-
Miris Ramazana.
Juce bijah u Rogatici. Obidjoh nase porodicno mezarje proucih fatihu mojoj Muniri, mami dedama i nenama i njihovim kabur komsijama. Moj jaran Zambi i ja uredismo malo mezar moje Munire i mame a ostali mezari su starijih datuma pa su se davno vec slegli.
Negde u popodnevnim satima pozurih kuci koda me goni na stotine sejtana, zurim, sutra je ramazan pa se insan treba pripremiti. Vec sam javio Edibu za bojler da je ugrijan kad dodjem kuci. Tako i bi, malo odmorih pa pod tus. Vec nekolko godina uzivam u aksamskim ezanima koje slusam sa obliznjih munara dog ispijam bosansku kahvu. Taman u sami aksam miris kahve nadjaca miris halve. Miris se sve vise i vise sirio i bio jaci. Boze mili,pomislih, samo moja kuca nece zamirisati u ovoj mubarec veceri. Nema je ko napraviti,nema mame, nema Munire. Suze se same otkidose a navalise sjecanja. Pricala mi je mama da je od 1939 godine godine pruzela od svoje svekrve a moje nene rahmet him dusi, pravljenje halve. A pravila se za svaku mubarec noc koja dodje u toj godini. Puno kasnije to ce od moje mame preuzeti moja Munira i eto sve do svog preseljenja tako i bi. Munira bi uz ramazan svako drugo ili trece vece pravila halvu,govoreci,hajde Bogati da se malo zasladimo poslije iftara, iako je uz ramazan pripremala razne kolace. I eto nakon vise od sezdeset godina tradicije doceka mubarec dana u nasoj kuci uz halvu i bogatu trpezu, eto sad gotovo nema vise. Tako sjedim na terasi sav uplakan i u svojim mislima cuh Ediba kako govori, Hajde tetka, Bujrum, otkud ti sad. Skocih sa one stolice da uletim u kupatilo da se umijem da nevidi suze moje. Kad ono moja dobra svastika Emina, cesto nam dodje da se nadje pri ruci kako ona kaze, ako sta zatreba. Vala sam mahsuz dosla da vam malo napravim halve, eto da kuca zamirise, veli moja svastika. Ja malo napravila nama pa mogla sam malo i ponijeti al nescedoh, velim, vala odoh dole pa cu ja to zacas. Moj Edib skoci odmah da iznosi sta treba tetki za halvu i u tihni cas i nasa kuca zamirisa halvom. Mi uzesmo recept pa ce i u buduce InsAllah nasa kuca u mubarek dane mirisati halvom.
Ja molim Allaha dragog da na moju mamu i moju Muniru spusti svoju milost i da him pokaze put do Dzenneta i da ih obraduje lijpim Dzenetom. AMIN.
Vise od osamdeset godina ucenja u KUR`ANU.
Vakat je ustajati, vec je haman osam sati, valja kahvu pristaviti i sa babom kahvenisati. Ulazim u dnevni boravak,
-Uranijo naspavo babo, a on otpozdravi dizuci ruku.
Takav je nas jutarnji pozdrav vec godinama. Tek kasnije kad preselami i kad kahva zamirise na stolu krenuce nas muhabet.
Kad si usto i jesil mogo spavati zapitah ja uz prvi srkaj kahve. Bogme ko i svako jutro, porano sam usto, uzo abdest klanjo rani sabah i uzo Kur’an uciti.
Gledam babu, cini mi se da svako jutro dok pijemo kahvu primjetim na njegovom licu ili rukama boru vise ili dublju.. Sta ces godine cine svoje. Nasabiro Ahmo devedeset i jednu a jos je kuvetli, dao mu dragi Bog lahku starost. Malo malo pa pita , kako li ce sutra vrijeme biti hocu li ja moci u Rogaticu. Okrene se opet I nastavi uciti u Kur’anu. Gledam babu i prisjetih se njegovog kazivanja o vjeri o njegovom pohadjanju mejtefa i pocetku ucenja u Kur` anu. Jednom mi se pozali kako mu je naj zalivije sto mene nepoduci jal Ediba ucenju u Kur`anu.. Govorio je: “More biti da ce se nakon trista a mozda i vise godina ucenja Kur` ana u nasoj kuci, sa mojom smrti i zavrsiti. Prico mi je i kako je njega njegov dedo poducavo harfovima a kasnije i babo i kako je naucio harfove prije nego slova. A klanjati je naucio prije nego ce u skolu poci. Prica kako bi sa dedom iso u tekijsku djamiju na svaki vakat osim sabaha (nije ga dedo htio buditi)i da je vec tada klanjo sa ostalim dzematom.
Eto imadoh zelju u ovim ramazanskim nocima ispricati jednu pricicu o mom babi Ahmi koji se vise od osamdeset godina posvetio ucenjem u Kur`anu, Namazu i Ramazanu. I ovaj osadeset i neki ramazan zapoceo je postom. Pa molim dragog Allaha da mom babi da zdravlja, snage i volje da i ovaj ramazan isposti u zdravlju i rahatluku.
- You must be logged in to reply to this topic.