[Mare]

#5396

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu.Volili su one,a nisu znali da ih oni mrze.Volili se izmedju sebe,ali su znali da se nevole.Bili su lijepi,pametni,smijesni,bili su jaki zajedno i slabi sami.Oni su ostali jaki”Samo sloga Srbina spasava”.A mi.

[behar]

#5402

….A mi merhametli, pošteni, mehka srca, sažaljivi i lakovjerni. Držimo se one stare mudrosti “prvo kreni od sebe pa češ odmah znati kako je drugome”. A kako je nama? Mislili smo da tako treba, da je tako najbolje. Šutjeli smo. Pa dokle? E sad, kad su nam oči opet otvorene, ne okrećimo glavu nago istinu k’o zmiju u oči gledajmo jer istorija se ne piše samo da bi se, k’o bilo koja druga knjiga, pročitala, nego da bi se iz nje nešto i naučilo. Vala je i vrijeme…..

[Mare]

#5409

Vala je i vrijeme,mozda oprostiti,ali nikad zaboraviti.Nemrziti ali i nevoliti.Gledati prema buducnosti i sjecati se proslosti.One lijepe,predivne.Pored Rakitnice,Podljunom,na Pticjaku,na Topliku,na Podhridu,na maloj i velikoj pecini,na Kolovratu,sjecati se pastrmki koje smo fatali rukama i przili na zari pored Rakitnice.Ali i one proslosti,lose, ruzne i odvratne gdje izgubismo puno i previse onih i nasih iz one lijepe prslosti.Kaze se da je proslost ko sjenka.Nemozes joj pobjeci.Nekad iza tebe,nekad ispred a nekad sa strane ali uvijek prisutna.Buducnost je kao nebo pokriveno maglom,pa neznas dali ce sjati sunce ili ce padati kisa.Buducnost je kao jabuka,rumena,lijepa ,ali neznas dok nezagrizes,kakvog je ukusa.Buducnost jekao lijep san.Dok sanjas sve je lijepo, ali kad se probudis, stvarnost te gleda u oci.Ali neka,treba sanjati lijepe snove.Mozda ce se jednog dana i ostvariti.A ako se ne ostvare…

[behar]

#5415

….a ako se i ne ostvare onda ce zauvijek ostati snovi. Lijepi snovi. A proslos je ostvarena nocna mora, koja me i dan danas proganja i budi iz sna. E zato mi je nekako tesko oprostiti i ne znam da li cu ikada moci! A i ako oprostim, hoce li mi se vratiti moja Rakitnica, pa da se bucnem u nju, da se razhladim nekog toplog augustovskog dana, na bazenu u Zakuli, dok se kartam i tefericim sa mojim jaranima? Gdje su sada moji jarani? Jesul’i to kod Sehe u kaficu ili basketaju na kosarci ili sjede pred kinom i sejre kako se rogaticki begovi i njihove hanume korziraju dok iz “Baste” dopier mio zvuk Hamzine harmonike! Jesu li oni oprostili !?! I hoce li ikada oprostiti…..

[Mare]

#5416

A hoces li ikad oprostiti?Necu i nemogu.Ubili mi babu ,Ubili mi dajdju,Njegovog sina.Ubili moje jarane, komsije,prijatelje.Zapalili moju kucu,a i kuce mojih mi dragih.Silovali nase majke,sestre, rodice,zene.Necu i ne mogu ni oprostiti ni zaboraviti.Ali eto zivot je kao rijeka,tece i ne zaustavlja se.Mislim na moju djecu,mislim na djecu cijelog svijeta.Oni su nevini.Ne bi ih trebalo hraniti mrznjom pa da sutra postanu gori od onih koji su nam napravili toliko zla.Ipak…

[Kaza]

#5420

Ipak treba im reci da bar znaju. Ne moraju niti da mrze niti da prastaju. Oni to ne mogu za nas uciniti ali moraju znati da im se isto to moze desiti. Moraju znati da mozda ovi drugi ne misle tako i svoju djecu pripremaju za neke buduce ratove.
Pricaju im lazi , zaludjuju mitovima koji ce ih ponovo dovesti na isti put. Put mrznje i zlocina. Moraju znati da ce mozda njihovi vrsnjaci poci istim putem za koji su pripremani od svojih roditelja. Moraju znati da se to nama isto desilo mada smo govorili da je to nemoguce jer sta oni imaju sa prosloscu. Moraju znati i da to nikada ne zaborave. Jer ako zaborave…

[ponekad ovdje]

#5426

–
Bas si otvorio dusu, jako lijepo.

