Meremislje
Na svakoj poziciji koju smo posjedali imali smo makar okviran plan napada na neprijatelja i cesto su nase odbrane bile aktivne, sto je neprijatelja dovodilo u znatno tezu poziciju od planirane. Ponekad mi je bilo tesko donijeti odluku, koja dejstva prije poduzeti, u kom pravcu, kada su u pitanju nasi napadi. Komandire nizih jedinica sam pozivao na referisanje. Prijedlozi mojih pomocnika i komandira su cesto bili u duhu moje, vec pripremljene, odluke. Ponekad su u kasnim nocnim satima komandiri dobijali zadatak da ujutro postroje jedinice, prenesu zadatak, i odmah idu na izvrsenje. Po mnogim elementima brigada je bila manevarska i oslobodilacka, vec od svog formiranja. Zapovijesti za izvrsenie b/d nisam imao kada ni okvirno napisati, a kamoli spustiti u pismenoj formi do nivoa komandira voda. Ipak, ovaj koncept za bitku na Meremislju sam uspio, bar djelimicno, definisati u rukopisu. Sa pozicije Meremislja cetnici su artiljerijski vrlo precizno ugrozävali centar Medjedje, unistivsi gotovo sve stambene objekte i ubivsi nekoliko civila potpuno paralisali kretanje u toku dana, pa je stanovnistvo moralo napustiti objekte u centru. Dio stanovnistva je preselio za Gorazde, a vrlo malo se dislociralo u drugi, sigurniji dio Medjedje. Velika greska napravljena je nakon oslobadjanja Brodara, sto nismo uzeli liniju Golo brdo-Bujak, a Brodar nam vise ne bi bio bitna pozicija. Priprema bitke za Meremislje je trajala vise od petnaest dana, a izvidjanja su u kontinuitetu trajala oko trideset dana.
Na izvrsenje se polazilo vec dva puta i odustajalo, jer je neko kasnio ili je nesto nedostajalo. Uspjeh je bio izdvojiti iz jedinica potreban broj boraca i oruzja za bitku a istovremeno biti na linijama odbrane. Lovacka puska je zlata vrijedna. Odluka je tako pripremljena da je najteza faza bitke neprimjetno uvodjenje jedinica cetnicima na blizinu od petnasetak metara i to se mora nocu, kroz sumom obrasla podrucja, korak po korak ili danju, uz dobru maglu. Uvodjenje jedinica petnaestog na sesnaesti izvrseno je nesto sporije od planiranog vremena, necujno, uz koristenje prirodno gusto obraslog sumskog prostora, potoka i uz veliku pomoc vodica. Sinhronizacija kod uvodjenja jedinica do pozicija za juris sa iznenadjenjem nije postignuta pa su neke jedinice dugo cekale na prijavu gotovosti za napad ostalih i moje odobrenje za pocetak napada. Nesto, sto nisam predvidio, je omogucilo da to cekanje i prilazak na deset do sto metara cetnicima bude neotkriveno. Magla nam je bila presudna pomoc, jer prakticno smo cetnicima bili uz satore na pocetku naseg napada. Kombinovana ekipa iz svih bataljona bila je jacine dviju ceta, ali je u sastavu bila kvalitetom najjaca do sada u jednoj bici. Hodza je vodio svoje iz “Vatre,” Zakir Jamak diverzante iz “Cola” Hajro Lagumdzija najbolje iz Lima,” Fahro Racic odabrane iz 16. maja.” Sa
———————————————–
komandnog mjesta Kosticka gradina uz pragu i PAM i MB 82 mm, koj im je bilo potrebno ostvariti podrsku ispred nasih snaga i cetnicima ubrzati bijeg i predaju, pratio sam pripreme za pocetak napada i davao dodatna kratka naredjenja.
