Drvena cipela
Jednu staru drvenu cipelu bacili su na smetljište. Bila je već izlizana, uz to i prljava, ali najgore je bilo to što se njena parica slomila. A jedna cipela, zna se, nikom ne treba.
“Oni su me bacili, – razmišljala je drvena cipela – ali ja se ne osjećam beskorisnom. Moram oprobati sreću.”
Tako se drvena cipela otisnula i kliznula niz snijeg. Malo poslije naišao je jedan dječak i ugledao cipelu.
“Baš mi tako nešto treba! – uzviknuo je. – Po podne je takmičenje u raznim vještinama. Pokazaću drugovima šta umijem!”
Kod kuće je oprao i očistio drvenu cipelu, pa je lijepo išarao, a u sredinu stavio katarčicu sa jedrom. Tako je od stare cipele postala nova jedrilica.
Na takmičenju je osvojio prvu nagradu, a mala drvena cipela bila je srećna što je opet postala korisna.