Jednom davno, svi ljudski osjećaji i svi ljudski kvaliteti našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
Kada je DOSADA zjevnula treći put, LUDOST je, uvijek tako luda, predložila: “Hajdemo se igrati skrivača! Tko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima.” INTRIGA je podigla desnu obrvu, a RADOZNALOST je, ne mogavši presutjeti, zapitala: “Skrivača? Kakva je to igra?”
“To je jedna igra”, započela je objašnjavati LUDOST, “u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem, polazim u potragu, i koga ne pronađem, taj je pobjednik.”
ENTUZIJAZAM je zaplesao, slijedilo ga je ODUŠEVLJENJE. SREĆA je toliko skakala da je nagovorila SUMNJU i APATIJU koju nikada ništa nije interesovalo. Ali nisu se svi htjeli igrati.
ISTINA je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvjek, na kraju, svi pronađu. PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj, koji se sjetio predložiti igru. OPREZ nije htio reskirati.
“Jedan, dva, tri…” počela je brojati LUDOST.
Prva se sakrila LIJENOST, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. VJERA se popela na nebo, ZAVIST se sakrila u sjenu USPJEHA koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta.
VELIKODUŠNOST se nikako nije mogla odlučiti gde se sakriti jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja. LJEPOTA je uskočila u kristalno čisto jezero, a SRAMEŽLJIVOST je provirivala kroz pukotinu drveta. KRASOTA je našla svoje mjesto u letu leptira, a SLOBODA u dahu vjetra. SEBIČNOST je pronašla skrovište, ali samo za sebe!
LAŽ se sakrila na dno okeana (laže, na kraju duge), a POŽUDA i STRAST u krater vulkana. ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije važno.
Kada je LUDOST izbrojala 999.999, LJUBAV još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima. “Milion”, zavikala je LUDOST i započela svoju potragu.
Prvu je pronašla LIJENJOST, iza najbližeg kamena.
Ubrzo je začula VJERU kako raspravlja o teologiji s Bogom, a STRAST i POŽUDA su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla i ZAVIST, i naravno USPJEH, a SEBIČNOST se nije trebala ni tražiti. Sama je izletila iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom.
Od tolikog traženja LUDOST je ožednila, i tako u kristalnom jezeru pronašla LJEPOTU . Sa SUMNJOM joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.
Tako je LUDOST, malo po malo, pronašla gotovo sve.
TALENT u zlatnom klasju sita, TJESKOBU u izgorjeloj travi, LAŽ na kraju duge (laže, bila je na dnu okeana), a ZABORAV je zaboravio da su se uopšte ičega igrali.
Samo LJUBAV nije mogla nigde pronaći.
Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je već bila bjesna, ugledala je ruzičnjak.
Ušla je među ruže, uhvatila suhu granu i od bjesa i iznemoglosti počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začuo bolan krik. Ružino je trnje izgrebalo LJUBAVI oči. LUDOST nije znala što učiniti. Pronašla je pobjednika, osjećaj nad osjećajima, ali LJUBAV je postala slijepa.
Plakala je i molila LJUBAV da joj oprosti i na kraju odlučila zauvjek ostati uz LJUBAV i pomagati joj.
Tako je LJUBAV ispala pobjednik nad osjećajima, ali je ostala slijepa, a LUDOST, LUDOST je prati gde god ide.