[Anonymous]

#4485

Jednom prilikom jedan car išao u lov sa svojim najboljim prijateljem. Njegov prijatelj koji je išao pored njega slučajno opali iz puške i tako rani cara u ruku gdje ovaj izgubi dva prsta. Cara je to jako naljutilo pa zatvori prijatelja u zatvor. I onda nakon nekog vremena opet krenu sa svojom svitom u lov, ali ovoga puta ih napadoše ljudi iz plemena ljudoždera i zarobiše i cara i ostale. Nije prošlo mnogo počeli su jednog po jednog da ubijaju i kuhaju i peku i tako dođe red na cara. Međutim, kada su ljudožderi vidjeli da car nema dva prsta u jedne ruke pustiše ga jer su to smatrali lošim znakom. Pojesti osobu koja nije čitava izaziva kako su oni mislili srdžbu njihovih božanstava. Car sav sretan brzo se vrati u svoj dvorac i odmah naredi da oslobode njegovog prijatelja jer mu je kako mu je kasnije rekao spasio život. Na to prijatelj njegov reče:” Ne hvala Allahu koji je i mene i tebe spasio”. – Car se začudi i upita: ” Pa dobro Allah je mene spasio preko tebe i tvoje slučajne nesreće a kako si ti spašen?- Ovako- reče prijatelj- kao što znaš ja sam stalno išao s tobom u lov, a da me nisi bacio u zatvor i ja bih tamo bio s tobom mene bi pojeli jer sam zdrav. Zato hvala Allahu koji nas je obojicu spasio”.

[mirsad_d]

#14503

Jasminka Mulaomerović u svom putopisu GEOGRAFIJA BOSNAE PRIMA – SVETO DRVEĆE piše o tome koliko je poštivanje drveća bilo jako, veoma rašireno i duboko ukorijenjeno u raznim kulturama, pa i kod nas u Bosni. Ona navodi kako je neki hodža Barlov, negdje oko 1925. godine, zabranio paljenje lila (trešnjeve kore) uoči Petrova u selu Živaljevićima kod Rogatice, koje je u to doba brojalo oko 100 muslimanskih kuća. Uradio je to tako da je lilaše s toljagom u ruci rastjerao. Iza toga niko više u tom selu nije pokušavao paliti lile.
Gdje su sada muslimani iz Živaljevića, a i okolnih rogatičkih sela, samo oni znaju.

[Author]

Posts