilki uručio 5.000 KM za pripremu iftara u okviru akcije “Pet hiljada iftara svaki dan”.

Cilj akcije je, pojasnio je Cerić, osigurati svaki dan mjeseca ramazana, 5.000 iftara za gladne bez obzira na njihovu vjeru ili naciju.

“Pozivamo sve one koji su u mogućnosti, a ne mogu, iz bilo kojeg razloga postiti i napostiti ramazan, da daju svoje priloge, u novcu ili hrani, kako bi svaki dan tetka Zilka mogla pripremiti iftare onima kojima je napotrebnije.

Najviše gladnih u Ilijašu, Ilidži, Dobroševićima

Tetka Zilka je, u toku susreta s Cerićem, istakla da je s radošću prihvatila obavezu spravljanja iftara te je informirala prisutne da je naišla na dobar prijem kod ljudi u Sarajevu, ali i predstavnika vlasti.

“Najviše gladnih imamo u Ilijašu, Ilidži, Dobroševićima, oko 1.000 ljudi, i njima ćemo svaki dan poslati iftare”, kazala je tetka Zilka.

Oni u potrebi s područja Banje Luke, Mostara, Višegrada, Tuzle, Goražda., itd., iftare će dobijati na punktovima raspoređenim u ovim gradovima.

Reisu-l-ulema je već obavijestio sve imame u BiH da u džamijama objave ovu akciju i pozovu sve da je pomognu te podsjetio da “nisi musliman ako ti je komšija gladan, a ti legneš sit”.

U akciju će biti uključeni i volonteri, omladina i studenti koji će raznositi iftare po selima oko Sarajeva, a Cerić je već najavio da će u narednim danima otići, zajedno s tetkom Zilkom, u neko od okolnih sela kako bi iftario s mještanima.

[Mustafa]

#25086

Besjeda i Kaderska dova resu-l-uleme

MUBAREK NOĆ U KOJOJ PROLAZIMO KROZ ČETRNAEST STOLJEĆA

Autor: Dr. Mustafa Cerić, Reisu-l-ulema

Eto zašto je ova noć – Lejletu-l-kadr bolja od hiljadu mjeseci – u njoj je tačno prije četrnaest stoljeća, tačnije 610. god. po Mīladu u pečini Hira, nadomak Mekke, Uzvišeni Allah preko meleka Džibril-i Emina objavio prve riječi Posljednjeg zavjeta (Kur’ana), koji je potvrdio ono što je Allah dž.š., objavio u Starom zavjetu (Tevratu) i Novom zavjetu (Indžilu). – To je Kur’an koji pokazuje pravi put, i vjernicima koji su dobročinitelji donosi radosnu vijest da ih čeka nagraada velika (Kur’an, 17:9). إنَّ هَـذَا الْقُرْآنَ يِهْدِي لِلَّتِي هِيَ أَقْوَمُ وَيُبَشِّرُ الْمُؤْمِنِينَ الَّذِينَ يَعْمَلُونَ الصَّالِحَاتِ أَنَّ لَهُمْ أَجْرًا كَبِيرًا .

To je Kur’an u kojem je lijek i milost za vjernike: – Ono što Allah objavljuje u Kur’anu lijek je za srce i blagodat za dušu vjernicima… (Kur’an, 17:82) وَنُنَزِّلُ مِنَ الْقُرْآنِ مَا هُوَ شِفَاء وَرَحْمَةٌ لِّلْمُؤْمِنِينَ

To je Kur’an koji je neponovljiv ni na koji način: – I kad bi se svi ljudi i džinnovi udružili da sačine jedan ovakav Kur’an, oni to ne mogu pa ma koliko jedni drugima pomagali (Kur’an, 17:88) قُل لَّئِنِ اجْتَمَعَتِ الإِنسُ وَالْجِنُّ عَلَى أَن يَأْتُواْ بِمِثْلِ هَـذَا الْقُرْآنِ لاَ يَأْتُونَ بِمِثْلِهِ وَلَوْ كَانَ بَعْضُهُمْ لِبَعْضٍ ظَهِيرًا
To je Kur’an, kojeg: – Allah objavljuje ne da se mučiš, već da bude pouka onome koji je svjestan da je to objava Stvoritelja Zemlje i nebesa visokih, Milostivi, koji upravlja svemirom svim (Kur’an, 20:1-5)

طه .مَا أَنزَلْنَا عَلَيْكَ الْقُرْآنَ لِتَشْقَى إِلَّا تَذْكِرَةً لِّمَن يَخْشَى. تَنزِيلًا مِّمَّنْ خَلَقَ الْأَرْضَ وَالسَّمَاوَاتِ الْعُلَى. الرَّحْمَنُ عَلَى الْعَرْشِ اسْتَوَى.

To je Kur’an u kojem: – Allah navodi primjer za svaku stvar da bi pouku primili oni koji su savjesni (Kur’an, 39:27) وَلَقَدْ ضَرَبْنَا لِلنَّاسِ فِي هَذَا الْقُرْآنِ مِن كُلِّ مَثَلٍ لَّعَلَّهُمْ يَتَذَكَّرُونَ

KUR’AN POTVRĐUJE ISTINU: To je Kur’an koji: – Da je kakvom brdu objavljen, vidio bi kako se brdo trese i raspada iz strahopoštovanja pred Allahom. Ovi primjeri se navode ljudima da bi razumjeli (Kur’an, 59:21). لَوْ أَنزَلْنَا هَذَا الْقُرْآنَ عَلَى جَبَلٍ لَّرَأَيْتَهُ خَاشِعًا مُّتَصَدِّعًا مِّنْ خَشْيَةِ اللَّهِ وَتِلْكَ الْأَمْثَالُ نَضْرِبُهَا لِلنَّاسِ لَعَلَّهُمْ يَتَفَكَّرُونَ

To je Kur’an koji potvrđuje istinu o deset Božjih zapovijedi: 1) Vjeruj u jednoga Boga; 2) budi dobar prema roditeljima; 3) nemoj ubijati djecu iz straha od siromaštva, jer Aallah obskbljuje i vas i njih; 4) budi moralan u javnom i privatnom životu; 5) nemoj ubiti nevina čovjeka; 6) nemoj uzimati imetak jetima – siročadi; 7) pravedno sudi; 8) pravedno govori pa makar se radilo o tvom najbližem; 9) ispuni položeni zavjet pred Uzvišenim Bogom; i 10) idi pravim, glavnim putem i nemoj se hvatati puteljaka koji te odvajaju od zajednice! (Kur’an, 6:151-153)

قُلْ تَعَالَوْاْ أَتْلُ مَا حَرَّمَ رَبُّكُمْ عَلَيْكُمْ أَلاَّ تُشْرِكُواْ بِهِ شَيْئًا وَبِالْوَالِدَيْنِ إِحْسَانًا وَلاَ تَقْتُلُواْ أَوْلاَدَكُم مِّنْ إمْلاَقٍ نَّحْنُ نَرْزُقُكُمْ وَإِيَّاهُمْ وَلاَ تَقْرَبُواْ الْفَوَاحِشَ مَا ظَهَرَ مِنْهَا وَمَا بَطَنَ وَلاَ تَقْتُلُواْ النَّفْسَ الَّتِي حَرَّمَ اللّهُ إِلاَّ بِالْحَقِّ ذَلِكُمْ وَصَّاكُمْ بِهِ لَعَلَّكُمْ تَعْقِلُونَ. وَلاَ تَقْرَبُواْ مَالَ الْيَتِيمِ إِلاَّ بِالَّتِي هِيَ أَحْسَنُ حَتَّى يَبْلُغَ أَشُدَّهُ وَأَوْفُواْ الْكَيْلَ وَالْمِيزَانَ بِالْقِسْطِ لاَ نُكَلِّفُ نَفْسًا إِلاَّ وُسْعَهَا وَإِذَا قُلْتُمْ فَاعْدِلُواْ وَلَوْ كَانَ ذَا قُرْبَى وَبِعَهْدِ اللّهِ أَوْفُواْ ذَلِكُمْ وَصَّاكُم بِهِ لَعَلَّكُمْ تَذَكَّرُونَ. وَأَنَّ هَـذَا صِرَاطِي مُسْتَقِيمًا فَاتَّبِعُوهُ وَلاَ تَتَّبِعُواْ السُّبُلَ فَتَفَرَّقَ بِكُمْ عَن سَبِيلِهِ ذَلِكُمْ وَصَّاكُم بِهِ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ.

14 PORUKA: Stoga, ova mubarek noć Lejletu-l-kadra nije svečana samo po tome što u njoj osjećamo posebnu milost i blagost koja dolazi sa neba zato što je bolja od hiljadu mjeseci, već i zato što u ovoj mubarek noći osjećamo da prolazimo kroz četrnaest stoljeća u kojima su prepoznatljive četrnest kur’anskih vrijednosti bez kojih svijet ne bi bio ono što jeste u svom napredovanju, a to su:

1) Istina Kur’ana (el-Haqq);
2) moralni kodeks ili ljudski život prema jasnim etičkim normama (el-Šerī’ah);
3) čovjekov razum – dar Božiji (el-‘Aql);
4) Božja jednoča (el-Tewhīd),
5) vjera ili sigurnost (el-Imān);
6) pokornost Bogu i miroljubivost prema čovjeku (el-Islām);
7) dobročinstvo ili požrtvovnost za opće dobro (el-Ihsān);
8) čovjek ili čovjekoljublje (el-Insān);
9) čovjekova osobnost ili samosvjesnost (el-Nefs);
10) nauka ili prosvjetiteljsvo (el-‘Ilm);
11) maral i etika (el-Ahlāk),
12) ljudska zajednica ili bratska solidarnost (el-Ummet);
13) srednji inkluzivni ili inegrativni životni put čovjeka (el-Wesat); i
14) suživot, tolerancija i kultura dijaloga (el-Hiwār).

To su četrnaest kur’anskih poruka, koje ni jednoga trenutka nisu izgubile na važnosti, posebno ne danas kad čovjek traži alternativu svom ponašanju kako bi izbjegao samouništenje od nuklearnog rata, kako bi se spasio od prirodnog haosa izazvanog čovjekovom pohlepom, čovjekovim nemarom i čovjekovim nemoralnim životom, i kako bi zaustavio glad i bijedu velikog dijela ljudskog roda zbog nestašice u vodi i hrani a sve zbog ljudske prekomjerne upotrebe ili zloupotrebe prirodnih zaliha za život na Zemlji.

Zato smo mi većaras u Gazi Husrevbegovoj džamiji u ovoj mubarek noći da zajednički proučimo dovu za naš i spas svakog čovjeka, svakog života na Zemlji:

Bismillahir-rahmanir-rahim

Bože, uputu Tvoju tražimo da naša srca zbližiš, da nas skupiš i sjediniš i da nam međusobno povjerenje povratiš! Molimo Te, Bože, da nam osnažiš vjeru, da čuvaš odsutnog i uzdigneš prisutnog, da nam svojom milošću, Bože, ukrasiš naša djela i izbijeliš naša lica, da nas nadahneš Tvojom dobrotom i sačuvaš od svakog zla!

Bože, molimo Te da na ispitu prođemo i da se nađemo u društvu Tvojih izabranika – šehida, onih koji su sretni, oni koji su u društvu vjerovjesnika, onih koji su uspješni i spašeni!
Bože, uputi nas na pravi put i učini nas da i mi druge upućujemo na pravi put s kojim si Ti zadovoljan. Bože, nemoj da budemo na krivom putu i nemoj da druge upućujemo na krivi put s kojim Ti nisi zadovoljan!

Bože, podari nam Tvoga nura u našim srcima i u našim dušama, daj nam Tvoga nura u našim ušima, u našim očima, u našim osjećanjima, na našim čehrama, u našoj krvi, u našim kostima, u našim rukama. Neka nam Tvoje svjetlo bude s naše desne i lijeve strane, ispred i iza nas, iznad i ispod nas. Bože, nek Tvoj nur bude svuda oko nas da ne posrnemo i ne pokleknemo na putu dobrote, mira i sreće za nas i za sve ljude dobre volje.

Bože, molimo Te hurmetom ove mubarek noći da našoj porodici, rodbini, poznanicima i prijateljima ako su bolesni vratiš zdravlje, ako su dužni pomogneš da otplate dug, ako su tužni da im vratiš osmjeh u srcu i na licu, ako su siromašni da ih oslobodiš siromaštva, ako su poniženi da im vratiš dostojanstvo, ako smo im nažao učinili da nam oproste, a ako su oni nama učinili nepravdu, Bože, olakšaj nam da im hurmetom ove mubarek noći oprostimo!

Bože, Svemoćni, uputi nas i vodi nas putem istine i pravoga puta sa blagoslovom Kur’ana Časnoga i sa mudrošću onoga kojeg si poslao kao milost cijelome svijetu. Smiluj nam se Milostivi, budi nam blag Plemeniti i oprosti nam grijehe Samiloni Bože tako ti Tvoje vječne dobrote.
Bože, uljepšaj nas kur,anskom ljepotom, oplemeni nas kur,anskom dobrotom, obuci nas kur’anskom odjećom, uvedi nas u Džennet kur’anskim svjedokom, sačuvaj nas od svake dunjalučke i ahiretske nevolje kur’anskom čistočom!