Mare napisao:

Vala je i vrijeme,mozda oprostiti,ali nikad zaboraviti.Nemrziti ali i nevoliti.Gledati prema buducnosti i sjecati se proslosti.One lijepe,predivne.Pored Rakitnice,Podljunom,na Pticjaku,na Topliku,na Podhridu,na maloj i velikoj pecini,na Kolovratu,sjecati se pastrmki koje smo fatali rukama i przili na zari pored Rakitnice.Ali i one proslosti,lose, ruzne i odvratne gdje izgubismo puno i previse onih i nasih iz one lijepe prslosti.Kaze se da je proslost ko sjenka.Nemozes joj pobjeci.Nekad iza tebe,nekad ispred a nekad sa strane ali uvijek prisutna.Buducnost je kao nebo pokriveno maglom,pa neznas dali ce sjati sunce ili ce padati kisa.Buducnost je kao jabuka,rumena,lijepa ,ali neznas dok nezagrizes,kakvog je ukusa.Buducnost jekao lijep san.Dok sanjas sve je lijepo, ali kad se probudis, stvarnost te gleda u oci.Ali neka,treba sanjati lijepe snove.Mozda ce se jednog dana i ostvariti.A ako se ne ostvare…

“Ali i one proslosti,lose, ruzne i odvratne gdje izgubismo puno i previse onih i nasih iz one lijepe prslosti.”

….Sve boli dvostruko:
sto je proslo i sto je nestalo
svijeta u kom se zbivalo.
I nas, negdasnjih, znaci, danas dvostruko nema.
A sjecas li se kako smo, spocetka rata,
cvrsto se rukovali, kao da jedni drugima cestitamo
sto jos nijesmo lesevi? Kako smo, osmijesima,
jedan drugome govorili:
Jos si ziv, znaci, e jesi me,
svecica ti, obradovao time, a mislio sam, bogme,
davno si jamu napunio, e vala nek si ziv,
ko zna zasto bi to moglo biti dobro.
Sad nas dvostruko nema.
Ne, nego trostruko:
nema nas u drugima, ni drugih u nama.
Iselili smo iz sviju, svi iz nas iselili….

Marko Vesovic

…a vi nastavite dalje…

[behar]

#5428

Kaza napisao

Ipak treba im reci da bar znaju. Ne moraju niti da mrze niti da prastaju. Oni to ne mogu za nas uciniti ali moraju znati da im se isto to moze desiti. Moraju znati da mozda ovi drugi ne misle tako i svoju djecu pripremaju za neke buduce ratove.
Pricaju im lazi , zaludjuju mitovima koji ce ih ponovo dovesti na isti put. Put mrznje i zlocina. Moraju znati da ce mozda njihovi vrsnjaci poci istim putem za koji su pripremani od svojih roditelja. Moraju znati da se to nama isto desilo mada smo govorili da je to nemoguce jer sta oni imaju sa prosloscu. Moraju znati i da to nikada ne zaborave. Jer ako zaborave…

…onda nepostoje, ko nema proslosti onda nema ni sadasnjosti a o buducnosti da ne pricam. Moja sadasnjost je stvorena na mojoj proslosti a moju proslost su stvarali moji otac i mati i njihovi roditelji, al’ mi ne rekose kako pa ja sad nemam sadasnjosti a o buducnosti da i ne pricam. O proslosti citam, ali je malo kasno, a da sam znao, da smo svi znali, da nam je receno, sad bi bezbeli kahvelenisali kod Mahira u ascinci ili u Bagremu kod cifuta il’ pred radnjom Zike sahacije ko sto radise nasi prije dvadesetak godina. Zato ne cuti nego ne prestaj pricati, pricati o proslosti, pricati o istini, a ti sine moj, djeco nasa, slusajte i pamtite, pamtite i zapamtite, zapamtite i ne zaboravite, jer ko nema proslosti nema ni buducnosti a buducnost…..

[Mare]

#5430

Buducnost ja kao krov na kuci.Djedo podigo temelje,babo zidove a na tebi je odgovornost da podignes krov.Buducnost je kao vocno drvo,Djedo stablo,babo grane a ti Behar koji ce dati nove,jabuke,kruske,breskve…A sve imaju zrna iz kojih ce se novo drvo roditi.ZAto vas molim.Nedajte da bilo ko jede vase jabuke,kruske,breskve…Oni nece posijati zrna da izraste novo stablo.Oni ce..

