–
Nemir
Neki putevi kojim prolazih
su neprolazne
duboke rane.
Opet
put svaki oko zarobi
i donese zapah pouke.
Dok je žega doticala svaku stvar
ko sumnjičavi carinik
za nečim je
suhom usnom tekla rijeka žeđi.
Na putu, sretnog
nije me gonila faraonova vojska
a nemir je (uvijek iznova) dolazio
kad proljetni vjetar
otvori
prozor.
Mustafa Širbić