Bože, neka nam Kur’an na dunjaluku bude drug, u kaburu neka nam Kur’an bude saputnik, na ahiretu neka nam Kur’an bude branitelj, na životnom putu nek nam Kur’an bude svjetlo, u Džennetu neka nam Kur’an bude prijetelj, od vatre neka nam Kur’an bude zaštitnik i u svim dobrim djelima neka nam Kur’an bude vodič sa Tvojim blagoslovom i Tvojom neizmjernom dobrotom!

Bože, uputi nas kur’anskom uputom, spasi nas od vatre kur’anskom dobrotom, uvečaj nam čast kur’anskom vrlinom i spasi nas od grijeha kur’anskom učenošću!

Bože, očisti naša srca od nemorala, pokri naše sramote zbog našeg nemara, izlijeći našu bolesnu rodbinu i prijatelje, olakšaj nam dugove, osvjetli nam lica, smiluj se našim očevima, oprosti grijehe našim majkama, obnovi snagu naše vjere, osnaži naše mjesto na dunjaluku, ometi one koji nas ne vole i udalji od nas one koji nam zlo žele! Omili nam sve ljude dobre volje i bribliži nas onima koji nas vole!

Bože, sačuvaj nam našu porodicu, naš imetak, naš dom i našu domovinu od svih nevolja, bolesti i patnji. Bože, osnaži nam volju, učvrsti nam slogu i omili nam život u zajedništvu sa svim ljudima dobre volje i ne daj, Bože, da se u dobru posilima a u iskušenjima pokleknemo, tako ti svetosti ove mubarek noći Lejletu-l-kadra koja je bolja od hiljadu mjeseci!

***
Murad dova

Bože, ja tražim dobro u Tvom znanju i tražim moć u Tvojoj svemoći, jer Ti sve znaš, a ja ne znam. Ti sve možeš, a ja ne mogu. Ti znaš sve tajne ovoga i drugoga svijeta.
Bože, Ti zanaš ako je moj murad dobar za moju vjeru, moj život i moju smrt, pa Te molim da me u tome osnažiš, da mi olakšaš da mi se murad ostvari i da mi ga Ti, Bože, blagosloviš.
Ali, Ti, Bože, znaš i ako je moj murad zlo za moju vjeru, za moj život i za moju smrt, pa Te molim, Bože, ako je to tako, da me od tog murada udaljiš i da taj murad od mene okreneš, te da mi omogućiš da uvijek budem tamo gdje je dobro za mene, za moju porodicu, moj dom i moju domovinu.
Bože, neka je naša zadnja dova velika hvala i zahvala Tebi na svakom halu i na svakom malu! Amin!

[Mustafa]

#25110

Povodom Ramazanskog bajrama, reisu-l-ulema Islamske zajednice (IZ) u BiH dr. Mustafa ef. Cerić dao je za “Dnevni avaz” ekskluzivni intervju

Mustafa ef. Cerić: Moramo se naučiti živjeti i raditi za opće dobro naše nacije

U našoj zemlji ljudi žive na rubu gladi, djeca prekidaju školovanje jer nemaju novca za knjige, a hrabri borci nemaju struje. IZBiH nikada neće pozvati na progon ljudi i biti inkvizitor

Povodom Ramazanskog bajrama, reisu-l-ulema Islamske zajednice (IZ) u BiH dr. Mustafa ef. Cerić dao je za “Dnevni avaz” ekskluzivni intervju u kojem govori o izazovima koji stoje pred Bošnjacima, tragičnom terorističkom napadu u Bugojnu, vehabijama i tekfir-ideologiji, spiskovima OSA-e i proganjanju Bošnjaka u RS, rušenju mesdžida u Sturbi kod Livna, bošnjačkoj politici, sukobu IZBiH i SDA, pokušajima političkog razbijanja IZ, situaciji u Sandžaku…

Najbolji muslimani

Ramazan je uvijek bio vrijeme istinskog odgoja duše. U tom odgoju, Kur’an nas uči, neophodno je proći kroz stanovita iskušenja koja su znak Allahove, dž. š., milosti kako bismo, između ostalog, očvrsnuli i nadogradili svoj duh. No, ovog ramazana uistinu smo imali obilje iskušenja. Jesu li Bošnjaci, prema Vama, položili te testove i u kakvom ozračju dočekuju Bajram?

– Vjera nas uči da postoje tri vrste bića: meleci, s razumom i bez strasti, životinje, sa strastima i bez razuma, i čovjek, s razumom i sa strastima. Ako strasti nadvladaju razum, onda je životinja bolja od čovjeka, ali ako razum nadvlada strasti, onda je čovjek bolji od meleka. Bošnjaci su razumni ljudi, ali nisu meleci. Imaju svoje slabosti kao što su: ravnodušnost, neupućenost i naknadna pamet koja ih vraća unazad umjesto da idu unaprijed. No, najveći izazov za Bošnjake jeste kako skupiti silnu energiju pojedinaca za opći nacionalni interes.

Jer, nije dovoljno da budu samo uspješni pojedinci. Bošnjaci se moraju prihvatiti zadatka koji samo nacija kao takva može ostvariti, a to je država, jamac da im se neće ponoviti genocid.Gladan komšija

Vi ste tokom ramazana bili posebno aktivni. Bili ste u skoro svim dijelovima BiH, a ponajviše među povratnicima. Vaše posjete mnoge su iskreno razgalile. Šta ste vidjeli prilikom tih posjeta?

– Da, tako je, obišao sam mnogo džemata i susreo se sa mnogo porodica i pojedinaca, od Drine do Une i od Save do Neretve, kojima dugujem za jedan od najljepših ramazana u mom životu. Susreo sam se s ljudima, razgovarao s njima, iftario i slušao njihove životne priče od kojih su me neke duboko potresle i spustile me na zemlju.

Nisam vjerovao da u mojoj zemlji ima ljudi koji su na rubu gladi, nisam vjerovao da u mom narodu ima djece koja prekidaju školovanje zato što nemaju para za autobus i za knjige… Nisam vjerovao da postoji borac za kojeg kažu da je bio jedan od najboljih u odbrani slobode naše države, koji danas živi sa četiri kćerke na svom imanju u općini Sokolac, nadomak Olova i Sarajeva, bez struje i prijevoza. Od njegove kuće do autobuske stanice je šest kilometara.

Nisam vjerovao da borac invalid sa četiri zlatne kćerke, sve odlične u školi, prima samo 30 KM mjesečno! Ali, sada vjerujem i sada bolje razumijem hadis Allahovog Poslanika da nije pravi vjernik onaj koji je sit, a komšija mu gladan! Da, tako je, Zehrid Rizvanović sa svojim kćerkama iz Bećara kod Olova i Sifet Plećan sa svojim kćerkama iz Kolakovića kod Olova su moje komšije. Oni su gladni… Nema se tu šta više dodati!

Koliko Bošnjaci, kao onomad prvi muslimani, danas žude za pobjedom istine i pravde?

– To je smisao našeg života – borba za istinu i pravdu. Posjetio sam majku Salihu kojoj su ubili muža i tri sina, koja je u poodmaklim godinama i srčani je bolesnik. Ali, ona je tako vitalna i svježa da nikoga ne ostavlja ravnodušnim, jer, kaže majka Saliha iz Tešnja: “Ja ću, ako Bog da, živjeti da budem svjedok za istinu i pravdu, ja moram živjeti zbog istine i pravde…”

Lov na vještice

Posebno veliko iskušenje uoči ramazana Bošnjacima je bio teroristički napad na Policijsku stanicu u Bugojnu, kada je poginuo policajac Tarik Ljubuškić. Kako danas, više od dva mjeseca nakon napada, gledate na cijeli taj užasni događaj i optužbe na Vaš i račun IZBiH koje su uslijedile?

– Stravično je to što se desilo u Bugojnu. No, ponosan sam na svoje Bugojance, na porodicu rahmetli Tarika, koji su već toliko žrtvovali za ovu državu, na mladu heroinu Edinu Hindić. Ljudi tamo, a vjerujem i širom Bosne, vrlo dobro znaju šta se tamo desilo i ko je zakazao. Ono što bi, čini mi se iz razgovora s njima, oni željeli znati jeste zašto i kome odgovara da se takve stvari dešavaju. Bošnjacima, muslimanima i Islamskoj zajednici sigurno ne.

IZ je, prema analizama svih dobronamjernih, uvijek bila i ostala dosljedan zaštitnik tradicionalnih islamskih učenja utemeljenih na Kur`anu, sunnetu i tradiciji ovih prostora. Oni koji traže da se mi od nekih pojedinaca i skupina ograđujemo, impliciraju našu povezanost s njima i traže da prihvatimo odgovornost za nešto sa čime nemamo nikakve veze, niti zakonske osnove da ih na bilo kakav način kontroliramo ili sankcioniramo.

Pojedinci su neskriveno likovali zbog tog strašnog događaja, tvrdeći da su oni upozoravali na opasnost od vehabizma, a da, praktično, vrh IZBiH nije reagirao. Bilo je, praktično, pozivanja na linč.

– Ono čega smo se mi plašili kada je riječ o hajci na tzv. vehabije jeste da se to pretvori u lov na vještice. To što neko drugačije razumijeva vjeru jeste njegovo pravo. Mi se s njim možemo slagati ili ne, ali nemamo pravo progoniti bilo koga sve dok se on ne ogriješi o zakon. To su temeljni principi kako islama tako i građanskog društva.

IZBiH nema dvojbe o tome kakvu interpretaciju islama ona naučava kroz svoje institucije. To je tradicionalni islam ovih prostora, utemeljen na Kur`anu, sunnetu i drugim relevantnim izvorima islamskog prava razrađenim kroz hanefijski mezheb i maturidijsku akaidsku školu. To ne znači da će IZBiH biti inkvizitor koji će ljude “ugoniti u jedinu ispravnu interpretaciju vjere”.

Ono što je IZ uvijek osuđivala i osuđivat će jeste pravdanje nasilja, netolerancije, radikalizma i isključivosti vjerom. Mi ne želimo da se protiv jedne isključivosti borimo drugom isključivošću, a protiv jedne netolerancije drugom netolerancijom. Kur`an nas uči da s neistomišljenicima “na najljepši način raspravljamo” i da uvijek prednost dajemo dijalogu nad represijom. Nije li veličina islama baš u tome što je izbjegao notorni glas inkvizicije?

Zanimljivo je da je čovjek kojem se sada stavlja etiketa i vehabizma, Ahmed ibn Hanbel, bio šampion u otporu protiv državne inkvizicije koju su muslimanski racionalisti htjeli uvesti silom zloupotrebljavajući moć halife El-Memuna.

Čini mi se da bi i današnji naglašeni racionalisti bili spremni u ime svog racionalnog jednoumlja uvesti inkviziciju. Nasreću, to je suprotno duhu islamskog pluralizma, ali i uopće religijskog pluralizma koji islam tako snažno zagovara. Etiketiranje svih koji izgledaju drugačije ili vjeru doživljavaju drugačije od većine kao opasnosti otvara prostor da se jedna čitava skupina bez ikakvog dokaza progoni ili javno diskriminira i šikanira. To IZ ne može podržati i ona neće biti neko ko će pozivati na progon ljudi samo zato što razumiju vjeru drugačije, a nisu se ogriješili ni o zakon, ni o temeljne principe Kur`ana i sunneta.

Selefizam ili tradicionalizam Muhameda ibn Abdul Vehaba samo je jedno od učenja koje se pojavilo u muslimanskom svijetu kao odgovor na zaostajanje muslimanske civilizacije i pokušaj reforme. Očito je da selefijski pokret u svijetu, pa vjerovatno i njihovi simpatizeri kod nas, nisu monolitna cjelina. Također je evidentno da postoje ljudi koji sebe nazivaju muslimanima i selefijama, a koji su u ime svojih uvjerenja spremni počiniti zla djela, ali to ne znači da se neselektivno mogu svi simpatizeri tog učenja, među kojima ima dobrih ljudi, etiketirati.

Kako komentirate pojavu famoznog spiska od 3.000 potencijalnih terorista o kojem je pred Parlamentom BiH govorio direktor OSA-e Almir Džuvo, tražeći nove zakone kako bi te ljude “odmah strpao iza rešetaka”!?

– Ta izjava uznemirila je ne samo muslimane nego, vjerujem, i sve građane ove zemlje. Ne znam, ako su to stvarno teroristi, zašto do sada nisu uhapšeni i procesuirani. Država BiH ima sve zakone koji omogućavaju da se djela terorizma procesuiraju. Očito je da se ovdje radi o nečemu drugom. Zato smo mi zatražili da se taj spisak obznani kako bi se skinula sumnja s bosanskih muslimana i da se javno kaže za šta se to terete ljudi sa tog spiska. Koja je njihova konkretna krivična ili druga odgovornost?

Iskustva iz dugih zemalja, naročito muslimanskog svijeta, govore da je neprofesionalan i neselektivan pristup problemu terorizma često pravio više problema nego što ih je rješavao. Nepravda, isključenost i frustracije najčešće ljude guraju u ruke radikalnim elementima i zato država treba biti oprezna da ne ponovi greške nekih drugih zemalja koje su sada shvatile da za problem terorizma nikada nije bila dovoljna upotreba sile.

