Primirje – priprema ofanzive
Od potpisivanja primirja moja razmisljanja su bila vezana, gotovo 100 % za pripremu oslobadjanja Visegrada. Uz odobrenje komandanta, poslao sam, uz do sada najkvalitetnije pripreme, ekipe u izvidjanje pozicija oko Visegrada. Prethodnim detaljnim izvidjanjima dobijen je veci broj podataka koji su ovim izvidjanjima potvrdjeni, a izvidjacke grupe su ponovo bile u Crnom Vrhu i Dobrunu, potpuno uspjesno izvrsile zadatke u velikoj neprijateljskoj dubini. Izvidjanja su vrsena i sa Butkovih stijena, iznad samog Visegrada, a i sa linije odbrane. Pratio se svaki korak neprijatelja. Borci su vrlo sretno i spretno ulazili u neprijateljsku dubinu i vrlo rijetko imali probleme u izvrsavanju tih slozenih zadataka. Ipak, u prikupljanju ovih podatka u povratku na slobodnu teritoriju, ranjen je vrstan izvidjac, izuzetno dobar inzenjerac i komandir u bataljonu, “Dzemo”, Mustafa Setkic, ali se izvukao uz pomoc saoboraca iz jedinice i donio znacajne podatke iz uze gradske zone Visegrada. Mustafa je operisan u bolnici i noga mu je spasena. Ostale pripreme su isle ubrzano i prekidane su samo u svecanostima obiljezavanja godisnjica formiranja bataljona “16.maj” i bataljona „Lim” 16.i 25.05.’93.godine. Ove godisnjice su obiljezene vrlo skromno, a za 29.05.93 se pripremalo nesto bogatije obiljezavanje godisnjice brigade, a zatim, ako ne bude vecih prepreka i zabrana dejstava, izvest,cemo po mojim nadanjima i najvecu bitku do sada: uci u Visegrad i osloboditi ga, spojiti se sa zepskom brigadom i barem ne dozvoliti neprijatelju prelazak sa desne obale Drine na lijevu. Kolikoje moguce, iskoristiti Drinu kao prirodnu prepreku.
Oslobadjanjem Visegrada rijesili bismo i problem struje, a cetnicima onemogucili koristenje iste sa HE Visegrad. Sve se odvijalo po mojim pretpostavkama, a ova zamisao se drzala u strogoj tajnosti. Priprema i razrada odluke komandanta IBOG-a je trajala desetak dana uz stalne dopune kako su pristizali novi obavjestajni podaci, a po toj odluci, oko dvije hiljade boraca je iz svih jedinica IBOG-a i iz zepske brigade trebalo ucestvovati, planirana su dva forsiranja Drine u Slapu i ispod Hamzica, puno kvalitetnih i novijih iznenadjenja, a najvece efekte su trebale imati zasjede. Na prostoru Medjedje su stigli Zenga sa ekipom, Zakir sa ekipom, Sobo Rasid sa odsustva, zatim Esad Ohranovic i Ismet Sepo uticajni politicari i gradjani, vratili se iz Slovenije,Austrije a Mirsad Sendo iz Visokog. Svi oni su dosli u pravo vrijeme, kada najvise trebaju. Medju onima koji su donijeli tu tesku “musku”, patriotsku odluku bio je Sepo Ismet, ugledan gradjanin iz Visegrada, covjek koji je obavljao teske razgovore sa Ojdanicem, komandantom Uzickog korpusa, po ulasku ovog Korpusa u Visegrad. Nakon tih razgovora uslijedio je sporni povratak gradjana u Visegrad u organizaciji jos spornijeg Foruma gradjana, a sve u ime poslusnosti i povjerenja prema dokazanom neprijatelju.
————————————————–
Svaki borac, svaka puska ce puno znaciti uskoro, razmisljao sam pod opterecenjem da li ce primirje koje cetnici krse biti razlog da nam se ne odobre dejstva iz SVK iz Sarajeva. Kao prva pojedinacna stimulativna mjera a viseg nivoa za dan brigade trebalo je da se dodijeli odredjeni broj “Zlatnih liljana” koje je nacelnik WK urucio meni da podijelim borcima brigade po svojoj odluci, ali u medjuvremenu, u razgovorima sa komandantom Buljubasicem, shvatio sam da to moze imati i lose refleksije na borce drugih jedinica koji su u znatno manjem broju zasluzili do tada ta velika priznanja.
Oko dodjele “Zlatnih ljiljana” smo trebali da preciziramo zajednicko rjesenje na sastanku komandanata brigada i Komande IBOG-a. U jednom pokusaju, znatno ranije, nije bilo uspjeha jer su svi trazili previse, sto je pokazalo koliko se neobjektivno cijene i uvazavaju rezultati jedinica i pojedinaca u tim jedinicama, a sto je vec veliki problem. Svu takvu dobru atmosferu iznenada je 26.05. a posebno 27.05.93. prekinulo zestoko granatiranje i napadi cetnika na liniju odbrane 1.rogatieke brigade i 1.Svbr. Odluku cetnika da prekinu primirje smo ocekivali, ali ne ovako brzo i ne odmah pakleno granatiranje, vec podmuklo, da se ne zna ko je prekrsio primirje. Ovih dana komandant IBOG-a, na zahtjev za otpocinjanje ofanzivnih dejstava od Staba vrhovne komande, dobija odgovor da moramo postovati primirje, a da budemo spremni da uzvratimo ako cetnici napadnu. Ocekivali smo da ce za dva-tri dana biti drugacije stanje i da ce uslijediti pozitivan odgovor po upitu za aktivna borbena dejstva, za napade, jer su cetnici svuda vec poceli naglasenije krsiti primirje. Godisnjica formiranja brigade je bio datum do kog su pripreme za nas pohod trebale biti zavrsene, a sami pocetak napada je trebao uslijediti najkasnije 02.06.’93.godine, na godisnjicu bitke u Rohcima. Stvarno stanje ipak nije bilo alarmantno 26.05.’93. ali vec 27.05.93. u izvjestajima iz 1.rogaticke brigade, prijavljeno je povlacenje nekih jedinica sa dobro uredjenih linija na Pokreveniku i sire na rezervne koje po poziciji a pogotovu uredjenosti, nisu ni blizu davale
sigurnost kao prethodne. To je, u stvari, bila priprema izvjestaja da su linije odbrane pukle, ali da to ne bude odjednom. Pripremao se teren za postepenu pripremu novog izvjestaja o padu linija odbrane.
Nastavice se