S R E B R E N I C A
Klanjam ti se SREBRENICE,
Klanjam ti se moja mucenice,
Klanjam ti se moja pacenice
Klanjam ti se moj najveci bolu
Jer,
Mene sve rane tvoje bole,
Mene sve rane –
Moga naroda bole.
Klanjam ti se zeno
Jer u tebi, ja vidim sve ZENE Srebrenice,
Sve majke, Sve kceri, Sve sestre moje
– Sestre po bolu –
Klanjam ti se zeno
Jer u tebi, ja vidim SVE,
Sve neprospavane noci,
Cekanje nekoga ko ti vise nikada nece doci;
Ali, ti ga ipak cekas
I svoju nadu nedas nikome
Jer sjecanje i nada ti je sve – sto ti osta od njega.
Osluskujes korake
nebi li mozda i njegov prepoznala
medju hiljadama drugih koraka;
Pricinjava ti se njegov glas,
Osmjeh i njegovo najdraze lice
medju hiljadama drugih lica.
I budna ga sanjas
Bez dodira ga milujes,
Sutnjom mu govoris – da ga volis,
– vise od sebe same,
vise od beskraja, vise od vjecnosti -.
Pitas se po ko zna koji put
Da li ga je bilo strah?
Da li ga je boljelo?
Sta mu je bila poslednja misao?
A mozda, mozda je ON
Ipak negdje ziv, mozda, jer on je tvoj…
I sanjas mu mezar –
a jos mu se zivom nadas
I sanjas mu dzenazu –
a jos mu se svadbi nadas
I sanjas ga u dzennetu –
a jos uvijek se nadas da ces ga sresti ovde – prije dzenneta.
Kad njega ti ubise,
ubise i tebe.
Jer, TI vise nisi ni dijete, ni djevojka,
ni sestra, ni majka, ni zena
Ziva si,
a kao i da nisi.
Sadasnjosti nemas,
Jer, zauvijek si ostala u proslosti;
A za tebe i za mene
Sestro po bolu
Buducnosti nema
Jer bez NJIH
z i v i h ili m r t v i h
Mi ne zelimo u buducnost
– To bi bila izdaja –
Mene sve rane
moga naroda bole
I sve sto pogledam oko sebe
sve je radost, sve je pjesma
A cega god se taknem
sve je bol, samo bol…
Sladja Zubcevic-Vidjen