Razbijanje Zajednice

Ne želeći ignorirati bilo čiju odgovornost, ne može se ne primijetiti da država BiH i njene institucije uopće ne reagiraju na pojavu, recimo, Ravnogorskog četničkog pokreta (RČP). Šta mislite o tome?

– Da, to je odlično zapažanje. Koliko mi je poznato, ne postoji registrirani naziv za “vehabijski pokret” u našoj zemlji, dok je RČP, za koji se tačno zna šta znači i kakve poruke šalje nama Bošnjacima i nakon genocida, registriran i javno djeluje. Štaviše, ako se neko suprotstavi RČP-u, kao što su to uradile naše srebreničke heroine Melisa, Sedina i Dženeta uzvikujući: “Ovo je Bosna!”, dok su četnici dan nakon dženaze žrtvama genocida u Potočarima poručivali da je “Bosna Srbija”, sud u RS ih optuži za kršenje javnog reda i mira!?

Zanimljiv je i slučaj vaše novinarke Medihe Smajić, koju niko od vrlih zaštitnika novinarskih prava nije uzeo u zaštitu kada su je vlasti u RS optužile za istu stvar kao i njene sugrađanke. Očito je da je sloboda nekih novinara kod nas važnija od slobode nekih drugih. Pa, zaista licemjerju nema kraja. No, naivno je misliti da radikale neko može kontrolirati. Ljudi koji su zaslijepljeni mržnjom su destruktivni i oni se nerijetko okreću protiv onih koji misle da njima vladaju.

Zato država treba učiniti sve da se zabrane i sankcioniraju ne samo pokreti ili organizacije koje zvanično promovišu fašizam nego, prije svega, govor mržnje, poticanje na vjersku, rasnu i nacionalnu netrpeljivost, pozivanje na nasilje, veličanje zločinaca i minimiziranje ratnih zločina i zločina genocida. Onda bi vrlo brzo jasno bilo koje organizacije treba i zbog čega zabraniti, bez obzira na to iz koje etničke skupine dolazile.

Posebno bolno Bošnjaci su ovog ramazana doživjeli rušenje mesdžida u Sturbi kod Livna. Nemalo je onih koje je dirnula slika Vas kako sa svojim saradnicima klanjate ikindija-namaz na ruševinama te Božije kuće.

– To što se dogodilo u Sturbi zaista je sramno i nepojmljivo. Nisam vjerovao da nam država usred dana, u ramazanu, pred nemoćnim ženama, starcima i djecom ruši mesdžid na našoj zemlji, samo zato što Hrvate katolike to podsjeća na Turke i zato što su oni odlučni da se tu ne može graditi islamski objekt.

Zato smo mi odlučni da uvijek budemo muslimani! Ni ovdje nije bilo ni vehabija, ni novih muslimana. U Sturbi žive stari muslimani Bošnjaci, koji su željeli imati mali mesdžid na mjestu kuće jednog Bošnjaka koji im je to uvakufio kao opće dobro za sve. No, i to nam se moralo dogoditi da ništa ne ostane nerečeno.

Je li vrijeme za promjene u bošnjačkoj politici? Koje su nam to vrijednosti i snage potrebne da bi ojačale Bošnjake i koliko su nam potrebne nove snage?

– Neka se narod o bošnjačkoj politici izjasni na izborima 3. oktobra. Ako ljudi misle da nam je bolje nego što je bilo prije četiri godine, neka glasaju za iste. No, ako misle da nam je gore nego što je bilo prije četiri godine i da je moguće da nam bude bolje, onda neka biraju. Dakle, neka ne glasaju samo, nego neka biraju one u koje vjeruju da hoće, znaju i mogu naše društvo izvesti iz ekonomske krize, političke blokade i europske izolacije. Dakle, izbor je naš – dobar ili loš, bolji ili gori. Neka nam dragi Allah pomogne. Amin!

Vjerujte u Boga i ne gubite nadu u bolju budućnost

Koja je Vaša bajramska poruka Bošnjacima? O čemu bi oni morali voditi računa?

– Da čuvaju zdravlje, da se brinu o porodici i da rade na našem jedinstvu i slozi! No, prije svega trebamo vjerovati u Boga i u sebe te ne gubiti nadu u bolju budućnost. Bajram šerif mubarek olsun!

AVAZ

[Mustafa]

#25136

Centralna svečanost

Bajramska hutba reisu-l-uleme Mustafe Cerića

Centralna bajramska svečanost održana je u Gazi Husrev begovoj džamiji u Sarajevu

Bajram namaz je imamio i hutbu održao reisu-l-ulema Mustafa Cerić, javlja Mina.

Hutbu Reisu-l-uleme prenosimo u cjelosti:

Hvala Allahu Koji je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se pali blagoslovljenim maslinovim drvetom, ni istočnim ni zapadnim, čije ulje gotovo da sija i kad ga vatra ne dotakne: sama svjetlost nad svjetlošću! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna! A što se tiče onih koji skrivaju Istinu, njihovo djelovanje je kao varka u ravnici u kojoj žedan vidi vodu, ali kad do tog mjesta dođe, ništa ne nađe, ali će se naći kod Allaha pred kojim će račun polagati i sve će mu biti uredno i odmah isplaćeno, jer Allah brzo obračun vrši! Ili je (njihovo djelovanje) kao tmina nad dubokim morem koje prekrivaju valovi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi, a onaj kome Allah ne da svjetlo neće svjetla ni imati.

Pa zar ne znaš da Allaha hvale svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice širenjem krila svojih – svi znaju kako će Mu se moliti i kako će ga hvaliti … (Kur’an, 24: 35, 39-41) pa tako i mi danas i ovdje znademo kako treba Allaha, Gospodara – Stvoritelja – Milostivog hvaliti i zato hvala Ti, Bože, što si nas poučio da Te hvalimo kako Tebi priliči i da se samo Tebi iz sveg srca zahvaljujemo na nimetu imana, na bereketu islama, na faziletu ihsana, na blagodatima mjeseca ramazana i na radostima Bajrama u kojem su nam srca ujedinjena u pokornosti Tebi i poslušnosti Tvojim vjerovjesnicima – neka je salavat i selam na sve njih: Adema, Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa i Muhammeda, a.s., na njihove ashabe i na sve one koji su živjeli i umrli s Istinom u srcu i u djelu. I neka je selam na bosanske sinove, šehide, koji su, na pravdi Boga, poginuli.

Draga braćo i sestre, Allahov nur je Kur’an – izvor svjetlosti Njegove kojom se prosvjetljuju ljudska srca uz ramazansku svjetiljku kao zvijezdu blistavu, koju vidimo u noći Lejletu-l-kadra, koja je svjetlost nad svjetlošću, svjetlost koja razgoni tmine jedne iznad drugih, koja izgoni mrak iz ljudskog uma, koja uklanja mržnju iz ljudskog srca, koja čisti ljudsku dušu od šejtanovog zla. Jer, kao što kaže Allahov poslanik Muhammed, a.s.,: “Pripadnici mog ummeta neće zaraditi Džennet samo namazom i postom, već i miroljubivošću srca, darežljivošću duše i saosjećajnošću sa svima dobre volje. ”

Tako smo mi ovdje u našoj domovini Bosni i Hercegovini dočekali mjesec ramazan i tako ga danas na ovaj lijepi mubarek Bajram ispraćamo – u nadi i dovi da umjesto tmina nad dubokim morima koje prekrivaju valovi dima i prašine sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi – svijet obasja zvijezda blistava koja se pali blagoslovljenim maslinovim drvetom, ni istočnim ni zapadnim, čije ulje gotovo da sija i kad ga vatra ne dotakne.

To je svjetlost nad svjetlošću, koja vodi čovječanstvo od ropstva do slobode, od sile do prava, od mitologije do znanosti, od mržnje do ljubavi, od terora do spokojstva, od straha do smiraja, od rata do mira, od korupcije do etike, od mita do poštenja, od siromaštva do blagostanja, od laži do istine, od sebičnosti do saosjećajnosti, od oholosti do skrušenosti, od krutosti do blagosti, od pohlepe do skromnosti, od diskriminacije do jednakopravnosti, od pornografije do čednosti, od pedofilije do moralnosti, od droge do samopoštovanja, od alkohola do savjesnog života, od bezbožništva do pobožnosti, od samoubojstva do smisla života, od džahilijjeta do duhovnog prosvjetiteljstva, a to je revolucija koja se događa onda kad ljudi shvate da postoji alternativa njihovom načinu života.

Riječ je o duhovnoj revoluciji koja može biti značajnija od revolucija koje su mijenjale svijet. Jer, iako je trebalo dosta vremena, ljudi su ipak shvatili da se rađaju slobodni te da je sloboda kao virus protiv kojeg ne postoji antivirus. Također, ljudi su vremenom naučili da je njihovo pravo na život, vjeru, slobodu i čast Božiji dar i da im nikakva sila to pravo ne može oduzeti. Prema tome, krajnji cilj države i društva nije da dominira ljudima, niti da ih uznemirava i krši njihova ljudska prava, već da svakog čovjeka oslobodi straha od potjere vještica zbog izgleda i odijevanja te da štiti njegova prava tako da može u miru podizati džamiju, crkvu, sinagogu, odnosno tvornicu, tako da može živjeti i raditi s punom sigurnošću bez štete po sebe samoga i svog komšije. I najzad, Bog, dž.š., je čovjeka ohrabrio da se služi svjetlom svoga uma kao djelićem Allahog svjetla i snagom svoga razuma kao djelićem Allahove moći.

Čitaj i uči s imenom tvoga Gospodara Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška. Čitaj i uči, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna! (Kur’an, 96: 1-5). Sve to danas imamo na papiru – i slobodu, i pravo i znanost, ali u duši osjećamo da te vrijednosti gubimo i da nas neki ljudi žele vratiti u mračno doba ropstva, sile i mitologije ili džahlijjeta. Pa oni žele da se ljudi vrate mitološkom sudu iz džahilijjeta, zaboravljajući da je Allahov sud najbolji sud za ljude koji su uvjereni u ono što znaju (Kur’an, 5: 50).

Dakako, znanost ne može zamijeniti potrebu duše da kroz prosvijetljeni um čuje više od uha i da vidi više od oka, ali isto tako ljudski razum koji proizvodi znanje ne može se odreći znanstvenih postignuća koja su čovjeku olakšala život na Zemlji. Poziv za povratak vjeri ne smije značiti vraćanje u svijet mitologije u kojem se gubi svjetlost uma i moć razuma. Duhovna revolucija ne podrazumijeva potiranje ljudske umnosti i čovjekove razumnosti. Ona pretpostavlja upravo ono što je uradio Posljedni Allahov poslanik Muhammed, a.s., kad je iz mračnog doba džahilijjeta pokazao put koji vodi čovjeka ka duhovnoj, moralnoj i znanstvenoj prosvijećenosti.

Na početku sedmog stoljeća po Miladu Muhammed, a.s., je, zasigurno, poveo najznačajniju duhovnu revoluciju u povijesti čovječanstva. On je izvršio, sa božanskim nadahnućem (wahjom), najuvjerljiviju i najefikasniju reformaciju religijske misli tako što je ukinuo instituciju posredništva između Boga i čovjeka; tako što je oslobodio čovjeka od nasljednog grijeha; tako što je ustanovio princip nenasilja u vjeri; tako što je ukinuo rasnu diskriminaciju; tako što je oslobodio ženu od ropstva i straha; tako što je uvažio ljudski razum kao važnu mjeru u vjerovanju; tako što je podigao ljudsko znanje na razinu vjere i morala; i tako što je ustanovio ravnotežu na relaciji pojedinca i zajednice.

Muhammed, a.s., je ustanovio islamski svjetonazor koji definira pojedinca kao samosvjesno i samostalno ljudsko biće kojeg valja poštovati u svim njegovim ljudskim pravima. On je definirao zajednicu kao džemat, tj., kao integralni ummet, u kojem se sjedinjuje ono što štiti prava pojedinca s onim što snaži zajednicu, odnosno narod ili naciju.

U Časnom Kur’anu se jasno kaže: Vama je Allah odredio da budete ummet koji ide sredinom i na taj način promovira inkluzivni i integrativni način života naroda, jer vi trebate biti svjedoci svakome ko govori istinu i radi pošteno, kao što će Allahov Poslanik vama biti svjedok svakome od vas koji govori istinu i radi pošteno (Kur’an, 2: 143). Nadalje, Kur’an-i azimušan traži od nas da u komunikaciji s ljudima svih vjera, nacija i svjetonazora budemo tolerantni: -Kad pozivaš ljude da razumiju tvoju vjeru, obraćaj im se s mudrošću i lijepim riječima i kad vodiš dijalog s njima, neka to bude na najljepši način, jer Allah najbolje zna ko je na krivom a ko je na Pravom putu (Kur’an, 16: 125). Dakle, duhovna revolucija zahtijeva povratak mudrosti, toleranciji i dijalogu, pojmovima koji su se izgubili u poplavi ljudske bahataosti, egoizma, ekstremizma, holokausta, genocida, terorizma te nasilja na ulici i u porodici.

