Sloboda, ali ne bez oružja!!!Srijeda, 19. maj 1993. god.
Uplovio je, tako da kažem, još jedan konvoj humanitarne pomoći od jedanaest kamiona. Danas je došao i rekoše da su najavili da će redovno svake sedmice dolaziti po jedan konvoj hrane i lijekova. U centru Žepe, od kako je nastupila sloboda, svakim danom se mogu vidjeti stotine ljudi, koji se skupljaju s razlogom ili bez razloga. Svima je pao crni veo sa očiju. Svima je ovo proljeće procvjetalo mnogo ljepše nego inače i spava se mirno i spokojno, mada mi u pograničnim dijelovima još uvijek sve ovo shvatamo malo drugačije i oprezniji smo. Nismo se još opustili u potpunosti i ne možemo a da se još kao po navici čuvamo na svoj način. A kako bi mogli vjerovati Srbima i kako da znamo koliko UN predstavlja prepreku u njihovim namjerama, a jedno drugo saznanje me mnogo zabrinulo i ovu demilitarizaciju ne vidim realnom i vjerodostojnom. Kažu da će granica te DM zone ići starom prugom od Brezove Ravni do Ribioca. U tom slučaju posjed na kojem ja živim (Petov Do), još nekoliko kuća do Ribioca i pola sela Ribioc, neće ući pod zaštitu UN-a, jer nije unutar DM zone. Po meni to znači da, bilo što da se desi sa nama, četnici neće snositi odgovornost i to je faktički predato na njihovu dragu volju šta će s tim mjestima učiniti. Slobodna teritorija Žepe sužena je i bukvalno oduzeta od strane UN-a i koncentrisat će pažnju samo unutar DM zone.
Shodno spomenutom, naš komandant je bio protiv takvih odluka, ali uzalud, tako da je on naredio svim jedinicama da se ne smije napustiti kontrola teritorije, koja pripada ili ne pripada DM zoni. Poručio je da se ne predaje ispravno i dobro oružje, već samo ono koje nije u upotrebi ili je suviše staro. Nije mi jasno kako će se opravdati sa čim smo se branili tolike dane, jer i budali je jasno da će to biti veoma mala količina, ako narod bude htio da predaje. Ja lično pozdravljam takvu odluku pa kako bude. Naredio je da se otpočne sa kontrolom terena, poslije ove pauze, da se krijemo od posmatrača UN-a, UNPROFORA i svih stranih faktora koji se kreću u vozilima ili pješke, a takvih je na svakom koraku. Upozorio je da se mora početi sa izgradnjama skrivenih logora i položaja, koji bi mogli poslužiti u vanrednim situacijama. Znači, on kao komandant naše Žepe ne vjeruje u ovaj mir, u ovu zaštitu i obećanja. Mislim da je u pravu i samo tako možemo biti sigurni.
Bilo što da se bude dešavalo, ja ću biti pod velikim pritiskom vlastitih obaveza u kojima moram istrajati i ostati na nogama. Sve obaveze koje su bile podijeljene na dva čovjeka, godinama, sada ostaje sve na mojim plećima, a i već je odavno. Moram da brinem o svemu i da održim porodicu na normalnom nivou. Kao prvo moram izvršiti do kraja preseljenje, kojeg nadam se, neće više biti. Električne energije sigurno dugo i dugo vremena nećemo imati, stoga, moram obezbijediti drva za cijelo ljeto i zimu. Proljetne sjetve tek smo započeli. Moraju se završiti i taman kad se završe dolazi na red koševina pa ponovo jesenje berbe i skladištenja. Bolje mi je da ne mislim koliko ću da imam posla i obaveza u narednom periodu. Moje druženje sa mojim Dnevnikom će sigurno biti rjeđe, ali će se ipak naći vremena i za bilježenje.
Nastavice se