[Kaza]

#5438

Oni ce saditi, kao i uvijek , sjeme mrznje. Oni i ne znaju drugacije. Genocid je njihov izum.
Okreni se Bosnjace malo nazad i pogledaj sta se desilo tvome pradjedu , djedu , ocu , braci i sestrama. Godinama, desetljecima, stoljecima. Proslost je tvoja sadasnjost a i buducnost. Ako se ne okrenes beli neces imati buducnosti.
A buducnost je nesto lijepo , nesto o cemu se sanja. Lose buducnosti nema jer se o njoj sanjari a sanjariti se ne moze ruzno. Cim se nesto dogadja to vec neprimijetno prelazi u sadasnjost a istog momenta kada se desi to vise nije ni sadasnjost nego proslost. Okreni se Bosnjace u proslost, gledaj i pamti . Tamo ti sve pise i tamo ti se sve samo kaze.

Ako ne znas …

[behar]

#5442

……odakle si doš’o onda ne znaš ni kuda ideš, zato se uvijek sjeti mjesta odakle si kren’o. Sjeti se Rogatice i ljudi koji je praviše čaršijom kakva nekad bijaše. Sjeti se ljudi čije se kosti ne mogu naći, pronađi ih u svojoj prošlosti i oživi u svojim uspomenama. Nedaj da se zaborave, da ih vrijeme uništi k’o dušmanska ruka, i spomeni ih kad ti se god za to ukaže prilika, spomeni Somu, spomeni Skiba, spomeni Ruleta, sve ih spomeni. Nedaj ih vremenu, nikom ih nedaj, jer dok su stobom pa makar i u uspomenama, znaj da si na pravom putu a pravi put je…….

[Mare]

#5445

trenutno zastao u Parizu ,Londonu,Tilburgu u Australiji,u Americi a srce,srce ostalo u Rogatici.A srce,srce je sve.Voli,mrzi,nostanglicno je srce.Mozak razmislja,srce osjeca.Mozak hoce da ostanemo tamo gdje smo,srce hoce da se vratimo odakle smo.Iz neke zemlje seljaka na brdovitom Balkanu.I nemojte se stiditi da to kazete vasim Americkim,Francuskim,Australijskim,Holandjanskim I ostalim vasim novim komsijama i prijateljima.Jeste ja sam doso iz jedne zemlje seljaka na brdovitom BalkanuJeste ja sam iz Bosne,iz Rogatice.I vdjeces…

[behar]

#5450

…….svijetlo na kraju tunela, vidjet ćeš svoju budućnost, budućnost svoje djece. Budućnost u nakoj drugoj zemlji, daleko od brdovitog Balkana, daleko od prošlosti, daleko od snova, daleko od Rogatice, Rogatice kojoj bi htjeli da se vratimo, da nastavimo prekinuto, da popravimo porušeno, da pokrenemo zaustavljeno, da oživimo mrtvo, da oprostimo, zar da oprostimo!?! Daleko od Rogatice koje više nema,koju možeš naći samo na jednom mjestu – duboko u našim srcima. A dok je tamo……

[Kaza]

#5452

…bice i nje. Nase Rogatice koje vise nema. Ona postoji samo u nasim srcima.Nasim sjecanjima na njene najbolje sinove koji joj svoje zivote poklonise. I neka se niko ne cudi sto ovdje dane provodimo u nasoj virtualnoj Rogatici. Jedino tako je moguca nasa Rogatica nekad, sa svima onima rasutim po citavom svijetu i sa svjezim sjecanjima u nasim srcima na one kojih vise nema.
Rogatica danas postoji sa nekim novim ljudima koji zive svoje zivote sa novim obicajima i navikama. Oni je i ne osjecaju niti znaju sta je ona nekad znacila. Ne znaju citati njene poruke koje izbijaju iz svakog kutka, ulice, njene porusene kuce, njenog sunca sto se ujutro rano pomoli iza Tmora a popodne zamakne iza Ljuna. Samo njeni gradjani znaju i osjecaju ali sute jer na sebi nose jedan dio krivice sto ona vise ne postoji onakva kakva je bila.
Znaju a ne govore. Da li iz stida ili nekog laznog ponosa ne bih znao reci. Ali ako u njima ima imalo covjecnosti oni tu krivicu u sebi duboko prezivljavaju pa makar to nikad ne priznali.

A da li ce ikad priznati ….

[Anonymous]

#5453

Ja priznam i umrijecu nesretan sto se ovo dasilo i sto vise nikad necu u Rogatici zivjeti.

[Author]

Posts