Došli smo do toga da kada se i spomene riječ “mudrost”, onda se obično misli na starije ljude koji su mudri po tome što su ostarjeli i zato što više ne mogu biti bezobzirni. Da, tako je, bezobzirnost je postala kao nekada “mudrost” za one koji misle da je u drogi “mudrost” života, da je u alkoholu “mudrost” modernog doba, da je u bestidnosti “mudrost” slobode izbora, da je u krađi “mudrost” dosjetljivosti, te da je u nasilju “mudrost” junaštva. Naravno, kad se ljudski svjetonazor podredi znanju i informaciji bez morala i etike, bez mudrosti i smisla, bez stida i obraza, bez tolerancije i kulture dijaloga, onda se suočavamo s pojavama nasilja, netolerancije i diskriminacije u društvu.

Uz znanje i informacije koji su nam danas dostupni više nego ikada, posebno našoj omladini, potrebno je da se učimo mudrosti kao sposobnosti da znamo razlikovati korisno od štetnog znanja kao i korisnu od štetne informacije. A tu sposobnost mudrosti, kao duhovne moći, ima ljudska duša, kao božansko nadahnuće, koje se uvećava kroz ljudsku pobožnost koja čovjeka čuva od bezobzirnosti za njegov i život ljudi u njegovoj blizini. To je ona duša, koju je Uzvišeni Allah oživio svojim božanskim duhom i kojoj je “put dobra i put zla shvatljivim učinio”, i to je ona duša koja je čista s istinom u komunikaciji s ljudima i koja odbacuje laž kao prljavu stvar, kao odgovor onima koji laž drže kao vrhunsku umjetnost.

Zagađenost ljudske duše od laži i nemorala nije ništa manja od zagađenosti prirode od otrovnih gasova i otpada. Štaviše, prirodu nije moguće očistiti od zagađenosti dok se ne očisti ljudska duša od pokvarenosti i neodgovornosti prema životu na Zemlji. Čovjek se mora naučiti toleranciji i kulturi dijaloga, jer drugog puta nema za njegov uspjeh na ovome i njegov spas na drugome svijetu. Stoga je važno znati da ako islam zahtijeva da tevhid (Božija jednoća) treba dominirati ljudskim umom, onda princip saosjećanja s čovjekom i prirodom upravljao ljudskim srcem.

Zato namaz i post imaju višu vrijednost ako kod čovjeka bude saosjećajnost prema svim vrstama života na Zemlji, kao samu milost Allahovu, koja, kao što kaže Uzvišeni Allah obuhvata sve što postoji: – Moja milost obuhvata sve što postoji (Kur’an, 7: 156) I zato što nije bilo tog ljudskog saosjećanja prema svim vrstama života na Zemlji i zato što nije bilo istinske tolerancije i kulture dijaloga među ljudima i narodima, dvadeseto stoljeće bit će upamćeno kao stoljeće mračnih ideja rasizma, fašizma, ksenofobije, antisemitizma i islamofobije − ideja koje su proizvele najgore zločine u povijesti čovječanstva: holokaust i genocid. Kampovi smrti, gulazi i atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki ubili su milione ljudi, više nego ikad ranije u bilo kojem stoljeću.

No, dvadeseto stoljeće nije notorno samo po broju ubijenih ljudi, već i po uvjerenju da će kao rezultat tih ubijanja nastati novi, bolji svijet. U dvadesetom stoljeću, industrijsko ubijanje koje su provele države nad svojim građanima činjeno je s uvjerenjem da će preživjeli živjeti u boljem svijetu nego što je ikada postojao. U dvadesetom stoljeću čovjek je pokušao božanski duh zamijeniti za šejtanski zloduh usudivši se izustiti “Bog je mrtav”, usudivši se umisliti sebi da može živjeti kao da Boga nema.

No, oni koji su preživjeli “mračno doba” dvadesetog stoljeća mogu danas svjedočiti da je Uzvišeni Bog živ, da sve čuje i sve vidi, da sve zna i sve piše na “vječno čuvanom disku” (Levh-i mahfuzu). Mi preživjeli svjedočimo da smo svjesni božanskog duha u nama koji nas poziva na duhovnu revoluciju, koja treba da mijenja način ljudskog života u ovom stoljeću. Nadamo se da će se prvi znakovi te duhovne revolucije pojaviti u Kudsu, u Jerusalemu, u svetoj zemlji Ibrahimovih sinova, kojima mi ovdje i sada učimo dovu da im Bog, dž.š., omekša srca pa da svijet upamti da im je na srcu sveti mir umjesto svetog rata. To isto želimo narodu Iraka, Afganistana, Pakistana i drugim narodima u svijetu koji pate od sukoba i nasilja.

Mi ovdje u Bosni i Hercegovini smo doista ponosni na stoljetni suživot i toleranciju, jer i pored iskustva genocida nismo zaboravili čitati kur’anske poruke: – Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni (Kur’an, 41: 34-35).

Draga braćo i sestre, ovoga ramazana prošao sam našom zemljom uzduž i poprijeko i upoznao Bošnjake povratnike koji na zlo uzvraćaju dobrim, koji su strpljivi i koji su sretni što su se vratili svome domu, svojoj domovini. Ali, oni nisu zadovoljni s brigom o njihovom ostanku i opstanku u svome domu i u svojoj domovini. Oni se osjećaju ostavljenim i zaboravljenim od onih koji su se dužni brinuti o njihovom položaju u društvu i njihovim pravima u državi. Oni žive u srahu od optužbi i od potjera u kojima je naglašena diskriminacija na osnovu njihove vjere.

To je poruka koju danas želim prenijeti svima koji imaju dušu da čuju da u našem društvu, u našoj zajednici, vlada siromaštvo i strah. Zato pozivam sve ljude dobroga srca da se ujedinimo u borbi protiv siromaštva i straha. Posebno podsjećam one koji vjeruju u Boga i u Sudnji dan da je Allahov poslanik Muhammed, a.s, rekao: “Nije vjernik onaj koji je sit, a komšija mu gladan.” . Nas posebno brine “bijelo siromaštvo” koje se javlja kao posljedica mita i korupcije.

Protiv ovih opakih bolesti moramo svi ustati, posebno vi mladi morate se probuditi i ne dopustiti da vam se i dalje otimaju prilike u školovanju, zapošljavanju, zasnivanju porodice i vašem planiranju bolje i sretnije budućnosti. Također, posebno podsjećam one koji u Allaha i Njegovog Poslanika vjeruju da je Allahov poslanik rekao: “Mu’min je onaj od koga su ljudi sigurni za svoje imetke i svoje živote! Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruke ljudi mirni!”

Allahu Milostivi! Učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe korisno znanje povećavamo! Allahu Svemogući! Oslobodi nas bijede i siromaštva! Oslobodi nas straha i poniženja! Oslobodi nas mita i korupcije! Oslobodi nas nepismenosti i neznanja! Oslobodi nas, Bože, podjela i nepovjerenja! Allahu Samilosni! Podari bolesnima zdravlje! Siromašnima opskrbu! Prognanima povratak domovima njihovim! Zarobljenicima slobodu! Našim braniocima pomoć! Našoj domovini mir i slobodu! Osnaži naše prvake mudrošću i hrabrošću! Našu ulemu znanjem i iskrenošću!

Allahu Milostivi! Oplemeni sve ljude ljubavlju i milošću! Očisti ljudska srca od mržnje i zla! Podari cijelome svijetu Tvoju uputu i milost! Tako Ti Tvoje neizmjerne dobrote, I tako Ti Tvoje milosti u ovom velikom danu!

Braćo i sestre, podijelite radost Bajrama među sobom i ne zaboravite da sutra, na Dan šehida, odate počast najboljim sinovima, šehidima, naše domovine! Svima vam od srca želim sretan Bajram, moleći dragog Allaha, dž.š., za vaše zdravlje i uspjeh u životu i radu.

Posebno želim Bajram čestitati prognanim, bolesnim i nemoćnim s dovom Stvoritelju Uzvišenom da im bude na pomoći! S osobitim željama Bajram čestitam našoj braći u Hrvatskoj, Sloveniji, Sandžaku, Kosovu, Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji, te bošnjačkoj dijaspori i svim muslimanima i muslimankama u svijetu: Bajram šerif mubarek olsun!, kazao je u hutbi reisu-l-ulema Mustafa Cerić.

[Dedo]

#27992

Alipasina Dzamija
Tema:Zavidnost
Draga braćo, nije poenta u tome da samo činimo dobra djela, a da ne razmišljamo kako se ona gube i uništavaju. Danas je lahko napraviti kuću, jer planova ima napretek. Međutim, nemamo planova kako ćemo sačuvati i zaštititi čast porodice i vlastitu kuću od neprijatelja koji je prodro u naše domove i uništava nam harmoniju porodice. Našu djeca se uništavaju raznim porocima: droga, blud, alkohol i dr. a mnogi to smatraju vrlinom…

“Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se.i ako budete trpjeli i ono što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade” (Ali Imran : 120).

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na Božijeg miljenika, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu i sve ashabe. Allahova milost i prefinjenost prati nas svakog momenta. Daje nam lijek za svaku bolest, vidljivu i nevidljivu. Uči nas kako ćemo sačuvati i zaštititi naša dobra djela koja činimo.

Draga braćo, nije poenta u tome da samo činimo dobra djela, a da ne razmišljamo kako se ona gube i uništavaju.
Danas je lahko napraviti kuću, jer planova ima napretek. Međutim, nemamo planova kako ćemo sačuvati i zaštititi čast porodice i vlastitu kuću od neprijatelja koji je prodro u naše domove i uništava nam harmoniju porodice. Našu djeca se uništavaju raznim porocima: droga, blud, alkohol i dr., a mnogi to smatraju vrlinom i podučavaju nas kako je sve to dio čovjekove slobode.

Zavidnost je jedna od nevidljivih bolesti koju je veoma teško izliječiti, a veoma je proširena među nama. O njoj Poslanik, s.a.v.s., kaže:

“Zavidnost uništava dobra djela kao što vatra uništava drvo”. (6. Ebu Davud, Ibn Madže)

Vjerniče, ti koji padaš na sedždu, znaj da je zavidnost rezultat mržnje i pakosti prisutne u tebi, a mržnja i pakost rezultat su srdžbe koja je temelj svakog zla i najjače šejtanovo oružje (proklet bio), kojim razara zajednicu.

Naš Poslanik, s.a.v.s., brine se o nama. Upozorava nas da ne dajemo oružje neprijatelju:

“Nemojte jedni drugima zavidjeti, niti prekidati međusobne odnose, i nemojte imati međusobne mržnje i nipošto ne okrećite leđa jedan drugome, nego budite braća i Allahovi robovi”.(7. Buharija, Muslim)

Šta je, zapravo, zavidnost?
Ukratko, to je osjećaj odvratnosti prema blagodati koju drugi posjeduje i želja da ta njegova blagodat nestane. Drugim riječima, ne voliš gledati napredak muslimana i radiš na tome da se taj napredak spriječi. Ili, ne voliš da musliman vlada tobom, već voliš da vlada onaj ko će drogirati tvoje i moje dijete, a na kraju tražiš da se to dijete liječi opet kod muslimana, jer si svjestan da su doktori medicine u tome nemoćni.

Nije zavidnost poželjeti ono što neko od dobra posjeduje, čak je i pohvalno to i sebi priželjkivati, nego je zavidnost onda kad ne želiš da tvoj brat napreduje. Ali, stvarnost je takva da među nama ima onih koji se raduju tuđoj nesreći, a tužni su kad musliman bude priznat ili dođe na vlast.

Tako se ponašaju dvoličnjaci. To nam Allah kaže:
“Ako vas zadesi kakvo dobro, to ih ozlojedi, uznemiri. A zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se.”

Naški kazano, trljaju ruke od zadovoljstva. Zar da se mi ovim bavimo? Sramota je! Zar nam nije dovoljno to što nam dušmani postavljaju razne zamke i što nam zavide zato što smo vjernici, Allahovi robovi koji padaju na sedždu? Ovo nam i Allah potvrđuje riječima:

“Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike iz lične zlobe (zavisti) svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga pređite dok Allah Svoju odluku ne donese- Allah, zaista sve može” (Bekare : 109).

I, ne zaboravimo, sve nevjerničke netrpeljivosti prema nama, svi ratovi i agresije su samo iz osvete. To nam dragi Allah govori:

“…A prigovaraju samo zato što su ih Allah, iz obilja svoga, i Poslanik Njegov imućnim učinili. Pa ako se pokaju, bit će im dobro; a ako glavu okrenu, Allah će ih i na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti, a na Zemlji ni zaštitnika ni pomagača neće imati” (Tevba : 74).

A u drugom ajetu stoji:
“A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i hvale dostojnog, vjerovali” (Burudž : 8).

