BOSNA I BOŠNJACI KROZ PJESMU
Safvet Beg Bašagić – Pjesma Bošnjaku
Znaš Bošnjace, nije davno bilo,
Sveg’ mi sv’jeta nema petnaest ljeta,
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junackoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrata,
Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroz svoje hire,
Oba stranca ko u svome šire.
Oba su nas gosta saletila,
Da nam otmu najsvetije blago,
Naše ime ponosno i drago.
Musa Ćazim Ćatić-Ja sam Bošnjak
Ja sam Bosnjak – dican junak:
Vjeran svetom domu svome,
Vjeran slavi svojih djeda
I narodu Bosanskome!
Njegov ponos na mom srcu
Ko amanet sveti stoji;
Ponos koji nigdje ne da,
da se Bosnjak lava boji!…
Majka me je Bosnjakinja
Zaklinjala svojim mlijekom,
Za cast ove casne grude,
Da proljevam krvcu r`jekom;
Da joj sluzim, kosto sluzi
Rob svojega gospodara,
Da je branim od dusmanskih
Bojnih koplja i handzara!
Na tvoj poziv, evo s`macem
a mejdan ti stupam smjelo:
U poganoj Tvojoj krvi,
Da trijumfa vezem djelo.
S`Tvojom krvi da sapirem
Crnu ljagu s`roda svoga,
Crnu ljagu – sto j`rodio
Izdajicu prokletoga!
Izdajicu uspomeni
Svojih djela slave stare,
Sto se drzn`o blatnom rukom,
Da svetinje njine tare!
Al ` sto rekoh o mejdanu?…
Ne, nikada s`hrgjom takom:
Bosnjak junak bojni mejdan
D`jeli samo sa junakom!
A Ti sakri mrsko lice
Ispred sv`jeta cijeloga:
U podzemlje mracno bjezi,
Izdajico roda svoga!
Jer nad Tobom rodnog neba
Zlatnog sunca placu zrake,
Place jasna mjesecina
I treptanje zvjezde svake,
Place svaki zemni atom,
Na kog Tvoja noga stane;
Svaka travka tebi klice:
Izdajica, nak propane!
Sakri lice izdajico,
Nek ne pljuju ljudi na Te,
A znaj I to: Izdajicu
I pod zemljom klevete prate!…
Skender Kulenović – Stećak
Stecak mramorni cuti govorm scena po boku,
jaci od kandza kise, povampirenja i kradje.
Njegov mjesec i sunce, sto znace posmrtne ladje,
davno su prevezli dusu, vjekuju sad u doku.
Udaljili su se od njeg i gradovi i sela.
Vidik mu stvore listopad i koze sto tu brste.
Vjetar podsjeti lijeske, i one se sapatom krste.
Zmija mu krene uz reljef, svoj reljef svije sred cela.
Zasto sam dosao ovdje, kad sve vec ovdje pise?
Posljednju blijedu zelen s jesenjom travom disem.
Cuj, zvoni zrelo stablo – to lijes mi tese zuna.
Stihove sto jos bruje dlijetom po stecku svom stisaj,
pa, uspokojen, pusti neka ih pokrije lisaj,
lezi pod stecak stiha bez prevoznika-cuna.
Enes Kisevic – Bosna
Ti nisi vise san
Ti si suza iz sna
Bossanium moja
Bossnium moja
Bolna mi ne bila.
Ti privjesak niciji nisi.
Ni cest. Ni prcija.
Bosna si bila.
Bosna ces biti.
Bosna bosanska sva.
Osvajaca tvojih silnih
Tko vise i imena zna?
A ti si i dalje
Bossana moja
Bosna bosanska sva.
Bisseno, Bosseno,
Bosno moja,
Tko te svojatao ne bi
Kad su i voda i ptica
I cvijet
Bivak nasli u tebi.
Ginut ce za tebe
Bosnjak tvoj
Ma bila pod noktima sva
Da nikada vise.
Bolna mi ne budes
Suzo moja iz sna.