U sifrovanju elemenata za komuniciranje sredstvima veze, pocetak napada je bio poziv na kahvu. Ubrzavao sam pocetak napada plaseci se da neko bude otkriven i da bitka pocne kobno, jer bi tada bilo tesko nastaviti. Faktor iznenadjenja bi vec tada bio izgubljen, a bitka je planirana, u velikoj mjeri, na faktoru iznenadjenja. Na sredstvima veze najcesce mi se javljao Hodza u svom stilu: “Jesi li pristavio?” “Je li provrela?” “Je li dosao neko od ahbaba nasih?” “Reci him da pozure eto i mene, imam him svasta-nesta pricati.” To je malo dosadilo ostalima pa su traizili od mene da Hodza dodje na tu kahvu, ako ne dodje da ce oni popiti i bez njega. Osjetio sam da im je gusto i da mogu biti otkriveni i pozurio Hodzu sa pripremom. “Hajde prijatelju zalivena je, ne cekam te vise,” rekoh na kraju, a on mi rece “Pamuka imam puno, ubio se za jorgana, meni smeta ne znam sta cu sa njim.” Taj pamuk je bila magla i Hodza nije imao preglednost za kompletan logor pa nije smio poceti bitku. Negdje oko desetak minuta prije dvanaest sati, 16.10.92. pocela je brza sahovska partija. Nakon sto je vjetar rastjerao maglu, a svi potvrdili spremnost, dao sam znak da je kahva nasuta. Bitka moze poceti! Za pola sata postignut je osnovni cilj: ovladano je sedlom Meremslja, a mnogi cetnici nisu mogli pobjeci. Preko dvadeset je ubijeno, a bilo je i zarobljenih: medju njima Brane Simsic Crni, predratni drug mog brata Halila. Ipak, zarobljenik za rasplet je bio Mico Obradovic. Vazio je i prije pocetka agresije za potencijalnog vojvodu i ispunio ocekivanja. Eto, zarobljen bijase iznenada, käo i njegovi saborci, sportasi iz FK “Drine”: Mimo Stanojevic, Rosic i ostali koji pred agresiju cesto igrase u zajednickom timu sa Fahrom Racicem, Ramizom Nuhanovicem Ramgom i ostalim fudbalerima Bosnjacima. Oni zaigrase zivotnu igru u ime drugih, vjerovatno nesvjesno protiv sportskog duha, da pobiju i uniste svoje saigrace i sve njihovo. Danas ih sudbina prekide u tom nastojanju, a u posljednjoj utakmici su potpuno nestali bez mogucnosti nove sanse. Vjerujem da to nisu mogli povjerovati. Eto, neki su uspjeli i pobjeci.
Moj komsija Tanaskovic Slobodan, kako rece u saobracajnoj sluzbi prisilno mobilisan, a uhvacen sa PASP-om 7,9 mm, snajperista, kaze da nikoga nije ubio niti je nosio oruzje, nego su mu to utrpali. Moguce je sve kod njih. Pitam ga za moju gluhonijemu sestru koju su “cetnicki vitezovi” zarobili, kao neprijatelja “ugrozenog” srpskog naroda. “Ne znam nista, komsija, vjeruj mi,” i poce moliti da ga puste da on nije za vojsku. Utvrdivsi da stvarni ljekarski nalazi nisu dobri, podvrgnut je terapiji, ali prethodno zaradjena upala pluca ili TBC su bile kobne za njega, mada ni on, kao ni
——————————————
ostali, nije zelio rat i nije ubijao.”Jah” Sve u bici se odvijalo kako je planirano a starjesine i borci su bili izvanredni. Tesko je bilo izdvojiti najbolje. Ipak, Hodza i Zakir sa svojim borcima su napadali na glavno uporiste i tu je zarobljen najveci plijen. Hajra Lagumdziju nisam cuo dugo vezom pa sam bio zabrinut, ali ni kod njega nije bilo problema. Zadatak je potpuno izvrsen kao i kod Fahre Racica, koji je u ovoj bici pokazao da izrasta u oficira velikog profila. A prije cetiri mjeseca i pet dana na Bajram u Crnom Vrhu, zmirio je dok je ispaljivao prve metke na cetnike.
Ucinak prage i PAM-a sa komandnog mjesta je bio vrlo znacajan. Ovaj put su cetnici bili kao u kosnici. Ipak, manji broj ih je uspio pobjeci. Uvazavajuci iskustva iz prethodnih bitaka, izdao sam naredjenja oko ciscenja terena i uspostavljanja nove linije odbrane oslobodjenog prostora. Poslije tako efikasnog izvrsenja se moglo narediti gonjenje neprijatelja. Motiva nije nedostajalo. Jedinice spremne, ali puno neizvjesnosti u podrucju obraslom visokom sumom i tesko uvezivanje jedinica u dejstvu te ukupno nejasna situacija ispred oslobodjenog Meremislja prema Drinsku, bili su razlozi koji su bitno uticali da ne naredim gonjenje. Moja udaljenost i nemogucnost da licno krenem sa jedinicama u tu novu bitku je odlucujuce uticala. Euforija je obuzela sve borce i starjesine. Pretresanje oslobodjenog terena, trazenje cigareta, hrane, odjece, uniformi i oruzja je vrseno bez komande sto je u tim situacijama bilo za ocekivati. Naredio sam da se posjedne linija od Bujaka do Golog brda, a posto su sve jedinice vec umorne, odlucio sam da u noci sesnaestog na sedamnaesti “Cole” ostanu na navedenoj liniji. Po prethodnom dogovoru sa Hodzom, a u znak radosti i uspjeha, ispucao sam u rafalu trideset metaka iz Trtetove puske, da je bar jednom ocisti, jer on, izgleda, nece iz nje metka ispaliti.
Cetnici iz okruzenja, koji su trazili prostora da pobjegnu kroz jos neuspostavljenu liniju, su iskoristili priliku i zarobili Samardzic Muharema i ubili tri nasa borca u toku izvlacenja. Nasi borci se nisu nadali da cetnika tu jos ima cetiri sata poslije bitke. Sustinska greska je nase prerano opustanje i gubljenje situacije na bojistu. Ovo je bila ogromna gorcina koju smo dozivjeli. Nakon briljantne bitke vrlo tezak gubitak.
Koncept za bitku na Meremislju
Nastavice se