Koji su razlozi i motivi zavidnosti? To su:
– mržnja i neprijateljstvo,
– uzdizanje,
– oholost,
– samodopadanje, umišljenost,
– strah za gubljenjem položaja,
– ljubav prema ugledu i karijeri,
– skrivena škrtost i pokvarenost.
Ove bolesti i virusi otklanjaju se pomoću toga što:

– Moraš znati da tvoja zavidnost šteti tebi na dunjaluku i na Ahiretu; na dunjaluku izazivaš Allahovu srdžbu, jer nisi zadovoljan Njegovom podjelom; na Ahiretu ti se oduzimaju dobra djela i daju onome kome zavidiš;

– zavidnošću se udružuješ sa Iblisom i nevjernicima koji žele belaje i propast vjernicima;

– onaj kome zavidiš ima koristi od tvoje zavidnosti na dunjaluku – očistio si ga od grijeha time što si učinio nepravdu prema njemu, a posebno ako zavidnost izazove ogovaranje brata; na Ahiretu poklanjaš dobra djela njemu i ostaješ bijeda i fukara onda kad je dobro djelo najpotrebnije;

– nema većeg bola i vatre od zavidnosti u srcu, čega se ne možeš lahko osloboditi, a tu bol niko sa tobom ne dijeli;

– sjeti se hadisa: “Među vas se uvukla bolest prijašnjih naroda, zavodnost i mržnja, a mržnja je poput britve koja ne da reže kosu, već vjeru”; (8. Tirmizija, Ahmed)

– budi od onih za koje Allah kaže: “I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lahkomosti, oni će sigurno uspjeti” (Hašr : 9);

– i budi kao oni koji u dovama mole slijedećim ajetom: “…Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe ( zavidnosti, netrpeljivosti) prema vjernicima. Gospodaru naš, Ti si zaista dobar i milostiv!” (Hašr : 10).

Molim Allaha, dž.š., da iz naših srca izbaci mržnju, zavidnost, oholost i svaku drugu bolest i zamijeni ih plemenitim osobinama. Amin!

Alipašina džamija, 27. 5. 2000.

[Mustafa]

#30976

Es-selamu alejkum!
Brate/sestro,
u prilogu ti dostavljam jedinstvenu hutbu na nivou Rijaseta, na temu vakufa, u povodu manifestacije “Dani vakufa u BiH”, pod sloganom: “Bosna i Hercegovina je bila, jeste i ostaće zemlja vakufa”. Hutbu je pripremio Muharem ef. Omerdic, rukovodilac Vjerskoprosvjetne sluzbe. Muderris Es-selamu alejkum!
—
Nezim Halilovic Muderris

HUTBA

Draga braćo!

Najviše hajrata u historiji muslimana vezano je za instituciju vakufa. Zapravo, razvitak dobročinstva i ukupni napredak islamskog Ummeta bio je, organski, vezan za ovu islamsku ustanovu. I danas, napredovanje muslimana na vjerskom, socijalnom, naučnom i mnogim drugim poljima, uveliko je oslonjen na vakuf.
Najstariji vakuf je, svakako, Ka’ba, koju je izgradio Ibrahim, a.s., po čemu je ovaj veliki Allahov Poslanik poznat kao prvi Pravi vakif. Čak se smatra prvim direktnim osnivačem institucije vakufa. Ibrahimov, a.s., vakuf služi: duhovnom, vjerskom, prosvjetnom, socijalnom i svakom drugom životu svih muslimana svijeta u svim vremenima.
Kasniji mnogobrojni vakifi u Mekki, Medini, Arabijskom poluotoku i diljem islamskoga svijeta obogaćivali su vakuf i oslanjali su se na iskustva tog Ibrahimovog, a.s., zavještenja i uzor su imali u njegovoj tradiciji.
U islamu se institucija vakufa gleda u najširem smislu te riječi, pa su vakifi potaknuti vjerskim motivima zavještali svoja dobra u razne svrhe, čak za zbrinjavanje bolesnih i napuštenih životinja. Ipak, najviše vakufa je u funkciji vjerskog, prosvjetnog i socijalnog života muslimana, polazeći od džamija, mesdžida, mekteba, medresa, raznih škola, biblioteka, akademija, fakulteta, internata za učenike i studente, do fondova iz kojih su se podmirivali svi troškovi koji su bili u vezi sa njegovim radom i postojanjem.
Uvakufljavanje je vrlo živ proces među musimanima i nezaustavljivo otvara nove vidove svoga potvrđivanja i opravdavanja na svim poljima islamskog rada. Vakuf je tako prerastao u instituciju kojoj nema premca. Razvitak vakufa svakako je poticala angažiranost muslimana oko vjerskog prosvjećivanja najširih narodnih slojeva zbog čega je efikasno djelovala institucija vakufa od Poslanikovog, a.s., doba, pa do naših dana.
Postojanje vakufa svjedoči tragove njihovih osnivača, dobrotvora, koji su kroz svoje hajrate nadživili svoje fizičko postojanje. Oni svojim učinjenim trajnim dobrom nastavljaju da pune Knjigu svojih dobrih djela učinjenih na ovome svijetu, tako da će im u registru Knjige na Sudnjem danu biti nepregledno dobro. Uzvišeni Allah je kazao u Kur’anu:
إِنَّا نَحْنُ نُحْيِي الْمَوْتَى وَنَكْتُبُ مَا قَدَّمُوا وَآثَارَهُمْ وَكُلَّ شَيْءٍ أحْصَيْنَاهُ فِي إِمَامٍ مُبِينٍ
Mi ćemo doista oživiti mrtve, i Mi pišemo sve što su pripremili, i tragove njihove! I sve smo Mi pobrojali u Vodiču Jasnome. (Ja Sin, 12)
Ono što čovjek radi unosi se u Knjigu njegovih djela, koja će mu biti data na Sudnjem danu, da čita iz nje. Tako, obratimo li pažnju na Kur’an uviđamo da se u njemu spominju tri vrste knjiga:
1. lična knjiga: Čitaj svoju knjigu ( El-Isra’, 14))
2. knjiga ummeta: Svaki ummet bit će pozvan knjizi svojoj (El-Džasije, 28)
3. opća knjiga: I sve smo Mi pobrojali u Vodiču Jasnome. (Ja Sin, 12)
Vakuf je oslonjen na ova tri ajeta: nema ga bez iskrena nijjeta u ime Boga; sve što je uvakufljeno kao trajno dobro upisuje se u knjizi svakog pojedinca, u knjizi Ummeta i bit će zabilježeno u Knjizi Jasnoj.
Knjiga čovjekovih djela je otvorena čak i nakon njegove smrti, sve do Sudnjeg dana. To su tragovi njegovog trajnog dobra koje ne presušuje.
Umrli ima koristi i nakon dunjalučke smrti od određenih djela koja je uradio za vrijeme svoga života. Dokaz za to su hadisi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kome on veli:
إِذَا مَاتَ الْإِنْسَانُ انْقَطَعَ عَنْهُ عَمَلُهُ إِلاَّ مِنْ ثَلاَثَةٍ صَدَقَةٍ جَارِيَةٍ أَوْ عِلْمٍ يُنْتَفَعُ بِهِ أَوْ وَلَدٍ صَالِحٍ يَدْعُو لَهُ
„Kada čovjek umre i njegovo djelo se prekine, osim u tri slučaja: ako je za sobom ostavio neku trajnu sadaku (sadekatun džarijetun), znanje kojim se ljudi koriste (‘ilmun juntefe’u bihi), ili dobrog potomka koji Allahu upućuje dovu za njega (veledun salihun jed’u lehu).“ (Muslim)
Na osnovu ovog, i sličnih hadisa, ulema je pobrojala djela ikoja je vjerenik ugradio iza životna čiji je uzrok bio umrli za svog života i od kojih ima koristi i nakon svoje smrti. Takvih djela ima devet vrsta, a to su:
1. Trajna sadaka, poput raznih vrsta vakufa. Sve dok traju vakufi i dok se njima koriste ljudi, umrli će imati od toga nagradu.
2. Korisno znanje, poput pisanja korisnih knjiga, udžbenika i naučnih djela, održavanja korisnih predavanja i vazova. Ovdje se, svakako, mogu uvrstiti i razne vrste naučnih izuma od opće koristi itd.
3. Hajirli dijete. To je dijete koje je odgojeno u islamu i koje je spoznalo Allahova i roditeljska prava pa se moli Allahu za svoje roditelje, ili dijete koje radi dobra djela u ime svojih roditelja, ili koje roditeljima poklanja sevape svojih djela iz zahvalnosti što su ga odgojili u islamu.

4. Izgradnja džamije u kojoj bi se obavljao namaz i podučavalo islamu.

5. Izgradnja raznih općekorisnih centara i domova u kojima bi bili prihvaćeni siromašni, nevoljnici, beskućnici, napuštena djeca, djeca bez roditelja…

6. Izgradnja vodovoda, bunara, raznih vrsta javnih česmi i sistema za navodnjavanje, koji bi koristili ljudima.

7. Izgradnja raznih pojilišta ili sistema za napajanje stoke i divljači.

8. Sađenje voća ili drveća od čijih plodova, drveta i hlada bi bilo koristi ljudima, pticama i životinjama.

9. Ostavljanje Mushafa svom nasljedniku da iz njega uči, kao i uvakufljavanje Mushafa za potrebe džamije ili drugih mjesta u kojima bi ljudi učili iz njih.

Za sve spomenute hajrate, koji su posebne vrste vakufa, a učinjeni u ime Allaha, dž.š., s ciljem postizanja Njegovog zadovoljstva, sevabi će teći i nakon smrti, sve dok to bude koristilo ljudima.
Ne bilježe se samo hajrati, već i tragovi tih tih hajrata, i sve će se to uzeti u obzir na Sudnjem danu. Bez obzira da li je riječ o dobrim tragovima i posljedicama, kao što su vakufi, milostinja i poučavanje znanju drugih ljudi ili da je riječ o lošim posljedicama, kao što su posljedice pokretanja ustanova u kojima se širi grijeh. Registar naših djela i njihovi tragovi stiže prije nas na Sudnji dan.
Na jednom velikom istanbulskom hajratu, na ploči je uklesan tarih na arapskome jeziku:

„Ako te upitaju prolaznici za imena vakifa,
onih koji izgradiše ovaj hajrat.
Kaži im jasno: Što će vam imena?
To što vidite, ovaj hajrat, to je ime njihovo!“

Uzvišeni Allah je rekao u Kur’anu:
لَن تَنَالُواْ الْبِرَّ حَتَّى تُنفِقُواْ مِمَّا تُحِبُّونَ وَمَا تُنفِقُواْ مِن شَيْءٍ فَإِنَّ اللّهَ بِهِ عَلِيمٌ
Nećete postići dobročinstvo sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo što vi udijelili, Allah će sigurno za to znati. (Ali ‘Imran, 92)
Mnoga ulema smatra da se ovaj ajet odnosi na vakuf.
Prvim vakufom u našemu Ummetu se smatra vakuf Omera, r.a., koji je uvakufio voćnjak „Semg“ sa palmama. On je prije uvakufljenja Poslaniku, s.a., rekao: „Allahov Poslaniče, imam jednu bašču, koju puno volim i želim je dati kao trajno dobro!“ Poslanik je odgovorio: „Uvakufi je tako da se ona ne može ni prodati, niti darovati, niti naslijediti, a njeni prihodi da se upotrebljavaju, kao opće dobro!“
Primjer Omera slijedili su gotovo svi Poslanikovi ashabi. Kada je čuo gornji ajet ashab Ebu Talha, r.a., je odlučio da uvakufi svoj najdraži dio imetka, vrijednu parcelu zvanu „Bejreha“. Za trojicu ashaba, Osmana ibn ‘Affana, Zubejra ibn ‘Avvama i ‘Abdurrahmana ibn ‘Avfa, kaže se da su za života svojom imovinom stekli Džennet.
Gotovo da nije bilo ni jednog poznatijeg ashaba, a da bar nešto nije uvakufio iz svoje imovine. Poznati ashab Džabir ibn Abdullah, r.a., veli: „Nije mi poznato da je neko od Muhadžira i Ensarija imao imetak, a da nije uvakufio makar jedan dio kao trajnu sadaku – vakuf, tako da se on ne može nikada otkupiti, ni pokloniti, niti naslijediti.“ (Mugnii, 6/189)
Ashabi su uvakufljavali su sve ono što je moglo poslužiti kao opće dobro bez obzira radilo se o pokretnim ili nepokretnim dobrima. Svi su se oni oslobađali robovanja imetku, sebičnosti i samoljublja. Spominje se primjer ashaba Halida ibn Velida, r.a., koji je uvakufio svoju ratnu opremu i konje.
Kod nas u BiH, nestali su mnogi vakufi. Neke, opet, ranije vlasti su oduzele, a ova ih nije još vratila Islamskoj zajednici. Ovdje su se očitovali svojom vjerom i srčanošću mnogi vakifi. Na njihovim vakufima su nastajale mahale, sela i gradovi, osnivale se nebrojne institucije i hajrati.
Danas je potpuno drugačija situacija. Mnogi muslimani ovoga vremena, imaju veliku imovinu, daleko veću od one koju su imali ashabi Allahovog poslanika. Međutim, ne povode se za njihovim svijetlim primjerima kako bi svojim imetkom uvakufljenim u ime Allaha osigurali sebi Džennet.
U to ime Vakufska direkcija Islamske zajednice sa ovom hutbom otvara jedanaestodnevnu manifestaciju „Dani vakufa u BiH“ pod sloganom: „Bosna i Hercegovina je bila, jeste i ostaće zemlja vakufa“. Bogatim raznovrsnim sadržajima kroz ovu manifestaciju će se sa raznih aspekata osvijetliti uloga i značaj vakufa u BiH. Cilj je da se, iznova, probudio duh vakifa, uvakufljavanja, hajrata i hajir-sahibija bez kojih ova ponosna zemlja nikada nije bila.

Rukovodilac
Vjerskoprosvjetne službe

mr. Muharem Omerdić

[Dedo]

#34563

Poštovana braćo, uvažene majke i sestre!
Današnja težnja ljudi na Zemlji je pronalazak puta koji vodi ka sreći i blagostanju. U biti, ova težnja je stara koliko i ovaj svijet jer sva nastajanja čovječanstva od najstarijeg vakta pa do danas imala su isti cilj a to je postignuće sreće. Svi pokreti, religije upravo reprezentiraju puteve ka sreći . Bez obzira na naciju, vjeru, pojedinac ili pak grupa, svi teže ka jednom, ka boljem. U tome su svi suglasni i Istok i Zapad, i islam i kršćanstvo i judaizam. Razlika se očituje u modusu pronalaska puteva ka sreći.
U današnjoj hutbi ćemo ako Bog da samo naznačiti neke od stvari uz pomoć kojih možemo doći do sreće na ovom svijetu[1], a to su:

1. Zdravim shvaćanjem i čistim pogledima stvari

Predrasude i neizgrađeni pogledi na pojedine probleme života nepremostive su brane ljudskoj sreći. Prerasude paraliziraju um i oduzimaju mu svaku sposobnost za realno prosuđivanje stvari i mogućnosti da ih sagleda u realnom stanju. Kod nas Bošnjaka se ova negativna pojava itekako osjeti, uvijek mislimo da smo mi upravu, uvjek želimo da imamo više od komšije, da smo bolji… A uistinu ukoliko želimo sebi bolje, želimo komšiji što i sebi pa svi ćemo biti na dobitku, ako Bog da!

Takav razum, koji je pomućen iluzijama i realnim nadanjima lišen je svake kritičke moći te je spreman prihvatiti i vjerovati u svemoguća fantastična prediskazivanja. Čovjek s ovakvim umom stalno živi u stalnom kolebanju. Više drži do fikcije i nerealnog nego do prirodnih zakona i narod koji je sastavljen od ovakvih članova daleko je od svakog napretka. Učenje Islama da je Bog jedan Svemoćan koji sve održava, da niko osim Njega ne može ni koristiti niti štetiti zauvijek je očistio ljudski um od štetnih predrasuda i iluzija. Iskrena vjera u Boga dž.š. briše svaki trag vjerovanja u kojekakva čudesa i nenaravnu moć raznih predmeta te sličnih prediskazivanja koja svoja uporišta nemaju u zdravom umu niti logičkim činjenicama.

2.
Samopouzdanjem i osjećanjem ponosa

Svaki član ljudskog društva treba da vjeruje da je dostojan svakog znanja i svake časti do koje je čovjeku uopće moguće doći. Nipošto se nesmijemo, braćo i sestre, međusobno potcjenivati ii smatrati da je neko nepotpune duhovne konstrukcije, da je član ‘ nižeg ‘ društvenog reda i da ne posjeduje dovoljno sposobnosti da bi mogao postići savršenstvo. Na ovaj način se ruše sve barijere koje stoje na tom putu.

U učenju islama svi ljudi su isti, nema prednosti jedan nad drugim, a pravo usavršavanja ima svaki čovjek, a povećavanjem nivoa savršenstva povećava se i njegova vrijednost. Samo po stvarnoj vrijednosti i djelima islam cijeni ljude! Kod većine drugih religija sasvim je drugi pogled na ljude.

Dozvolite mi da navedem dva primjera: brahmanizam i židovstvo.

Ovo učenje ljude dijeli na četiri vrste – klase: brahmane, kšatrije, vajsije i sudre. Najpribraniji su brahmani koja posjeduje najveća prava i privilegije, zatim kšatrije i tako redom.

Slično učenje pronalazimo kod nama poznatije religije – u judaizmu. Po njihovom učenju jevreji su odabrani narod i jedini koji posjeduje , neuzubillah, eksluzivno pravo na Boga. U Talmudu Jehovin narod se spominje s osobititim poštovanjem i naročitim epitetima, dok drugi narodi se omalovažavaju i ponižavaju.

Druge neke vjere prepisuju osobitu svetost kleru te ga smatraju posrednikom između Boga i njih. I sve nesreće koje su se dogodile u srednjem vijeku neposredna su posljedica ovakvog poimanja stvari. Kao što vidimo, jedino u islamu imamo neposredno obraćanje Bogu, bez posredništva bilo kojeg lica ili institucije, zar nije to jedino logički pojmljivo?

3.
Dogmom koja se temelji na dokazima zdravog razuma

Vjera u Boga, to je prva točka koja je uklesana u ploču naše duše:

I kad je Gospodar tvoj izveo od Ademovih sinova iz njihovih kičmi potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ‘Zar Ja nisam Gospodar vaš?’ – oni su odgovarali: ‘Jesi, mi svjedočimo!’ – i zato da ne reknete na Sudnjem danu: ‘Mi o ovome nismo ništa znali!’/ 7: 172/

Ako je ona bazirana na jakim i zdravim dokazima, tada se naš um diže u najviše visine i oslobađa se svih okova zastarijele tradicije te imitacije drugih. On se jedino bavi progresom, jer kad spoznana najveću Istinu, ustvari Istinu svih istina, zašto onda da ne upoznaje druge istine. U islamu je istaknuta uloga uma, on je i temelj svih obligacija u islamu. Ukoliko shvatimo njegovu pravu ulogu, postići ćemo i sreću.

4.
Širenjem nauke

Ova stavka podrazumjeva angažnam grupe iz svakog naroda koji će se fokusirati na obrazovanje i educiranje a zatim transimisiju stečenih znanja na druge. Ovdje trebamo imati u vidu nužnost paralelnog obrazovanja uma i duše, naukom obrazujemo um dok vjerom i odgojom obrazujemo i plemenimo našu dušu. Nauka bez odgoja je forma bez sadržaja. A o važnosti implementacije ovih komponenti pronalazimo u slijedećim kur’ anskim stavkama:

I neka među vama bude grupa ljudi koja na dobro poziva i naređuje dobro, a odvraća od zla! To su oni koji su spašeni. / 3: 104/ , te:

Neka se po nekoliko njih, iz svake zajednice jedna grupa, potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opominju svoj narod kada mu se vrate /9:122/.

Molim Uzvišenog Allaha da nas Uputi na Pravi put, da nam podari svako dobro na oba svijeta učeći dovu sinteze: ‘Gospodaru naš, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na ahiretu, i sačuvaj nas kazne vatrene!’ Amin!

Haris Islamčević

[Dedo]

#34584

Poštovana braćo, uvažene majke i sestre!
Današnja težnja ljudi na Zemlji je pronalazak puta koji vodi ka sreći i blagostanju. U biti, ova težnja je stara koliko i ovaj svijet jer sva nastajanja čovječanstva od najstarijeg vakta pa do danas imala su isti cilj a to je postignuće sreće. Svi pokreti, religije upravo reprezentiraju puteve ka sreći . Bez obzira na naciju, vjeru, pojedinac ili pak grupa, svi teže ka jednom, ka boljem. U tome su svi suglasni i Istok i Zapad, i islam i kršćanstvo i judaizam. Razlika se očituje u modusu pronalaska puteva ka sreći.
U današnjoj hutbi ćemo ako Bog da samo naznačiti neke od stvari uz pomoć kojih možemo doći do sreće na ovom svijetu[1], a to su:

1. Zdravim shvaćanjem i čistim pogledima stvari

Predrasude i neizgrađeni pogledi na pojedine probleme života nepremostive su brane ljudskoj sreći. Prerasude paraliziraju um i oduzimaju mu svaku sposobnost za realno prosuđivanje stvari i mogućnosti da ih sagleda u realnom stanju. Kod nas Bošnjaka se ova negativna pojava itekako osjeti, uvijek mislimo da smo mi upravu, uvjek želimo da imamo više od komšije, da smo bolji… A uistinu ukoliko želimo sebi bolje, želimo komšiji što i sebi pa svi ćemo biti na dobitku, ako Bog da!

Takav razum, koji je pomućen iluzijama i realnim nadanjima lišen je svake kritičke moći te je spreman prihvatiti i vjerovati u svemoguća fantastična prediskazivanja. Čovjek s ovakvim umom stalno živi u stalnom kolebanju. Više drži do fikcije i nerealnog nego do prirodnih zakona i narod koji je sastavljen od ovakvih članova daleko je od svakog napretka. Učenje Islama da je Bog jedan Svemoćan koji sve održava, da niko osim Njega ne može ni koristiti niti štetiti zauvijek je očistio ljudski um od štetnih predrasuda i iluzija. Iskrena vjera u Boga dž.š. briše svaki trag vjerovanja u kojekakva čudesa i nenaravnu moć raznih predmeta te sličnih prediskazivanja koja svoja uporišta nemaju u zdravom umu niti logičkim činjenicama.

2.
Samopouzdanjem i osjećanjem ponosa

Svaki član ljudskog društva treba da vjeruje da je dostojan svakog znanja i svake časti do koje je čovjeku uopće moguće doći. Nipošto se nesmijemo, braćo i sestre, međusobno potcjenivati ii smatrati da je neko nepotpune duhovne konstrukcije, da je član ‘ nižeg ‘ društvenog reda i da ne posjeduje dovoljno sposobnosti da bi mogao postići savršenstvo. Na ovaj način se ruše sve barijere koje stoje na tom putu.

U učenju islama svi ljudi su isti, nema prednosti jedan nad drugim, a pravo usavršavanja ima svaki čovjek, a povećavanjem nivoa savršenstva povećava se i njegova vrijednost. Samo po stvarnoj vrijednosti i djelima islam cijeni ljude! Kod većine drugih religija sasvim je drugi pogled na ljude.

Dozvolite mi da navedem dva primjera: brahmanizam i židovstvo.

Ovo učenje ljude dijeli na četiri vrste – klase: brahmane, kšatrije, vajsije i sudre. Najpribraniji su brahmani koja posjeduje najveća prava i privilegije, zatim kšatrije i tako redom.

Slično učenje pronalazimo kod nama poznatije religije – u judaizmu. Po njihovom učenju jevreji su odabrani narod i jedini koji posjeduje , neuzubillah, eksluzivno pravo na Boga. U Talmudu Jehovin narod se spominje s osobititim poštovanjem i naročitim epitetima, dok drugi narodi se omalovažavaju i ponižavaju.

Druge neke vjere prepisuju osobitu svetost kleru te ga smatraju posrednikom između Boga i njih. I sve nesreće koje su se dogodile u srednjem vijeku neposredna su posljedica ovakvog poimanja stvari. Kao što vidimo, jedino u islamu imamo neposredno obraćanje Bogu, bez posredništva bilo kojeg lica ili institucije, zar nije to jedino logički pojmljivo?

3.
Dogmom koja se temelji na dokazima zdravog razuma

Vjera u Boga, to je prva točka koja je uklesana u ploču naše duše:

I kad je Gospodar tvoj izveo od Ademovih sinova iz njihovih kičmi potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ‘Zar Ja nisam Gospodar vaš?’ – oni su odgovarali: ‘Jesi, mi svjedočimo!’ – i zato da ne reknete na Sudnjem danu: ‘Mi o ovome nismo ništa znali!’/ 7: 172/

Ako je ona bazirana na jakim i zdravim dokazima, tada se naš um diže u najviše visine i oslobađa se svih okova zastarijele tradicije te imitacije drugih. On se jedino bavi progresom, jer kad spoznana najveću Istinu, ustvari Istinu svih istina, zašto onda da ne upoznaje druge istine. U islamu je istaknuta uloga uma, on je i temelj svih obligacija u islamu. Ukoliko shvatimo njegovu pravu ulogu, postići ćemo i sreću.

4.
Širenjem nauke

Ova stavka podrazumjeva angažnam grupe iz svakog naroda koji će se fokusirati na obrazovanje i educiranje a zatim transimisiju stečenih znanja na druge. Ovdje trebamo imati u vidu nužnost paralelnog obrazovanja uma i duše, naukom obrazujemo um dok vjerom i odgojom obrazujemo i plemenimo našu dušu. Nauka bez odgoja je forma bez sadržaja. A o važnosti implementacije ovih komponenti pronalazimo u slijedećim kur’ anskim stavkama:

I neka među vama bude grupa ljudi koja na dobro poziva i naređuje dobro, a odvraća od zla! To su oni koji su spašeni. / 3: 104/ , te:

Neka se po nekoliko njih, iz svake zajednice jedna grupa, potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opominju svoj narod kada mu se vrate /9:122/.

Molim Uzvišenog Allaha da nas Uputi na Pravi put, da nam podari svako dobro na oba svijeta učeći dovu sinteze: ‘Gospodaru naš, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na ahiretu, i sačuvaj nas kazne vatrene!’ Amin!

Haris Islamčević

[Mustafa]

#34712

Sarajevo, 6. novembar 2011. (MINA) – Centralna Kurban – bajramska svećanost održana je u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.

Bajram-namaz je imamio i hutbu održao reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić.

MINA u cjelosti prenosi bajramsku hutbu reisu-l-uleme:

KURBAN-BAJRAMSKA HUTBA-PORUKA
REISU-L-ULEME DR. MUSTAFE EF. CERIĆA
XI

Sarajevo, Gazi Husrev-begova džamija
Zu-l-hidždže 1432.
Novembar 2011.

* الله أكبر كبيرا, و الحمد لله كثيرا, و سبحان الله بكرة و أصيلا. لا إله إلا الله وحده لا شريك له. خلق كل شيئ فقدّره تقديرا [تكبير].
***
* الله الذي جعل لكم الارض قرارا و السماء بناءً و صوّركم فأحسن صوركم و رزقكم من الطيّبات, ذالكم الله ربكم, فتبارك الله ربّ العالمين [تكبير].
***
*هو الحيّ لا إله إلا هو فادعوه مخلصين له الدّين, و لله علي الناس حج البيت من استطاع إليه سبيلا [تكبير].
***
*نشهد أن لا إله إلا الله وحده لا شريك له و لا مثال له. شهادة تنجي قائلها من عذاب النار. ونشهد أنّ سيدنا و سندنا و مولانا محمداً عبده وحبيبه و رسوله.
***
* صلي الله تعالي عليه و علي آله و أولاده و أزواجه و أصحابه و أتباعه. و خلفائه الراشدين المرشدين المهديّين من بعده. و وزرائه الكاملين في عهده. خصوصاً منهم علي ساداتنا أبي بكر و عمر و عثمان و عليٍّ. و علي بقيّة الصحابة و القرابة و التابعين, و الذين اتبعوهم بإحسانٍ إلي يوم الدين. رضوان الله تعالي عليهم و علينا أجمعين.
***
*أما بعد, فيا عباد الله, إتّقوا الله و أطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا و الذين هم محسنون.

Neka je hvala Allahu Uzvišenom, koji postoji oduvijek i zauvijek, jer nije postao i jer Ga neće nestati, koji nije nikome i ničemu sličan, koji sam po sebi postoji: يَا أَيُّهَا النَّاسُ أَنتُمُ الْفُقَرَاء إِلَى اللَّهِ وَاللَّهُ هُوَ الْغَنِيُّ الْحَمِيدُ – O ljudi vi ste ovisni o Allahu, a Allah je neovisan i hvaljen (Kur’an, 35:15).

Neka je hvala Allahu Uzvišenom koji sve čuje i sve vidi, koji radi sve Svojom voljom, koji je Svemoćan, koji govori svojim božanskim govorom, koji sve stvara, uzdržava i rastvara.

Neka je hvala Allahu Uzvišenom, koji je stvorio život i osigurao životne uvjete na zemlji: zrak, vodu i hranu za biljke, životinje i ljude.

Neka je hvala Allahu Milostivom koji s neba na zemlju vodu spušta, poslije koje niču sve vrste bilja, kao hrana za životinje i ljude.

Neka je salavat i selam na sve Allahove vjerovjesnike i na sve ljude, koji su živjeli i umrli sa Istinom u srcu i u djelu. I neka je milost i spas na sve bosanske sinove, šehide, koji su na Allahovom putu, dali svoje živote.

Draga braćo i sestre,
Hadž je najveća univerzalna manifestacija islama. Ovih dana na jednom mjestu, u Mekki, više miliona ljudi iz cijeloga svijeta svih rasa, nacija, uzrasta i obrazovanja su ujedinjeni u jednoj namjeri, a to je da se što više približe Stvoritelju i čuju nebesku poruku. Hizmećari dvaju harema, Mekke i Medine, zaslužuju našu pohvalu što svake godine hadžsku manifestaciju čine lakšom i što se sa Arefata u svijet šalju poruke mira i suživota. Na taj način hadž nije samo važan za muslimane, već i za sve ljude, narode i vjere, kojima je na srcu mir i sigurnost u svijetu. Učim dovu da hadžijama hadž bude kabul i da se vrate svojim kućama živi i zdravi, čisti od grijeha kao na dan kada ih je majka rodila.

U vrijeme hadža, tj., prvog dana Bajrama, muslimani širom svijeta kod kuće prinose žrtvu – kurban, kao simbol sjećanja na zajednički motiv ibrahimovske tradicije, koja kazuje o Ibrahimovom, a.s., zavjetu Bogu da će žrtvovati svog sina Ismaila, a.s., da bi dokazao da je iskren u svojoj pokornosti Bogu. Naravno, Bogu ne treba niko i ništa, pa tako ni ljudska žrtva. Dovoljna je bila Ibrahimova namjera da pokaže pokornost Stvoritelju pa da ga Stvoritelj učini slobodnim. To je poruka kurbana – da pokažemo da smo spremni na žrtvu kako bi se oslobodili od oholosti, sebičnosti i nasilnosti. Propisujući kurban u životinji Bog je poručio da ne želi da Mu se približavamo prolijevanjem ljudske krvi. Kurban je poziv da se bude spremno žrtvovati s ciljem da se čovjek približi drugom čovjeku, da se komšija približi komšiji, da svako živi u radosti svoga doma i svoje domovine, da su svi ljudi i narodi zadovoljni u društvu i državi u kojoj treba da važi vladavina prava i pravde; da su svi ljudi mirni i sigurni od jezika mržnje i od ruke nasilja. Jer, – Pravi musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku ljudi mirni i sigurni – kaže nam Alejhisselam.

عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عَمْرٍو رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُمَا، عَنْ النَّبِيِّ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: الْمُسْلِمُ مَنْ سَلِمَ الْمُسْلِمُونَ مِنْ لِسَانِهِ وَيَدِهِ… (البخاري)
Braćo i sestre,

U ovim časnim danima sa ovog časnog mjesta podsjećam vas i na naše druge dvije obaveze: obavezu istinitoga govora i obavezu jedinstva:

قال تعالي: يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَقُولُوا قَوْلاً سَدِيداً. يُصْلِحْ لَكُمْ أَعْمَالَكُمْ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ وَمَن يُطِعِ اللَّهَ وَرَسُولَهُ فَقَدْ فَازَ فَوْزاً عَظِيماً.
– O vjernici, budite svjesni Allaha i govorite suvislo i savjesno, pa će vas Allah za vaša djela nagraditi i grijehe vam oprostiti. A onaj koji se Allahu i Poslanikovu Njegovom bude pokoravao – ostvarit će veliku pobjedu (Kur’an, 33:70-71).

عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ مَسْعُودٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ: أَنَّهُ كَانَ يَقُولُ فِي خُطْبَتِهِ: إن أصدقَ الحديثِ كتابُ اللهِ، وأحسنَ الهديِ هَديُ محمدٍ – صلى الله عليه وسلم -، وكلَّ مُحْدَثَةٍ بِدْعَةٌ، وكلَّ بدعةٍ ضَلالةٌ، وشرَّ الأمورِ مُحْدَثَاتُها.
Prenosi se da je Abdullah Ibn Mesūd, r.a., počinjao svoj govor sa riječima, – Uistinu, najispravniji govor je Allahova knjiga, najbolji savjet je savjet Muhammedov, a.s., svaka izmišljotina je novotarija, svaka novotarija je zabluda, a najgora stvar je izmišljotina.

Prema tome, oni koji tekfire, tj., proglašavaju vjernike nevjernicima, rade najgoru stvar, jer izmišljaju i pripisuju Allahu i Njegovom Poslaniku ono što im ne priliči. Oni izmišljaju novotariju, kao zabludu koja ih zasigurno vodi u pakao a ne u raj, kao što to oni tvrde za sebe i svoju krivo usmjerenu skupinu. Umjesto da budu da’ije oni se postavljaju za sudije. Umjesto da konačni sud o našim razlikama ostave dragome Bogu – kako nas uči Kur’an na desetak mjesta – oni kao da ne vjeruju u Sudnji dan hoće sve račune poravnati sad i ovdje po svojoj pameti. Uzvišeni Allah od nas traži da vodimo računa o posljedicama svojih riječi i djela:

وَلاَ تَسُبُّواْ الَّذِينَ يَدْعُونَ مِن دُونِ اللّهِ فَيَسُبُّواْ اللّهَ عَدْوًا بِغَيْرِ عِلْمٍ كَذَلِكَ زَيَّنَّا لِكُلِّ أُمَّةٍ عَمَلَهُمْ ثُمَّ إِلَى رَبِّهِم مَّرْجِعُهُمْ فَيُنَبِّئُهُم بِمَا كَانُواْ يَعْمَلُونَ
– Ne vrijeđajte one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili! Kao i ovima, tako smo svakoj zajednici lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se na kraju Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onome što su radili obavijestiti. (Kur’an, 6:108).

Oni govore i rade suprotno najispravnijem Allahovom govoru i najboljem savjetu Allahovog Poslanika, kao imperativu, a to je da se: – Svi vjernici uhvate za Allahovo uže te da se ne razilaze, jer treba da znaju da kad god su se međusobno napadali, bili su na rubu provalije…” (Kur’an, 3:102-103).

قال تعالي: وَاعْتَصِمُواْ بِحَبْلِ اللّهِ جَمِيعًا وَلاَ تَفَرَّقُواْ وَاذْكُرُواْ نِعْمَةَ اللّهِ عَلَيْكُمْ إِذْ كُنتُمْ أَعْدَاء فَأَلَّفَ بَيْنَ قُلُوبِكُمْ فَأَصْبَحْتُم بِنِعْمَتِهِ إِخْوَانًا وَكُنتُمْ عَلَىَ شَفَا حُفْرَةٍ مِّنَ النَّارِ فَأَنقَذَكُم مِّنْهَا كَذَلِكَ يُبَيِّنُ اللّهُ لَكُمْ آيَاتِهِ لَعَلَّكُمْ تَهْتَدُونَ.
Zar ima boljeg savjeta za ljude zdravog razuma od ovog Alejhisselamovog savjeta, koji kaže:

عَنْ عَرْفَجَةَ بْنِ شُرَيْحٍ الْأَشْجَعِيِّ عَنْ رَسُولِ اللَّهِ يَقُولُ :{ …فَإِنَّ يَدَ اللَّهِ عَلَى الْجَمَاعَةِ، فَإِنَّ الشَّيْطَانَ مَعَ مَنْ فَارَقَ الْجَمَاعَةَ يَرْكُضُ}
– Allahova moć i pomoć je u zajednici i zajedništvu, jer onaj koji se odmetne od zajednice, šejtan s njim kolo vodi.

U istinitost ovog Alejhisselamovog hadisa mogao se ovih dana uvjeriti cijeli svijet, gledajući odmetnika od zajednice s kojim je, zaista, šejtan kolo vodio u sred dana, u sred Sarajeva, okrećući ga tamo amo sa kalašnjikovom u ruci, šireći nemir i strah u gradu, koji je preživio sve strahove ovoga svijeta te dovodeći u teško stanje jedan narod, koji je preživio sve teškoće ovoga svijeta. Nema drugog objašnjenja za odmetnika od zajednice osim da je dopustio da ga ulovi šejtanska mreža, u kojoj čovjek nema izbora, već kako šejtan kaže.

Zbog toga, oni koji napadaju muslimansku zajednicu i koji rade na razbijanju zajedništva muslimana u vjeri praveći sebi zasebne džamije zloupotrebljavaju i instituciju namaza, i džamije i džemata. Za takve grupe časni Kur’an ima samo riječi osude jer su ta mjesta u službi sijanja razdora (mesdžid-u dirar):

وَالَّذِينَ اتَّخَذُواْ مَسْجِدًا ضِرَارًا وَكُفْرًا وَتَفْرِيقًا بَيْنَ الْمُؤْمِنِينَ وَإِرْصَادًا لِّمَنْ حَارَبَ اللّهَ وَرَسُولَهُ مِن قَبْلُ وَلَيَحْلِفَنَّ إِنْ أَرَدْنَا إِلاَّ الْحُسْنَى وَاللّهُ يَشْهَدُ إِنَّهُمْ لَكَاذِبُونَ.
– A oni – kaže Uzvišeni Allah – koji su samo za sebe mesdžid podigli da bi zajednici štetu nanijeli te da bi nepovjerenje među ljudima širili i razdor među vjernike unosili, izlažući tako zajednicu onima koji su se još prije borili protiv Allaha i Njegovog Poslanika – oni će se sigurno zaklinjati, govoreći: „Mi samo najbolje želimo”, – ali, Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci.

لاَ تَقُمْ فِيهِ أَبَدًا لَّمَسْجِدٌ أُسِّسَ عَلَى التَّقْوَى مِنْ أَوَّلِ يَوْمٍ أَحَقُّ أَن تَقُومَ فِيهِ فِيهِ رِجَالٌ يُحِبُّونَ أَن يَتَطَهَّرُواْ وَاللّهُ يُحِبُّ الْمُطَّهِّرِينَ
– Ti u njihovom mesdžidu i u njihovom džematu nemoj namaz obavljati. Džamije čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni na iskrenoj pobožnosti zaista više zaslužuju da u njima obavljaš namaz. U njima su ljudi koji vole da se čiste, a Allah voli one koji se često čiste.

أَفَمَنْ أَسَّسَ بُنْيَانَهُ عَلَى تَقْوَى مِنَ اللّهِ وَرِضْوَانٍ خَيْرٌ أَم مَّنْ أَسَّسَ بُنْيَانَهُ عَلَىَ شَفَا جُرُفٍ هَارٍ فَانْهَارَ بِهِ فِي نَارِ جَهَنَّمَ وَاللّهُ لاَ يَهْدِي الْقَوْمَ الظَّالِمِينَ
– Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na iskrenoj pobožnosti i u želji da se Allahu umili – ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? A Allah neće ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini!

لاَ يَزَالُ بُنْيَانُهُمُ الَّذِي بَنَوْاْ رِيبَةً فِي قُلُوبِهِمْ إِلاَّ أَن تَقَطَّعَ قُلُوبُهُمْ وَاللّهُ عَلِيمٌ حَكِيمٌ
– Zgrada koju su oni sagradili stalno će unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju. – A Allah sve zna i mudar je! (Kur’an, 9:107-110).

Dakle, svako ima pravo da izabere svoj životni put, ali niko nema pravo da ugrožava mir i sigurnost naroda, kojeg Uzvišeni Allah opominje da sam sebi ne čini nepravdu, a to znači da savjestan i odgovoran narod mora ustati i zaustaviti one koji su skloni nasilju, koji su u šejtanskoj mreži, koji nemaju osjećaj za slobodu i prava drugih, koji se igraju sa našom i budućnošću naše djece. – Allah poziva ljude u Kuću mira te upućuje na pravi put one koji žele da budu na pravome putu (Kur’an, 10:25).

قال تعالي: وَاللّهُ يَدْعُو إِلَى دَارِ السَّلاَمِ وَيَهْدِي مَن يَشَاء إِلَى صِرَاطٍ مُّسْتَقِيم.
To je Allahov govor, to je najispravniji i najistinitiji Allahov govor, to je Alejhisselamova uputa, to je najbolja Alejhisselamova uputa pa, stoga, oni koji pozivaju u Kuću mržnje i nasilja i koji upućuju na krivi put one koji žele da budu na krivom putu – oni su novatori, oni izmišljaju vjeru, a najgora stvar je izmišljati vjeru naspram Allahove vjere, najgora stvar je Allahu i Njegovom Poslaniku pripisivati laž i ponašati se na način da kod ljudi izazivaš nemir i strah i tjeraš ih od vjere. Svakom razumnom čovjeku je jasna ova Alejhisselamova poruka:

– عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ قَالَ: قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: “إِنَّ اللَّهَ لَا يَنْظُرُ إِلَى صُوَرِكُمْ وَأَمْوَالِكُمْ وَلَكِنْ يَنْظُرُ إِلَى قُلُوبِكُمْ وَأَعْمَالِكُمْ”
– Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, neka je mir i spas na njega, rekao: – Allah ne gleda u vaš vanjski izgled, nitu u vaše imetke, već Allah gleda u vaša srca i u vaša djela!

Da, tako je, onaj koji u srcu mrzi ljude zato što nisu kao on i koji plaši ljude svojim izgledom i ponašanjem, nije postigao Allahov rizaluk, jer još od Adema, a.s., poznato je načelo morala i etike, a to je da je „takvaluk (iskrena pobožnost) najbolja odjeća (وَلِبَاسُ التَّقْوَىَ ذَلِكَ خَيْرٌ), tj., pobožan odnos prema Bogu i bratski odnos prema čovjeku su najbolja odjeća, koja krasi čovjeka” (Kur’an, 7:26).

Prema tome, mjera za našu vjeru i moral nisu ni odjeća ni izgled, već je mjera za našu vjeru i moral iskrena vjera u duši, istinska ljubav u srcu i ispravna djela.

No, na isti način kao što niko nema monopol na ljubav i toleranciju, tako isto niko nema monopol na mržnju i nasilje o čemu svjedoče neki ljudi u javnim medijima, kojima je dat mikrofon i pero da nas riječima mržnje i nasilja gađaju u srce i dušu. Nema razlike između onih koji šire mržnju i nasilje u ime slobode vjere i onih koji šire mržnju i nasilje u ime slobode govora. Oni su na istom zadatku. Njihovo djelovanje ima iste posljedice – strah, anarhija, beznađe i duševni bol, kao neizlječiva rana, jer, „fizički bol od koplja može da zaraste, dok duševni bol od otrovne riječi nikad ne zarasta”. Zato je važno da svi dignemo glas protiv mržnje i nasilja u našem gradu, u našoj zemlji, u našem narodu, bez obzira od koga to dolazilo i bez obzira u ime koga ili čega se ta mržnja i to nasilje činilo.

Braćo i sestre!
Niko nema pravo da u naše ime uznemirava naše dokazane prijatelje. I niko nema pravo da nam dodatno otežava naše bolno stanje, posebno prijatelji kako na Istoku tako i na Zapadu, poručujući nam ovi sa Istoka da ako naša država ne glasa za punopravno članstvo Palestine u Ujedinjenim nacijama da će nas se odreći, a opet ovi sa Zapada nam prijete da ako glasamo za palestinsko pravo na punodobnost i punopravnost u UN-a da će nas ostaviti.

Sramno je da se tako važno i tako osjetljivo pitanje za mir i sigurnost u svijetu, kao što je palestinsko pitanje, prelama preko naših umornih leđa i naših, ionako, teških rana nakon genocida. Zaista je ljudski neshvatljivo i moralno neprihvatljivo da moćne sile svijeta preko leđa naše napaćene zemlje sviđaju svoje neraščišćene račune, dovodeći nas u stanje još većeg straha i neizvjesnosti za budućnost naše zemlje.

No, mi vjerujemo u Svemogućeg Boga, koji bdije nad svim što se u povijesti događa, pa tako i nad njima, i nad nama, i nad palestinskim pitanjem o kojem imamo pravo i obavezu reći, kao naše svjedočanstvo pred Bogom i poviješću, da svaki razuman čovjek, svaka savjesna nacija i svaka odgovorna članica UN-a ne može odbiti pravedni zahtjev Palestine da dobije status jednakopravnog i punopravnog sudionika mira i sigurnosti u svijetu te da je pozitivni glas za punopravno članstvo Palestine u UN-u najbolja garancija za mir i sigurnost Izraela.

Stoga, mi očekujemo da naši predstavnici u UN-u budu na visini povijesne odgovornosti za mir i sigurnost u svijetu, posebno na Bliskom istoku i na Balkanu, a to je da podrže palestinski zahtjev za punopravno članstvo u UN-u kao jedino moralno razumljiv čin i povijesno jedini mogući put za trajno i pravedno rješenje palestinsko-izraelskog konflikta, koji decenijama opterećuje cijeli svijet. Alternativa tome su novi sukobi, novi ratovi, novo krvoproliće u Svetoj zemlji na koju svi gledamo da bude mjesto Svetog mira umjesto Svetoga rata.

Niko nema pravo našu i budućnost naše djece da opterećuje svojim grijehom spram Palestine te da Bosnu i Hercegovinu stavlja na crnu listu nacija i država, koje vjeruju da je neprihvatljivo i neoprostivo za našu zemlju da glasa protiv ili bude suzdržana u odnosu na palestinski zahtjev za punopravno članstvo UN-a.

Niko nema pravo da od nas traži da budemo na pogrešnoj strani historije. Naprotiv, naše je pravo i obaveza da budemo na listi povijesnih časnih ličnosti poput Martina Lutera Kinga, koji je ukinuo rasizam u Americi i Nelsona Mandele, koji je ukinuo aparthejd u Južnoj Africi.

Vrijeme je da se i u Palestini ukine okupacija i da u Svetoj zemlji svi Ibrahimovi potomci žive u slobodi, miru i sigurnosti, jedni sa drugima ili jedni pored drugih – i Jevreji, kršćani i muslimani.

Milostivi Bože,
Učini da samo Tebi služimo!
Da se grijeha klonimo!
Da istinu govorimo!
Da o dobru mislimo!
Da dobra djela činimo!
Da se tuđeg hakka klonimo!
Da kod sebe korisno znanje povećavamo!

Allahu Svemogući,
Oslobodi nas bijede i siromaštva!
Oslobodi nas straha i poniženja!
Oslobodi nas mita i korupcije!
Oslobodi nas nepismenosti i neznanja!
Oslobodi nas, Bože, podjela i nepovjerenja!

Allahu Samilosni,
Podari bolesnima zdravlje!
Siromašnima opskrbu!
Prognanima povratak domovima njihovim!
Zarobljenicima slobodu!
Našim braniocima pomoć!
Našoj domovini mir i slobodu!
Osnaži naše prvake mudrošću i hrabrošću!
Našu ulemu znanjem i iskrenošću!

Allahu Milostivi,
Oplemeni sve ljude ljubavlju i milošću!
Očisti ljudska srca od mržnje i zla!
Podari cijelome svijetu Tvoju uputu i milost!
Tako Ti Tvoje neizmjerne dobrote,
I tako Ti Tvoje milosti u ovome velikom danu!

Braćo i sestre,
Neka nam današnji mubarek-dan vrati vjeru, nadu i međuljudsko povjerenje; neka među nama nestane straha, zlobe i zavisti; neka nam zajedništvo povrati samopouzdanje; neka svako radi svoj posao savjesno i odgovorno; shvatimo da je tajna uspjeha na ovome svijetu iskrena vjera i plemenito djelo! Zato danas posjetite svoju rodbinu, obiđite mezarja svojih najmilijih, otvorite vrata komšiji i okrenite se oko sebe i pogledajte ko treba vašu bratsku ljubav i vašu ljudsku pomoć!

Sretni smo što bratsku ljubav danas s nama dijeli turski ministar odbrane Ismet Yilmaz, kojem želimo dobrodošlicu riječima: Hoşgeldiniz i Bajram šerif mubarek olsun!

Braćo i sestre, vi koji ste ovdje u Gazi Hurev-begovoj džamiji, vi koji nas gledate preko malih ekrana u domovini, dijaspori i našoj prijateljskoj Turskoj – svima vama od srca želim sretan Bajram, moleći dragog Allaha (dž.š.) za vaše zdravlje i uspjeh u životu i radu. Molim Uzvišenog da primi naše kurbane i našu žrtvu na putu izgradnje boljeg, pravednijeg i sigurnijeg svijeta za sve ljude dobre volje.

Posebno želim Bajram čestitati prognanim, bolesnim i nemoćnim sa dovom Stvoritelju Uzvišenom da prognanim omogući povratak domovima njihovim, da bolesnim podari zdravlje te da nemoćnim povrati snagu! Amin!

Sa osobitim željama Bajram čestitam našoj braći u Hrvatskoj, Sloveniji, Sandžaku i cijeloj Srbiji, Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori, te bošnjačkoj dijaspori i svim muslimanima i muslimankama u svijetu: Bajram šerif mubarek olsun!

ألا إن أحسن الكلام وأبلغ النظام، كلام الله الملك العزيز العلاّم. كما قال الله تبارك وتعالى في نظم الكلام: {وإذا قرئ القرآن فاستمعوا له وأنصتوا لعلكم ترحمون}.
أعوذ بالله من الشيطان الرجيم بسم الله الرحمن الرحيم
{وَلِلّهِ عَلَى النَّاسِ حِجُّ الْبَيْتِ مَنِ اسْتَطَاعَ إِلَيْهِ سَبِيلاً وَمَن كَفَرَ فَإِنَّ الله غَنِيٌّ عَنِ الْعَالَمِينَ}
بارك الله لنا ولكم ولسائر المؤمنين والمؤمنات والمسلمين والمسلمات الأحياء منهم والأموات. برحمتك يا أرحم الراحمين.
(الخطبـة الثانية)
الحمد لله حمد الكاملين. والصلاة والسلام على رسولنا محمد وآله وصحبه أجمعين. تعظيما لنبيه، وتكريما لفخامة شأن شرف صفيه. فقال عزّ وجلّ من قائل مخبرا وآمرا: إن الله وملائكته يصلّون على النبي يا أيها الذين آمنوا صلوا عليه وسلموا تسليما.
اللهم صلِّ على محمدٍ وعلى آل محمد. كما صليت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد. اللهم بارك على محمد وعلى آل محمد. كما باركت على إبراهيم وعلى آل إبراهيم. إنك حميد مجيد.
(اللهم أصلح أحوالنا. وأحسِن أعمالنا. وبلِّغنا مما يُرضيكَ آمالَنا. وَوَلِّ أمورَنا خِيارَنا. ولا تُوَلِّ أمورَنا شِرارَنا. ولا تُؤاخذنا بما فعل السفهاء منا. وكُنْ لنا ولا تكُن علينا. اللهم اجعل هذا البلد آمناً مُطْمَئِنَّاً وسائر بلاد المسلمين برحمتك يا أرحم الراحمين).
{وَقُلِ الْحَمْدُ لِلّهِ الَّذِي لَمْ يَتَّخِذْ وَلَدًا وَلَم يَكُن لَّهُ شَرِيكٌ فِي الْمُلْكِ وَلَمْ يَكُن لَّهُ وَلِيٌّ مِّنَ الذُّلَّ وَكَبِّرْهُ تَكْبِيرًا.

[Author]

Posts